Početna / Kolumne / 4. DOGAĐAJI KOJI SU PRETHODILI USTANKU NARODA HRVATSKE: STVARANJE MARIONETSKE DRŽAVE NDH I KOMADANJE HRVATSKOG TERITORIJA

4. DOGAĐAJI KOJI SU PRETHODILI USTANKU NARODA HRVATSKE: STVARANJE MARIONETSKE DRŽAVE NDH I KOMADANJE HRVATSKOG TERITORIJA

Uoči kapitulacije Kraljevine Jugoslavije u  Zagrebu, 10. travnja, nakon ulaska njemačke XIV oklopne divizije, u režiji njemačkih nacista održan je protokol proglašenja  kvislinške Nezavisne Države  Hrvatske (NDH). Prilikom toga Vladimir Maček još jednom odbija ponudu Hitlerovog osobnog izaslanika Weesenmayera da on kao vođa najbrojnije građanske stranke u Hrvatskoj formira kvislinšku vladu NDH, ali potpisuje novi proglas hrvatskom narodu u kojem ga poziva da se pokori novoproglašenoj ustaškoj vladi i  poziva sve pristaše HSS-a koji su na državno-upravnim položajima da iskreno surađuju sa novim vlastima. Njemački agenti su i ranije pokušavali pridobiti Mačeka da proglasi hrvatsku državu. O tom su razgovori s njim vođeni  odmah nakon Simićevog puča odnosno prije Aprilskog rata.

1024px-Ulazak_nemačkih_jedinica_u_Zagreb
Ulazak njemačkih jedinica u Zagreb

Nijemci su planirali da Maček proglasi odcjepljenje Hrvatske i zatraži njemačku zaštitu što bi im onda poslužilo kao izgovor za napad na Jugoslaviju i njeno razbijanje kao države. Računali su na  Mačeka i HSS kao političku bazu državne tvorevine koja bi bila uspostavljena pod njihovim okriljem, čime su htjeli onemogućiti dolazak na vlast Pavelića kao talijanskog eksponenta, a  ujedno su smatrali da ustaše zbog svoje malobrojnosti i beznačajnog političkog utjecaja u narodu neće moći biti u stanju osigurati red i stabilnost na području za koje je  Njemačka bila itekako zainteresirana. Pošto je Maček odbacio njemačke ponude, Nijemci su se orijentirali na ustaše. Tako je Pavelić postao zajednički njemačko- talijanski eksponent, a Maček je zauzeo pozu „političkog čekanja“  očekujući pobjedu savezničkih kapitalističkih država koje bi oslobodile njegovu zemlju.

Kada je u Beogradu 17. travnja, u Stožeru njemačke II armije, potpisana bezuvjetna kapitulacije jugoslavenske vojske, istog dana poglavnik NDH Ante Pavelić je u Zagrebu održao govor u kome je pozvao ustaše na uništenje Srba, Židova i Roma. Krajem travnja proglasio je i zakonsku odredbu o rasnoj pripadnosti, koja je davala  budućim ustaškim zločinima „državno pravni legitimitet“ u progonima i teroru nad Srbima, Židovima i Romima. Te „pravne“ odredbe su definirale koje su osobe „arijskog“, a koje »nearijskog« porijekla. Ustaška politička propaganda u vezi  „rješavanja“ pitanja Židova i Roma je imala svoj svoj uzor u rasnoj politici Trećeg Reicha i svodila se na doslovno kopiranje njemačko-nacističke rasne politike. Pošto je antisemitizam okidač ekspanzije svakog malograđanskog nacionalizma, pitanje Srba se postavljao kao specifičan „lokalni problem“ ustaškog režima jer je propaganda „rješavanja“ pitana  Židova imala i još uvijek ima međunarodni karakter. Dakle, antisemitizam je međunarodni rasistički pokret. Zbog tih razloga  je u prostoru ustaške političke propagande ostavljen veći prostor za kampanju protiv Srba.

Par dana uoči kapitulacije kraljevska obitelj, usko društvo vezano za njih i Simovićeva vlada pobjegli su avionom iz zemlje, a nakon kapitulacije preko 200.000 jugoslavenskih zarobljenih vojnika bilo je odvedeno u zarobljeničke logore u Njemačku i nešto manje u Italiju iz kojih se mnogi nikada nisu vratili.

Općenito, religijskim organizacijama je oduvijek bilo „presudno“  da „u ime volje naroda“ štite je državotvornost i samu državu, ma kakva ona  bila. Tako je Hrvatskoj katoličkoj crkvi nakon ujedinjenja Hrvata, Srba i Slovenaca sa teritorija bivše Austro-ugarske monarhije sa Kraljevinom Srbijom 1918. u zajedničku državu Kraljevinu SHS, koja se kasnije prozvala Kraljevinom Jugoslavijom, odgovaralo političko približavanje novonastaloj političkoj eliti. Radi čuvanja starih  i ostvarenja novih staleških interesa nastojala se  što bolje dodvoriti  beogradskom dvoru i vladi te je imenovala  1932. Alojzija Stepinca nadbiskupom. Životopis tog svećenika kao bivšeg potporučnika Jugoslavenske legije i odlikovanog solunskog dobrovoljca u tim okolnostima bio je, u političkom smislu,vrlo povoljan i pogodan za učvršćivanje pozicije crkve i jačanje njene moći uz pomoć beogradskih centara moći. Kako su se svjetski centri moći počeli premještati, tako su  konvertirali i „čvrsti stavovi“ duhovnih pastira pa su centrifugalne sile postale centripetalne.

Marconi_Stepinac_Pavelić

Nakon proglašenja NDH, bez narodnog plebiscita, već 12. travnja nadbiskup Stepinac se požurio sačuvati tu staru crkvenu tradiciju izražavanja počasti bilo kakvoj vlasti te je posjetio umirovljenog pukovnika austrougarske vojske, budućeg doglavnika NDH, Slavka Kvaternika koji je u pratnji njemačkih oficira proglasio NDH govorom na Hrvatskom radiju. Ovim činom nadbiskup Stepinac je javno podržao okupatorsku tvorevinu. Osim toga, već je 28. travnja uputio poslanicu katoličkom svećenstvu pozivajući ga da svim svojim snagama pred vjernicima podrže ustašku vlast, naravno, nakon službene posjete poglavniku prilikom koje je izrazio punu podršku ustaško-marionetskoj državi.

popice i ustašejpg
Svečana parada redovnica Hrvatske katoličke crkve i ustaške vojske

 

Podrška ustaškoj vlasti dolazila je i iz samog Vatikana u kojem su se sastali 17. svibnja Ante Pavelić i papa Pio XII. Na tom sastanku papa je podržao program masovnog prekrštavanja Srba u Hrvatskoj, a već sljedećeg dana poglavnik je u Rimu potpisao ugovor o određivanju granica između novonastale Kraljevine NDH i Kraljevine Italije. Rimskim ugovorom Italija anektirala Sušak sa zaleđem i svim otocima Hrvatskog primorja, osim otoka Paga, Dalmaciju od Splita do Novigradskog mora sa zaleđem Zrmanje i gotovo sva dalmatinska otočja, osim Brača, Hvara sa otočićem Šćedrom i dubrovačkog primorja, kao i šire područje Boke kotorske. Ceremonijalu, prilikom potpisivanja Rimskih ugovora, kojem je bio prisutan i kralj Viktor Emanuel III. Ante Pavelić svojevoljno je ponudio restauriranu krunu hrvatskog kralja Zvonimira talijanskom Kraljevskom domu, mada je za kralja NDH još 30. travnja utvrđen talijanski vojvoda od Spoleta, tom prigodom prozvan Tomislav II. Zbog toga se NDH u Rimskim ugovorima naziva i Kraljevinom.

Nakon što je Pavelić iskazao dodvoravanje i veličanje kraljevske kuće kralj Viktor Emanuel III je prihvatio ponudu poglavnika i izrazio veliko zadovoljstvo. Već istog dana je osnovan Guvernatorat Dalmacije u Zadru sa Splitskom provincijom, čije je sjedište bilo u Splitu. Utvrđena su jamstva i suradnja između Kraljevine Italije i Kraljevine Hrvatske, te pitanja vojnog nadzora, koja se odnose na jadransko obalno područje. Potpisanim ugovorima Hrvatska je u Dalmaciji izgubila kolijevku svoje povijesne opstojnosti te je ujedno sa Splitom, Šibenikom i Zadrom izgubila svoje najvažnije luke, a osobito i važne pruge Split-Ogulin-Zagreb, a sa one strane diktirane granice, ostalo je preko 400.000 stanovnika. Sve tiskovine koje su pokušale objaviti nepodobne članke o Rimskim ugovorima, bile su policijskim racijama zaplijenjene.

Vlast je slast U Rimu Pavelić daruje Dalmaciju
Vlast je slast: U Rimu Pavelić daruje Dalmaciju i „Kraljevinu“ NDH

Facebook komentari

Vesna Nikolić

Provjeri i ovo

USTANAK NARODA HRVATSKE: POČETAK UNIŠTENJA MRŽNJE I BORBA ZA STVARANJE BRATSTVA I JEDINSTVA

Prije početka masovnog ustanka u Hrvatskoj su poduzimane neke veće organizirane akcije pod organizacijskim vodstvom …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

9 − 3 =