Početna / Istaknuto / 22. prosinca u Kerempuhu – Maratonci trče počasni krug

22. prosinca u Kerempuhu – Maratonci trče počasni krug

maratonci

 

Kraj kalendarske kazališne godine zagrebačkog Satiričkog kazališta Kerempuh obilježit će u utorak 22. prosinca premijera drame Dušana Kovačevića “Maratonci trče počasni krug” koju beogradska redateljica Iva Milošević, kako je kazala u razgovoru za Hinu, režira kao ozbiljnu crnu komediju o nemogućnosti bijega iz totalitarnog, represivnog okruženja čiji autoritarni karakter guši svaku individualizaciju.

“Taj se komad bavi antropološkim pitanjima nadmoći zla nad dobrim u čovjeku, nadmoći nasljednog faktora, porivom za podčinjavanjem jačemu, za podčinjavanjem duhu gomile umjesto individualnosti”, kazala je Milošević.

“Utoliko on vrlo korespondira s našim vremenom, ali na jednoj univerzalnijoj razini vječnih pitanja ljudskih slabosti, ograničenja, bijede ljudske egzistencije, težnje za vječnom mladošću i strahom od smrti, očajem čovjeka pred činjenicom da je efemeran”, dodala je.

Prihvaćajući se kultnoga djela vodećeg suvremenog srpskog dramatičara najveći joj je izazov bio “učiniti da to bude jedna komedija s ozbiljnom porukom, da ne zapostavim dubinu i ozbiljnost tog komada i napravim razdraganu, benignu priču”.

“Željela sam napraviti onu vrstu teatra u kojemu će se publika smijati zbog nelagode i zgražanja nad onim što vidi u ljudima na sceni, pri čemu neće osjećati superiornost, već će se dijelom i identificirati s likovima”, pojasnila je redateljica.

I danas aktualna politička satira

Gorka komedija izvrsnih dijaloga, fantastičnih likova i začudnog zapleta u kojem se ismijava smrt i lažni moral ponajviše je poznata po legendarnom istoimenom filmu Slobodana Šijana iz 1982.

No, možda je manje poznato da je filmu prethodila drama koju je Kovačević napisao još 1972., na trećoj godini studija dramaturgije, te da je prvo postavljena u kazalištu 1973., u Ateljeu 212 u režiji Ljubomira Draškića.

U vrijeme kad je napisan, taj je komad bio i crna komedija i politička satira a čak je i sam Kovačević kazao kako mu je inspiracija za najstarijeg Topalovića bio Tito te da se taj komad u tome vremenu čitav može vidjeti kao metafora totalitarnog ustrojstva u kojem se svi pribojavaju nekog nevidljivog najstarijeg ‘gazde’ a zapravo potajno priželjkuju njegovu smrt kako bi podijelili nasljedstvo, istaknula je redateljica.

No, jednako je aktualan i danas, smatra, jer jako dobro korespondira sa širenjem desno profiliranog suvremenog malograđanskog društva, “i to ne samo na našim prostorima već i u Europi”.

“Taj tekst raskrinkava proces kojim se stiže do točke u kojoj se u skupini ljudi rađaju fašistoidne i opasne ideje, prikazuje koje se to sve sile isprepliću i proizvode jednog ‘malog’ fašista ili grupu fašista u smislu jačanja represivnog, netolerantnog duha u ljudima”, pojasnila je Milošević.

“Međutim, ključna je stvar u priči neuspjeli pokušaj jednog beznadnog mladića iz jedne bolesne obitelji”, napomenula je redateljica, kojoj je to prva režija u Hrvatskoj. Zagrebačkoj se publici dosad predstavila s gostujućim predstavama “Zmajoubojice” Milene Marković i “Drama o Mirjani i ovima oko nje” Ivora Martinića, objema u produkciji Jugoslavenskog dramskog pozorišta.

Vivisekcija degeneracije građanskog salona

Iako će dio publike zasigurno svoja očekivanja od predstave dijelom temeljiti na poznatome filmu, Milošević ističe kako ju nasljeđe filma uoće nije opterećivalo u pristupu.

“Komad se u svojem originalu u velikoj mjeri razlikuje od filmskog scenarija, mnogo je dublji i dotiče neke ‘tamnije’ istine o ljudskoj prirodi nego što je to bila namjera s filmom”, kazala je.

Predstava se od filma razlikuje po posve drugačijoj liniji odnosa u ljubavnoj priči najmlađeg Topalovića, Mirka, kojega je u filmu tumačio Bogdan Diklić a u predstavi će ga utjeloviti Luka Petrušić, s djevojkom Kristinom, koju glumi Maja Posavec, koja je u filmu fatalna stara cura, a u komadu mlada tajanstvena djevojka koja stalno šuti.

“Dalje, tu je i lik Đenke Đavola, kojega je u filmu tumačio Bora Todorović a u Kerempuhu ga igra Tarik Filipović, koji je potpuno drugačije napisan”, istaknula je redateljica. Također, radnja komada se ne odvija 30-tih godina 20. stoljeća, kao što je to u filmu, već 1972., kad je komad napisan, a Milošević ga postavlja u suvremeni Beograd.

Najviše ju je, kako je rekla, zaintrigirao podnaslov komada koji glasi “Desni profil Beograda”. “Kovačević se u komadu bavi vivisekcijom građanskog salona koji je degenerirao. Imamo jedan ekstreman primjer obitelji u kojoj se posao nasljeđuje iz generacije u generaciju, pridržava se neke tradicije, ustaljenih obrazaca, to je obitelj koja jako drži do svojeg gospodstva, rituala, ceremonije itd.”, kazala je.

Međutim, ta obitelj zastupa lažni moral i zapravo su svi njezini članovi vrlo beskrupulozni jer se bave mafijaškim poslom, a čitava se radnja plete oko neizvjesnosti hoće li najmlađi potomak naslijediti posao, dok on želi pobjeći iz te obitelji.

“Zapravo je to jedna kritika starosti koja guši mladost, priča o sukobu tradicionalnog i modernog koja otvara jedno pitanje koje me jako zaintrigiralo, a to je koliko je ljudska potreba za slobodom jaka u čovjeku, odnosno, da li je možda jači poriv za podčinjavanjem, budući da na kraju Mirko, koji se prvo želio osloboditi obitelji, postaje njezin najgorljiviji predvodnik”, istaknula je.

U Kerempuhovoj će produkciji to prikazati kroz “jedno groteskno poigravanje, mada groteskno samo u efektu postignutom dramskim sredstvima, na temu građanskog salona”.

Jedinstvena čarolija kazališta

Maksimilijana Topalovića, starog 126 godina, glumi Vilim Matula, Aksentija (102) Elizabeta Kukić, Milutina (79) Nikša Butijer, a Lakija (44) Hrvoje Kečkeš. Glume još Tarik Filipović (Đenka Đavo), Filip Detelić (Bili Piton), Mia Anočić-Valentić (Olja) i Ivan Đuričić (Pregaženi čovjek).

Pri izboru glumačke podjele najviše se rukovodila glumačkim zanatom, otkrila je redateljica. “Odlučila sam da tu crnu komediju izgradimo dramskih sredstvima, dakle pristupamo likovima kroz glumačku igru punu studioznosti, s puno psiholoških nijansi i detalja. Najviše mi je kriterij bio glumačko umijeće, a manje starosna dob, godine, izgled itd., mada su ti čimbenici također bili u igri”, kazala je.

Gledajući unazad na povijest toga djela na našim prostorima, očekivanja koja je imala sama od sebe prihvaćajući se njegove režije, te na eventualna očekivanja publike, Milošević ističe kako ne želi proricati recepciju ali vjeruje u čaroliju kazališta.

“Publika će se već u drugoj sceni morati pomiriti s time da prisustvuje jednom drugačijem sadržaju od onog kojeg je gledala na filmu”, kazala je.

“No, tu je ta neka magija kazališta koje je po prirodi drugačiji medij od filma i mislim da će se publika prepustiti onome što kazalište sjajno radi, a to je da utjelovljuje jedan proces koji se događa u ljudima tijekom priče, da će postati dio toga i nazočiti jednom kolektivnom ritualnom činu na čemu se kazalište i temelji”, poručila je.

Milošević se pobrinula i za izbor glazbe, dramaturgiju i prijevod teksta napravila je Dora Delbianco, scenograf i oblikovatelj svjetla je Gorčin Stojanović, kostimograf Leo Kulaš, za masku je odgovorna Marija Bingula a za scenski pokret Larisa Navojec.
Izvor:hina


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Ljevica stavlja netoleranciju na pijedestal

  Što danas znači kada netko kaže da je politički orijentiran “lijevo” ili “progresivno”? Ovo …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

seventeen − 12 =