Početna / Alternativa / Dlanom po čelu / Izumiranje muškarca

Izumiranje muškarca

Srdačan pozdrav, umjetnim jednakostima potlačena nacijo! Kao kolumnistica ovog portala, danas vas častim novim tekstom. Oprostite – htjedoh se predstaviti kao kolumnist, ostadoh malo zbunjen. Ovih godina lako se prevariti pa sebe samog ili nekoga nazvati ženom ili muškarcem samo prema izgledu. Muškarac sam ipak, smatram se običnim tipom na početku srednjih godina života, a do sada sam živio dovoljno dugo da bih se sjećao perioda kada je muškaraca koji izgledaju kao muškarci te se tako ponašaju – bilo više nego danas. Danas neću o homoseksualnosti iako bi prosječan hrvatski čitatelj to mogao pomisliti (nisu svi papci u pomodnim krpicama koji zavlače dok pričaju kroz nos i koji nemaju muževnosti – homoseksualci, već samo papci i modni mačci, a to je različita vrsta od ljudske koja obuhvaća moguću sklonost svih prema komu već). Ljudi bi trebali pustiti druge ljude da žive. Da, dobro ste pročitali, sve ostale nazvao sam ljudima. Ne želim prihvaćati nametnute i programirane podjele, volim kad ih prepoznam. Ali što s nametnutom i programiranom fuzijom nespojivih elemenata kontra podjela? Pri tome mislim na fuziju muškog i ženskog svijeta koja se nameće kroz medije, industriju glazbe, odjeće, neprirodnih preparata za koješta i sl.

Prekretnica od nesigurnosti u vlastitu percepciju (potvrdan stav o tome da nas muškarce netko želi spojiti sa ženama u jedan spol) prema potpunoj sigurnosti u to da se to već naveliko čini, dogodila mi se već 2-3 puta kada sam posjećivao trgovine odjećom i obućom. Nekako zazirem od lošeg tripa trgovinskih centara, sve „glazbe“ u njemu, kao i „ljudi“ te „života“ kojeg reklame unutar istih promoviraju. Kako više volim živjeti, a manje kupovati što mi ne treba, idem tamo samo kada mi preostane nedovoljno komada odjeće i kad gotovo nemam što obući za posao. I sve obavim za pola sata jer, naravno – znam što mi treba i što hoću! Međutim, u tih nekoliko navrata ostao sam stajati nasred odjela raznih trgovina, tražeći upravo taj odjel – muški. Znao sam da sam dobro čuo kada su mi prodavačice rekle da trgovina u kojoj rade ima muški odjel pa mi nikako nije bilo jasno gdje griješim i zašto ga ne mogu pronaći. U očaju sam stao i ponovo zatražio pomoć, na što mi je kroz smijeh rečeno: „Pa gospodine – vi već jeste na muškom odjelu“. Ma kojeg vraga mi se ne obraćaš s „mlada gospodična“ ako je ovo muški odjel?! Uglavnom – osvrćem se oko sebe i nikako ne vidim hlače za normalnu ili prekomjernu težinu. Sve koje vidim su predviđene za logoraše koji čitaju muške časopise o zdravlju i modi. Da, ne bi čovjek povjerovao, ali kontrola muške populacije proširila se s nogometa, oružja, automobila, teretane i piva na „odjeću“ i „zdravlje“.

Ne žele baš svi dječaci one hlače unaprijed i tvornički poderane, hlače pune šljokica koje će ostajati na drugome kada bi zagrlili jednu od svojih 850 prijateljica, zimske jakne sa ženskom kapuljačom koje mnogi nose proteklih zima, ne trebaju baš svim današnjim muškarcima odviše žive boje te natpisi „Ja sam jaka žena i ispod suza sam stijena“ na muškim majicama. Ipak, današnja industrija u vlasništvu kontrolora ponašanja i mišljenja, proširila je paletu muških proizvoda preko granica ukusa i spola. Vjerujem da domaći šovinistički puk čupa kosu od jada, ali bogami ju čupaju i muškarci.

Već sam počeo razmišljati o tome da se naučim šivati vlastitu odjeću od kupljenih materijala. Naučio sam se kuhati, potreba za urednošću mi je osnova karakteristika horoskopskog znaka i šivanje bi bila samo kap u moru autonomije koju mnogi muški u nas nemaju ili ne žele imati posla s tim jer misle da su određene stvari samo za žene. Naravno da nisu. Ne mora se muškarac ponašati stereotipno pa se utapati u pivu, ćevapima, nerazumno obožavati sportske klubove i automobile. To je definitivno nepoželjna krajnost, što god ti misle o tome što je „muškost“. Međutim, pitam se kome je poželjno da za 5-10 godina vidi mlade dečke koji danas svi redom nose jednake frizure (a niti jedna ne liči na mušku – pogledajte srednjoškolce), mršave da bi stali u hlače predefinirane za bolesne manekene, govore i razvlače nježno poput najuštogljenijih dama, a kada trebaju otvoriti teglu krastavaca – objave nakanu javno na Facebooku ne bi li im netko pomogao te plaču i jecaju dok pomoć ne stigne?

Od jedne krajnosti utjelovljene u šovinistički nastrojenim primitivcima koji odmah zarade PTSP ako uključe mozak na 2 minute, sve brže dolazimo do druge – „frajera“ kojem s „pametnog telefona“ dreči Beyonce i koji je konzument Hello Kitty asortimana proizvoda. Jednom smo se moj prijatelj i ja šalili na piću, a onda smo ubrzo otkrili da takve stvari uopće nisu šala – obojica tada nismo imali djevojke i komentirali smo kako normalna muškost izumire, i to uvjetovano društvenim programiranjem. Sve je više nerazumnih i militantnih feministica te neke mlade ljudske mase samo nalik muškarcima ili tim feministicama. Kada sam mu rekao kako smatram da je to skroz loše i poražavajuće za opstanak rase, odgovorio mi je: „A gledaj, nije tako loše, kada svim ženama počnu nedostajati muškarci, imat ćemo veselog posla napretek. Bit ćemo poželjni i za seks, a ne samo za prijatelje.“ Možda je imao pravo. Ljude ionako nije ni za što briga, a pogotovo za opstanak svijeta. Zato bi ono malo muškaraca moglo iskoristiti situaciju prije apokalipse.

A apokalipsa je na određeni način počela s povećanjem prodaje muških časopisa o ljepoti i zdravlju, muške odjeće koja je preženstvena i za same žene, nastavila se uz širenje moderne „muzike“ koju rade neki likovi koje ne možete prepoznati kao muškarce ukoliko ih samo čujete na radiju. Morate vidjeti taj lik da biste jedva uočili natruhe nečega što bi trebao biti muškarac. Svijet je geoid pun idiota koji se klate između raznih krajnosti. Od muškog šovinističkog svijeta do feminizacije svega (jer su svi skloni pušenju društvenog inženjeringa) i uvažavanja radikalnih feministica kojima fali seksa i definitivno ženstvenosti koju žele očuvati. Finale apokalipse bit će uzrokovano slijedećom situacijom: kada muškarci prestanu biti ono što bi trebali biti, a počnu bivati društveno generiranim „muškarcima“, evolucija će odraditi svoje i eto nam kraja. Ljudsko tijelo privikava se na uvjete okoliša kao i svaki drugi živući organizam. Da nije tako, već bi svi poumirali zbog aditiva u hrani i piću. Tako će se broj spermija u muških početi smanjivati zbog uvjetovanog ponašanja, sve dok ne nestane. Ukoliko se do tada ne izmisli laboratorijski uzgoj spermija, nestat će i feministice i žene, nestat će i poznate hodajuće nakupine muških stanica te muškarci. Očigledno je godinama da netko želi depopulaciju svijeta. Tko zna, možda je i sve ovo njihov način forsirane kontrole populacije planeta. Jer sve je manje žena i muškaraca, a sve više poslušnih…Fall-Winter-2015-Mens-Fashion-Week-Trend-Animal-Prints-800x740


Danijel

Kažu da sam Slavonac i Rvat, al' ne palim se na nacionalne iluzije i porijeklo. Čovjek sam prvenstveno, pokušavam raditi na sebi koliko mogu. Dipl. ing. el. s hobijima poput pjevanja u rock bendovima, bicikliranja u (ne)sportskom stilu (lasvegaški straho-prijezirno na bajsu po Rvackoj) te piskaranja po portalima totalno ili djelomično namijenjenim svjesnosti o nama samima i planetu na kojem živimo. Vidim previše oko sebe uz pokušaje učenja taktike da me manje to sve dira u dušu. Apolitičan, ne biram strane, nereligiozan, ali volim istraživati svijest na razne načine. Dođe mi da ponekad pobjegnem u šumu, ali opet volim svijet i ljude, kakvi god jesu pa (ne)uspješno balansiram u kvarno postavljenoj civilizaciji. Sklon crnom humoru. Kao muškarac ne padam na tehnologiju i automobile, ali na žene svakako da. Otvaram im vrata, izvlačim stolac samo kad su toga svjesne, oblačim jakne i kapute. Preživio rat pa stoga ne umijem nikoga mrziti. Ne volim baš sve što vole mladi.

Provjeri i ovo

Zaraženi nacionalizmom ili “Noć živih domoljuba”.

Piše: Branko Rafajac Godinama sam pokušavao odgonetnuti smisao apokaliptičnih filmova zombie tematike, u koju logičku …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

twelve − 10 =