Početna / Kolumne / Tvornice Neradnicima / 7. DOGAĐAJI KOJI SU PRETHODILI USTANKU NARODA HRVATSKE 1941: RASNA POLITIKA I SISTEM TERORA USTAŠKOG REŽIMA-POLITIKA TERORA NAD SRBIMA

7. DOGAĐAJI KOJI SU PRETHODILI USTANKU NARODA HRVATSKE 1941: RASNA POLITIKA I SISTEM TERORA USTAŠKOG REŽIMA-POLITIKA TERORA NAD SRBIMA

UNDH

Izdvojeno tekst iz knjige Dr FIKRETA JELIĆ-BUTIĆ,USTAŠE I NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA 1941-1945.,ZAGREB 1977

Ovdje možete preuzeti cijelu knjigu

 

U daljnjoj praksi započetog sistema terora protiv Srba hapšenja su bila sve karakterističnija. Posebno dolaze do izražaja hapšenja Srba pojedinaca, koji su se više ili manje isticali u javnom političkom životu za vrijeme Jugoslavije i čiju su djelatnost ustaše okvalificirali kao »protuhrvatsku«. Pod udar hapšenja prvenstveno su došli ugledniji lo-kalni predstavnici srpskih stranaka SDS-a, JRZ, JNS, mnogi posjednici i trgovci, pravoslavni svećenici, intelektualci. Naređeno je da se prikupe podaci o njihovom imovin-skom stanju i političkoj djelatnosti, te da se dostavljaju Rasno-političkom povjeren-stvu.’06 Karakteristična su bila hapšenja na osnovu tzv. »četničkih lista«, od kojih su mnoge liste ustaše sastavili po vlastitom nahođenju, označavajući pojmom »četnika« svakog uhapšenog Srbina.(106)

Odmah je uslijedila i akcija za stvaranje koncentracionih logora. Bila su to tzv. »sabirališta« u koja su dovođeni uhapšeni Srbi, Zidovi, Cigani (Romi) kao i svi oni koje je režim zatvarao zbog njihova antifašističkog raspoloženja. Prema tome, ovi logori, posta-ju važna institucija ustaškog režima, kojoj će on poklanjati posebnu pažnju sve do svoga sloma.

Pored zatvaranja sve većeg broja Srba u logorima, gdje su se počela ubrzo vršiti masovna ubojstva, uslijedili su na raznim mjestima i masovni pokolji. Među tim brojnim ubojstvima posebno treba navesti niz većih masovnih pokolja srpskog stanovništva. U selu Gudovcu, kraj Bjelovara, ustaše su 27/28. travnja strijeljali 184 seljaka Srbina. U Blagaju, na Kordunu, gdje su pozvali odrasle Srbe iz Veljuna i okolnih zaselaka, ustaše su poubijali oko 250 seljaka, koji su se odazvali pozivu. Nekoliko dana kasnije, 11/12. svibnja, izvršen je masovni pokolj oko 300 Srba u Glini.(107) U toku lipnja uslijedili su novi veći pokolji u Hercegovini. U okolici Ljubinja, ustaše su 2. lipnja otpočeli masovni pokolj u kojemu je stradalo oko 140 seljaka Srba. Tri dana kasnije, ustaše su poklali oko 180 seljaka iz sela Korita kod Gacka. Zatim, 23. lipnja, ponovo blizu Ljubinja, ubijeno je oko 160 ljudi, a u tri sela blizu Gacka oko 80 muškaraca, žena i djece. Dva dana kasnije, us-lijedio je pokolj oko 260 ljudi u nekoliko sela stolačkog kotara. Istodobno je kod Oputzena, blizu Metkovića, strijeljano oko 280 Srba, uhapšenih na području kotara Stolac. U blizini Ljubuškog pobijeno je 30. lipnja oko 90 Srba, dovedenih iz Čapljine.108 U lipnju je došlo do pokolja Srba na području sjeverne Dalmacije. Pokolji su započeli velikim hapšenjima seljaka Srba na području drniškog i kninskog kotara. Najprije je 15. lipnja uhapšeno u tri sela oko 60 seljaka Srba, koji su zatvoreni u tvrđavu u Kninu, a zatim nad njima izvršen pokolj. Jedna grupa od oko 50 uhapšenih Srba poubijana je na putu Knin-Gračac. U noći 19/20. lipnja ustaše su u Kninu i Kninskom polju uhapsili 76 Srba i po-ubijali ih u Promini. U nekim selima vrličke, drniške i prominske općine ubijeno je od kraja lipnja do sredine srpnja oko 250 seljaka Srba, među kojima znatan broj žena i djece. U četiri sela oko Knina ubijeno je do 12. srpnja oko 70 Srba.

U selu Prisoju kod Sinja, uhapšeno je oko 90 osoba, koje su zatim ubijene.(109 )

U toku srpnja organizirano je niz novih većih pokolja, koji dosežu vrhunac krajem mjeseca. To je i vrijeme početka oružanog ustanka naroda u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. U selu Suvaji kod Gračaca ubijeno je 1. srpnja oko 300 muškaraca, žena i djece. U selu Grabovcu kod Petrinje ustaše su 24. i 25. srpnja pobili preko 1.200 ljudi. U razdoblju od 20. do 27. srpnja ubijeno je u Prijeboju i okolici nekoliko stotina ljudi. U Primišlju je u noći 27/28. uhapšeno oko 80 ljudi, koji su pobijeni u Slunju. Sutradan, 28. srpnja, ustaše su ubili oko 180 Srba u blizini Vojnića. Istoga dana je izvršen pokolj nad grupom od oko 50 muškaraca i žena iz sela Polače kod Knina. Slijedio je 29. srpnja veliki pokolj nekoliko stotina Srba u crkvi u Glini. Prema nekim podacima, krajem srpnja u Glini je bilo ubijeno oko 2.000 Srba. Istodobno je došlo do masovnog pokolja od oko 500 Srba iz Gračaca i okolice.(110) Najveći pokolji na području Bosne zbili su se krajem srpnja u zapadnim područjima. Pretpostavlja se da je tih dana u kotarima Bihać, Bos. Krupa i Cazin ubijeno oko 20.000 Srba, na području kotara Sanski Most oko 6.000, u kotarima Prijedor i Bos. Novi također oko 6 000. Do velikog pokolja došlo je u srpskim selima kod Duvna, gdje su ustaše pobili oko 250 ljudi. Od 29. srpnja nastaju masovni pokolji u li-vanjskom kotaru, kojima je u narednih mjesec dana obuhvaćeno preko 1.000 Srba.(111)

U provođenju terora nad srpskim stanovništvom u ovom periodu sve više su se oba-vljala masovna prisilna iseljavanja u Srbiju. Prisilno iseljavanje srpskog stanovništva poduzeto je u nekim krajevima NDH i prije negoli su o tome donesene posebne nared-be.

Posebnom naredbom pozvani su 7. lipnja svi Srbi »koji su se doselili u područje Nezavisne Države Hrvatske poslije 1. siječnja 1900 godine«, te »njihovi potomci ma kojega zvanja oni bili«, čime se htjelo obuhvatiti i seljake, da se u roku od 10 dana prijave vla-stima u mjestu svog boravišta. Onaj tko se u označenom roku ne odazove tom pozivu, bio je, prema odredbi, smatran ratnim zarobljenikom.(112 )U organizaciji iseljavanja sva-kako značajan momenat predstavlja suradnja NDH i njemačkih vojnih vlasti. Radilo se zapravo o planu Nijemaca da se u cilju germanizacije tog područja, isele Slovenci iz Do-nje Štajerske, pa je to utjecalo i na ustaški plan oko iseljavanja Srba. Na konferenciji u Zagrebu, 4. lipnja 1941, na kojoj su u pregovorima s njemačkim predstavnicima sudje-lovali od strane NDH S. Kvaternik i M. Lorković, dogovoreno je, na osnovu ranijih pri-jedloga NDH, da ona na svoj teritorij primi jedan dio stanovništva iz Slovenije, koje su Nijemci namjeravali masovno deportirati u okupiranu Srbiju. U zamjenu je trebalo da NDH iseli u Srbiju isto toliki broj Srba sa svog područja. Utvrđeno je da se deportiranje Slovenaca u NDH, odnosno Srba iz NDH u Srbiju, obavi u tri faze, i to u vremenu od 7. lipnja do 31. listopada 1941.(113)

Za provođenje tog plana osnovan je poseban ured s nazivom »Državno ravnateljstvo za ponovu« (zvao se i »srpska ponova«), pod čijom je upravom bilo čitavo područje NDH. Osim zadatka da ta ustanova treba »»izvršiti izmjenu pučanstva«, koji je preciziran na spomenutoj konferenciji, glavna joj je služba bila da izvršava »sve poslove oko iseljavanja stranog življa iz Nezavisne Države Hrvatske«. Ravnateljstvo je trebalo »skup-ljati sve potrebne podatke o osobama, koje treba izseliti« i o tom izdavati »sve potrebne odluke te ih izvršivati«. Osim toga, ono preuzima svu pokretnu i nepokretnu imovinu iseljenih osoba, koju predaje »na raspolaganje Zavodu za kolonizaciju u svrhu unutarnje kolonizacije«. Naređeno je svim organima vlasti da tom Ravnateljstvu pruže svu potreb-nu pomoć. Ravnateljstvo je, uz to, preuzelo i »poslove useljavanja i smještanja useljeni-ka«, što se u prvom redu, odnosilo na Slovence.(114 )Ravnateljstvo je nekoliko dana kasnije uputilo svim organima na čitavom području NDH (velikim županima, kotarskim predstojnicima, ustaškim logornicima) upute o or-ganiziranju iseljavanja Srba. Prema tim uputama morao je svaki kotar osnovati svoj ured za iseljavanje kojem je bila zadaća da na svom području organizira posebna »sa-birališta« za srpsko stanovništvo. Upute su nadalje, određivale da se hapšenja vrše na temelju dobivenih naloga, odnosno telefonskih i brzojavnih naređenja samog Ravnatelj-stva za ponovu. Uhapšeni samac ili obitelj morali su se »u najduljem roku od 30 minuta« spremiti na put i biti sprovedeni u sabiralište. Sva ostavljena imovina postaje vlasništvo NDH. Prema uputama, nakon dovođenja većeg broja osoba u sabiralište, hitno ih se otprema u logore.(115)

U posebnom dopisu Ravnateljstva za ponovu, upućenom 9. srpnja svim ustaškim logornicima, zahtijeva se od ustaških organizacija da pruže što veću pomoć u provođe-nju iseljavanja Srba. Logornici su dobili naređenje da Ravnateljstvu o tome hitno po-šalju podatke, posebno pak, o pravoslavnom svećenstvu na njihovu području.(116 )

Istodobno je Ravnateljstvo poslalo i upute o provođenju useljavanja i smještaja Slo-venaca. Prema tim uputama, u razdoblju od 9. srpnja do 31. listopada, trebalo je u svakom kotaru smjestiti 2.500 Slovenaca. Za Slovence, koji su useljavani, trebalo je odmah osnovati prolazna sabirališta. Trebalo je da useljavani Slovenci, prema uputama, u pr-vom redu budu raspoređivani na imanja iseljenih Srba.(117)

Provođenje iseljavanja srpskog stanovništva s područja NDH u Srbiju nije, međutim, moglo biti izvršeno prema ugovorenom planu. Najprije je bilo predviđeno da se obavi iseljenje 260.000 Slovenaca u Srbiju, ali je taj plan donekle izmijenjen, jer je broj smanjen zbog predviđenog iseljavanja i u NDH. Na spomenutoj konferenciji, 4. lipnja u Zagrebu, taj broj je utvrđen na 179.000 Slovenaca koji će biti useljeni u NDH, a ot-prilike bi toliki broj Srba bio iz NDH iseljen u Srbiju.(118) U NDH je, međutim, bilo do-vedeno tek nešto više od 10.000 Slovenaca.(119) Najprije su bili stacionirani u logorima u Capragu kraj Siska, Bjelovaru i Slav. Požegi, a zatim razmješteni na područjima pojedi-nih kotara, poglavito u Bosni, a manji broj u sjevernoj Hrvatskoj.(120) Taj je prisilni smješ-taj bio toliko neorganiziran da se može govoriti o pravom teroru vlasti NDH nad Slo-vencima. Ustaške su ih vlasti dočekale vrlo nepovjerljivo, a materijalni uvjeti u kojima su se našli, bili su više nego bijedni.(121)

U svakom slučaju iseljavanje srpskog stanovništva iz NDH nije bilo organizirano po onom sistemu kako je to planirano. Tome svakako ima više uzroka među kojima su bez sumnje dva najvažnija. NDH je u okviru svoje politike prema Srbima bila osobito zainteresirana za iseljavanje Srba u što većem broju u Srbiju, pa od samog početka nisu birali nikakva sredstva u realizaciji tog cilja. Zbog toga je čitava akcija ustaša oko iseljavanja Srba poprimila vrlo različite oblike najdrastičnijeg terora. Do punog izražaja do-lazila je i samovolja lokalnih ustaških funkcionera prilikom hapšenja Srba na njihovim područjima i njihova sakupljanja u posebnim »sabiralištima«, gdje su se obavljale pljač-ke, ubojstva i druga nasilja. Ta samovolja je po svojim razmjerima prelazila one okvire i mogućnosti planirane organizacije iseljavanja, unatoč svim mogućnostima terora koje je sama dopuštala. S druge strane, Nijemci se u ljeto 1941. počinju sve više suočavati s novom političkom situacijom u Srbiji, zbog početka oružanog ustanka, koji je pret-skazivao sve nemirniji položaj i poteškoće za okupatora. Nijemcima je vjerojatno sve manje odgovaralo prihvaćanje velikog broja izbjeglica iz NDH, koji su mogli postati novi faktor u stvaranju sve nemirnije situacije u Srbiji. Otuda i njihovi prigovori ustašama zbog organizacije iseljavanja. Potkraj srpnja 1941. u Beogradu i Šapcu došlo je do novih pregovora između predstavnika njemačkih vojnih vlasti i predstavnika NDH oko dalj-njeg reguliranja tog pitanja. Na izričit zahtjev Nijemaca, NDH je morala pristati da jedina prijelazna granica za iseljavanje Srba iz NDH bude Zemun, preko kojega će, prema utvr-đenom planu, prolaziti svi transporti. Nijemci su time htjeli onemogućiti dotadašnji pri-liv izbjeglica i masovno preseljavanje srpskog stanovništva iz NDH u Srbiju, koje su us-taše obavljali »ilegalno« tj. mimo njihove kontrole.(122)

Prema njemačkim podacima, u Srbiji je potkraj srpnja bilo oko 137.000 bjegunaca i iseljenih Srba iz NDH, ali budući da svi nisu bili prijavljeni njemačkim vlastima, smatralo se da taj broj iznosi oko 180.000.(123) Međutim, prema službenim podacima NDH, vidi se da je na temelju ugovora od 4. lipnja, iseljen znatno manji broj, dok je većina Srba bila iseljena mimo njega. Tako su preko logora Sisak (Caprag), Bjelovar, Slav. Požega i iz Zagreba do 25. kolovoza, kada je iseljavanje bilo privremeno prekinuto, bile depor-tirane ukupno 13.234 osobe.(124 )Poslije toga, njemačka je komanda u Srbiji odbijala da prima izbjeglice iz NDH. To su Nijemci već dali do znanja na konferenciji u Zagrebu 18. kolovoza, kada su obavijestili predstavnike NDH da se osjetno smanjuje planirani broj Slovenaca, koje je trebalo ise-liti u NDH, te da isto tako treba smanjiti i broj Srba što ih NDH iseljava u Srbiju.(125)

O ustaškim zločinima na teritoriji Srba postoje sačuvani dokumenti grupe talijanskih karabinjera iz Zadra od 15. VIII 1941. godine. Zbornik NOR-a, tom V, knj. I, str. 512.


Reference:

Reference:

 105 Tako je ustaško povjereništvo u Sarajevu zatražilo u lipnju 1941. podatke o imovnom stanju i političkom djelovanju pravoslavnih svećenika, učitelja, posjednika i trgovaca u pojedinim kota-rima Bosne i Hercegovine. U jednom takvom popisu za kotar Tuzlu, za sve imućnije Srbe navodi se da su »jako opasni«. (Arhiv BiH, Ust. povjer. Sarajevo, neregis.).

 106 Prema jednom podatku ustaškog lista Hrvatska obnova, 25. V 1941, u novoosnovanom lo-goru »Danica«, kraj Koprivnice, nalazilo se »zatvoreno preko 1.000 četnika iz raznih krajeva Hrvat-ske«. List navodi da su tu »skupljeni oni najgori, koji su najviše jada zadavali hrvatskom narodu«. Isti list, 18. V 1941, donosi podatak daje »u Đakovu i okolici uhapšen veći broj osoba, koji su bili četnici i pripadali četničkim društvima«. Prema pisanju Sarajevskog novog lista, 18. VI 1941, u Gra-čanici su uhapšena 33 pripadnika »četničkog udruženja«, koji su sprovedeni u Zagreb. Ustaški list Posavska Hrvatska, 23. VII 1941, donosi popis »zakletih članova pododbora Udruženja četnika« u SI. Brodu. Prema pisanju Hrvatskog naroda, 10. V 1941, iz Vinkovaca doveden u Zagreb »101 četnik«.

 107 O pokoljima u Gudovcu, Blagaju i Glini usp. opširnije u: S. Balen, n. dj., 101 i d.; R. Mitić, Neka sjećanja s Banije, zbornik: Prva godina narodnooslobodilačkog rata na području Karlovca, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i Zumberka, Karlovac 1971, 558 i d.; M. Bardić, Stvaranje pr-vih partizanskih jedinica na području Moslavine, Zbornik Moslavine, I, Kutina 1968, 240.

 108 Opširnije o pokoljima u Hercegovini usp.: Hercegovina u NOB, n. dj., sjećanja U. Danilovića, S. Šakote, A. Mićevića, O. Ivkovića, S. Skoke, B. Zotovića, L. Pribišića; N. Bajić, Komunistička partija Jugoslavije u Hercegovini u ustanku 1941. godine, n. dj., 206 i d.; Hronologija oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije, Beograd 1964, 44-45; Đ. Zatezalo-M. Dakić, Narodna vlast na Kordunu od 1941. do 1945. godine, Karlovac 1971, 16 i d.  109 Opširnije o pokoljima u Dalmaciji: D. Plenča, Ustanak u Kninskoj krajini 1941. godine, Za-darska revija 3/1958, 222-237; D. Gizdić, Dalmacija 1941, n. dj., 174 i d.; O. Egić, Početak oružane bor-be u Bukovici 1941. godine, zbornik: Hiljadu devetsto četrdeset i prva, Zagreb 1961,17 i d.; S. Kvesić, Dalmacija u narodnooslobodilačkoj borbi. n. dj., 90 i d.

 110 Opširnije o tim pokoljima usp.: B. Stanisavljević, Ustanak naroda Like 1941, Istorijski glas-nik, 1-4/1961, 87 i d.; Lika u NOB 1941, n. dj., sjećanja D. Ćujića, Đ. Jovanića, M. Kuprešanina, M. Baste, S. Sarača, Đ. Pokrajca, M. Veinovića, Š. Glumca, S. Zaklana, D. Zorića, G. Uzelca;

 111 Hronologija oslobodilačke borbe, n. dj., 59-61; zbornik: Prva godina NOR-a na području Karlovca, Gline, n. dj., sjećanja D. Pekića, M. Dakića, D. Opačića, D. Livade, R. Bulata. 1’1 Hronologija oslobodilačke borbe, n. dj., 52-54; D. Lukač, Ustanak u Bosanskoj krajini, n. dj., 66 i d.

 112 Narodne novine, 7. VI1941. UZagrebu je Redarstveno ravnateljstvo, 9. VI, uputilo na osnovu te naredbe pozive za prijavljivanje Srba. (IHRPH, Fond NDH, kut. 501, plakati; Novi list, 10. VI 1941). U Sarajevu su pozivi Srbima za prijavu upućeni sredinom lipnja. (Sarajevski novi list, 15. VI 1941). Međutim, u Zagrebu je Ravnateljstvo ustaškog redarstva početkom srpnja uputilo poziv »svim pra-voslavcima bez obzira da li su i kada prešli na drugu vjeru, od 16 do 60 godina života«, da se prijave u roku od tri dana. (Hrvatski narod 10. VII 1941).

 113 Opširnije o tome: Izvještaj Jugoslovenske državne komisije za utvrđivanje zločina okupa-tora i njihovih pomagača Međunarodnom vojnom sudu u Nümbergu, Beograd 1947, 168-169; A. Lisac, Deportacije Srba iz Hrvatske 1941, HZ 1956, 127; F. Skerl, Nacističke deportacije Slovencev v leto 1941, Zgodovinski časopis, VI-VII, 1952-1953, 768-797; F. Roš, Slovenski izgnanci v Srbiji 1941-1945, Maribor 1967.

 114 Narodne novine, 24. i 26. VI 1941. Na čelu Ravnateljstva nalazio se Josip Rožanković.

 115 IHRPH, Fond NDH, kut. 137, dokument je datiran 2. VII 1941. U vezi s organiziranjem hap-šenja u uputama se, među ostalim, navodi: »Izvršenju pristupa se u razno doba noći, iznimno danju, po mogućnosti bez buke i grubosti«, a zatim se odvodi uhapšene u sabiralište »gdje se u za to od-ređenoj prostoriji obavlja detaljni osobni pretres odraslih, djece i njihove prtljage«. U uputama se u »naročitoj napomeni« upozoravaju kotarski predstojnici da su svi zadaci o kojima je riječ »strogo tajne prirode, hitni i neodgodivi, i da svaki propust podpada pod udar propisa o prijekom sudu (…)«. Posebno se ističe da se radi o »poslu od velikog državnog interesa«.

 116 Zahtijevaju se podaci o tome koliko je srpskih posjeda do 9. VII iseljeno ili napušteno, tko s njima upravlja, u kojim mjestima se nalaze prazne zgrade i koliko ih je, te koliko bi se Srba moglo privremeno smjestiti u njih kao u sabirališta. Zatim se traže podaci o broju pravoslavnih svećenika na pojedinom području, o broju manastira, te o zemlji i stambenim i drugim zgradama koji im pri-padaju. (VII, Fond NDH, kut. 170, br. reg. 10/12).

 117 U uputama se navodi da se svi useljeni Slovenci imaju »od prvog dana useljenja smatrati prolaznim pripadnicima sela i općine u kojoj su useljeni«. (VII, Fond NDH, kut. 170).

 118 F. Roš, Slovenski izgnanci v Srbiji, n. dj., 15-16. U izvještaju Jugoslovenske državne komisije, n. dj., 49, navodi se broj od 170.000 Slovenaca koje je trebalo iseliti u NDH.

 119 F. Roš, n. dj., 15-16, navodi podatak od 10.200 iseljenih Slovenaca u NDH. Međutim, vjero-jatno je nekoliko stotina Slovenaca useljeno u NDH i u prvom valu, koji je bio usmjeren prema Sr-biji. Deportacija Slovenaca trajala je do 20. IX 1941, kada su Nijemci obavijestili predstavnike NDH da smanjuju broj Slovenaca koje treba iseliti u NDH. (A Lisac, Deportacije Srba iz Hrvatske 1941, n. dj., 142-145). Po svoj prilici je broj useljenih Slovenaca u NDH bio nešto veći od navedenog. Tako npr. u optužnici protiv S. Kvaternika, V. Košaka, M. Alajbegovića i dr. u sudskom procesu pred Vr-hovnim sudom NR Hrvatske, svibnja-lipnja 1947, navodi se podatak od oko 20.000 preseljenih Slo-venaca u NDH.)

 120 Prema podacima Ravnateljstva za ponovu, od kraja kolovoza 1941, vidi se kakav je bio raz-mještaj većeg broja useljenih Slovenaca. Po 200 osoba smješteno je u kotarima Bos. Gradiška, Br-čko, Bos. Novi, Prijedor, Sanski Most, Banja Luka, Bihać, Korenica, Cazin, Drvar, Derventa, Gra-čanica, Teslić, Žepće, Doboj, Zenica, Visoko, Travnik, Bugojno, Varcar Vakuf, Bos. Petrovac, Kotor Varoš, Ključ, Dvor na Uni, Bos. Krupa, Vojnić, Kostajnica, Slunj, Vrginmost, Grubišno Polje; u ko-taru Sarajevo 600, Križevci 350, Bjelovar 250, Čazma 100, Podravska Slatina 100, Našice 100. (Hi-storijski arhiv Zagreba (dalje: HAZ), Fond Ponove, dopis od 28. VIII1941. upućen Preds. vlade NDH, neregis.).

 121 To je vidljivo i iz spomenutog dopisa Ravnateljstva za ponovu: »Doseljenici smješteni su u vrlo oskudne prostorije, a najveći dio ih je još i danas u školama, šupama i sličnim prostorijama sela i gradova. Ti ljudi gladuju, bolesni su, a veći dio osobito staraca, neće dugo poživjeti. U skoro vrieme ostati će svi goli i bosi, jer su donešeni novac potrošili, a od nikoga ne primaju ništa. Kad pritisne zima tko zna koliko će ih ostati. Već iz ovoga nastaje pitanje kako ćemo izgledati kada pri-mimo prema ugovoru još preostalih 167.000, kad nismo u stanju smjestiti do danas primljenih 8.000. Naglasujemo, da kako sami Slovenci tako i narod u kotarevima gdje smo ih smjestili pita šta će s njima biti, jer se nitko za njih ne brine. (…) Samoubojstva useljenika očajnika ima već neko-liko«. (Isto). Međutim, politički nadzor nad useljenim Slovencima bio je vidljivo pojačan. Tako je Ravna-teljstvo ustaškog redarstva u Zagrebu naredilo da se svi Slovenci s područja grada prijave u vre-menu od 18-23. VIII 1941. (Ustaša, 24. VIII 1941). Prijavilo ih se oko 18.000. (Novi list, 26. VIII 1941). U okružnici Ravnateljstva za ponovu, 21. VIII1941, zahtijeva se pojačani nadzor nad »useljenicima« u logorima i u pojedinim kotarima gdje su smješteni, jer među njima ima »ljudi raznih političkih orijentacija koje su protivne političkoj orijentaciji naše države«. Zbog toga se naređuje da »treba bez prestanka i intenzivno pratiti sav rad i kretanje useljenika i iseljenika po logorima i u kotare-vima, upotrebljavajući za to napose pouzdane i vješte povjerenike«. (VII, Fond NDH, kut. 170, br. reg. 6/12).

 122 VII, Fond NDH, kut. 234, br. reg. 55/1-4. Na konferenciji u Sapcu je konstatirano da u Srbiju dolaze deseci tisuća srpskih izbjeglica koje su ustaše potpuno opljačkali i otjerali iz NDH. (Isto). Tako, štab njemačkog komandanta Srbije obavještava 11. VII 1941. generala Glaisea da su ustaše kod Bogatića ponovo »pretjerali kao stoku« 6.000 Srba preko Drine, a još je 12.000 u pripremi da bude također prebačeno u Srbiju. (VII, Fond NDH, kut. 44-H, f. 1, dok. 5/80). Dido Kvaternik je 12. VII naredio telegramom »pograničnim organima« uz Savu i Drinu »da onemogući koncentraciju Srba u tim krajevima i da nikoga ne prebacuje prijeko, dok se prije ne postigne pristanak njemačkih voj-nih vlasti u Beogradu«. (VII, Fond NDH, kut. 179, br. reg. 2/1).

 123 VII, Fond NDH, kut. 234, reg. br. 55/1-4. Prema jednom podatku Komesarijata za izbjeglice u Beogradu, proizlazi »da je ukupan broj izbjeglica iz Hrvatske odavno premašio 200.000 (…)«. (J. Marjanović, Ustanak i narodnooslobodilački pokret u Srbiji 1941, n. dj., 51. Autor pretpostavlja da je podatak iz kraja rujna 1941).

 124 To stanovništvo je uglavnom deportirano iz slijedećih kotara: Grubišno Pol je, Bjelovar, Ba-nja Luka, Petrinja, Zagreb, Ludbreg, SI. Požega, Bugojno, Našice, D. Miholjac, Mostar, Visoko, Bos. Gradiška, Tuzla, Čazma, Podrav. Slatina, Koprivnica, Virovitica, Teslić, Nova Gradiška, Sisak, Gra-čanica, Derventa, Žepče, Doboj, Đurđevac. Više o tome usp. A Lisac, Deportacije Srba iz Hrvatske 1941, n. dj., 137 i d.

 125 Predstavnik NDH na konferenciji O. Turina, insistirao je na tome da NDH, bez obzira na to što Nijemci smanjuju broj deportiranih Slovenaca, ima pravo da iseli dogovoreni broj Srba. Me-đutim, njemački predstavnik je izjavio da će njemački zapovjednik u Srbiji primiti onoliko Srba iz NDH, koliko bude Slovenaca preseljeno u NDH. (A Lisac, Deportacije Srba iz Hrvatske 1941, n. dj.,


BR. 229 IZVJEŠTAJ GRUPE KRALJEVSKIH KARABINJERA IZ ZADRA OD 15 SRPNJA 1941 GOD. O ZLOČINIMA USTAŠA U LICI TERITORIJALN A LEGIJA KR. KARABINIJER A U ANCONI — GRUPA IZ ZADRA

NI/123 prot. Pov. od Zadar, 15 jula 1941 XIX
Predmet: Vijesti s one strane granice. —
KR. GUVERNATORATU DALMACIJE —
Kabinet ZADAR KR. PREFEKTURI KR. GUVERNATORU — Glav. insp. jav. sigur. „
KR. KVESTURI
i radi znanja:
KOMANDI KR. KARAB. GUVERNATORATA DALMACIJE
Karabinijeri iz Kistanja izvještavaju da se, uza sva naređenja Poglavnika, sve to više nastavljaju represalije ustaša protiv Srba u mjestima preko granice. Izgleda da je centar te krvave aktivnosti općina Srb, gdje su se desili ovi događaji:

I ) Dana 18 juna ustaše, nakon što su prisilili svećenika Spasu Lavrnju iz Suvaje da siđe iz poštanskog automobila, otjerali su ga u šumu i ubili.

II ) Dana 19 juna ustaše su uhapsili Keća Soku, ženu Jovana Keća, Rađenović Milenu, ženu Stevana Rađenovića, bivšeg poslanika, Petra Rastovića, Branka Miljuša, Simu Vojvodića, Dušana Ugricu i Mila Desnicu i nakon što su ih zlostavljali ranili su bajonetima u noge Petra Rastovića i Branka Miljuša. Zatim, nakon što su ih još tukli, pustili su Keća Soku, Rađenović Milenu, Desnicu Mila i Ugricu Dušana, dok su zatvorili u tamnicu Petra Rastovića, M ljuš Branka i Simu Vojvodića, koji su zatim uspjeli da pobjegnu. Zatim su ponovo uhapsili Dušana Ugricu i izvevši ga u šumu zvanu ≫Kuk≪, iznad Donjeg Lapca, nakon što su ga ubili, baciše ga u ponor.

III) Dana 30 juna ustaše su uhapsili Dana Batinicu, lugara u penziji, i njegovog sina Dušana, te su ih strašno tukli. Nakon toga pustili su na slobodu Dušana a nastavili da tuku oca, koji je od toga umro u ustaškoj komandi u Srbu. Lješ je potom zakopan u polju koje je vlasništvo Omčikus Milke, nedaleko od kasarne.

IV ) Dana 26 juna, noću dok su spavali, bili su uhapšeni Drago Ožegović Bracin, Mile Grbić Jovanov, Milan Icitović, Ilija Škorić, Milan Vojvodić, Petar Zeželj, Stevan Rajak, Ilija Keća, Vojslav Mileusnić, Ilija Vojvodić, Dušan Ugrica, Stjevan Vještica, Sima Kolinić, Dane Ognjenović, Petar Desnica Petrov i Đuro Vojvodić Đurln koji su vezanih ruku i nogu žicom i lancima odneseni kamionom u šumu zvanu „Kuk“, povrh Donjeg Lapca, te zatim ubijeni i bačeni u ponor, osim Vojislava Mileusnića, Petra Desnice i Šime Kalinića, koji su uspjeli da pobjegnu. V ) Dana 27 juna ustaše su uhapsili Pilja Petra, Đuru Jovanića, Davida Medića i Đuru Dinića, svi iz Metka, i druga lica čija su imena nepoznata. Odveli su ih kamionom u šumu zvanu „Kuk“ i ubili.

VI) Dana 1 jula ustaše su zapalili selo Suvaja. U tom je požaru izgorjelo 25 kuća. U tom su selu ustaše ubili žene, djecu i ljude u ukupnom broju oko 300 lica, od svih je 170 zakopano u tri jame, a ostali su spaljeni. Također u Suvaji, desilo se je i ovo: ženi svećenika Spase Lavrnja, koji je ranije bio ubijen, ustaše su rasporili trbuh izvukavši živo dijete koje su ubili. Djevojci Angeli Keća zabili su noževe u grudi. Osim toga uhvatili su Zorku Keća koja je bježala iz zapaljene kuće i živu su je bacili u vatru. Od porodice Save Keća zaklato je i ubijeno 12 osoba, među kojima sedmoro djece.

VII) Dana 2 jula u selu Osredci ustaše su zapalili zapaljivim bombama nekoliko kuća i magaza i ubili Radu Grbića, Jovana Grbića, Iliju Grbića, Dušana Grbića, Stevana, Nikolu i Đorđa Damnjanovića, Šimu Grbića, Bokan Danila, Zorić Jovana, Peić Smiljanu i Novaković Iliju. Istoga dana u selu Kruškovača, kod Srba, bila je zaklana porodica Davida Desnice, od četiri člana, zatim žena i služavka Ante Perića kao i Milka Rađenović, Soka Rađenović, Jovanka Rađenović i sin Nikole Rađenovića. Napokon ustaše su opljačkali sve dućane općine Srb i privatne stanove izbjeglih porodica, te su uzeli stoku. Kapetan, priv. komandant grupe, Umberto Buo nass Lsi (M.P.1) 1 Okrugli pečat: Grupa kraljevskih karabinjera, Zadar.

Preuzeto iz :ZBORNIK DOKUMENATA I PODATAKA O NARODNOOSLOBODILAČKOM RATU  JUGOSLOVENSKIH NARODA; TOM V ;KNJIGA 1; BORBE U HRVATSKOj- 1941 ; BEOGRAD1952

Ovaj zbornik možete preuzeti ovdje Biblioteka – Znaci.net

Facebook komentari

Vesna Nikolić

Provjeri i ovo

8. DOGAĐAJI KOJI SU PRETHODILI USTANKU NARODA HRVATSKE 1941: RAVSIGUR – KONCENTRACIJSKI LOGORI

Osnivanje koncentracijskih logora je krenulo kada se ustaško vodstvo usudilo pokrenuti masovna privođenja Srba, Židova …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

four × four =