Početna / Kolumne / Gost Kolumnist / …a gdje su studenti?

…a gdje su studenti?

9

piše: Daniel Periša

Inače, više manje na represije vlasti u povijesti, studenti su uvijek prednjačili u revoltu. Čak i u društvima gdje stvari idu, više manje, u relativno dobrom smjeru, uvijek je studentski pokret taj koji ukazuje na probleme istog. Studenti su “uvijek oni koji se bune”, uvijek žele nešto drugo, nešto bolje.

Prošli mjesec francuski studenti su u znak solidarnosti sa radničkim prosvjedima fizički zatvorili 115 škola i fakulteta, u znak protesta 90-dnevnim prosvjedima radnika. Godine 2010, u protestu poskupljenja školarina u Britaniji, desetci tisuća britanskih studenata izašlo je na ulice i prosvjedovalo danima, paralizirajući grad do ispunjenja traženih uvjeta.

Na ovim prostorima studenti su aktivno sudjelovali u “Hrvatskom proljeću”, gdje su vođe studenata na kraju i odrobijali za svoje stavove, nešto u današnjem društvu nezamisivo. Stjepan Radić je robijao 6 mjeseci kao student, spalivši mađarsku zastavu prilikom posjeta Franje Josipa Zagrebu, 1895 godine, 48 studenata je bilo optuženo a četiri oslobođena. Danas je teško dobiti 48 studenata na jednom predavanju.

No, dovoljno o nabrajanju studenata i borbi za bolje sutra, vratimo se mi naslovu: Gdje su studenti danas? Pa, osim što su jako zauzeti pripremama za nadolazeći koncert turbo-folk zvijezde Bobana Rajovića u zagrebačkoj areni, masovnim obilascima kafića po cijele dane, kafića u kojima kava nije jeftina, kao ni razne sorte šminkerskih duhana koje vole motati, ako već ne puše “bili Marlboro”, omiljena pušilica ekonomskog i DIF-a.

Prosječni student danas u stanju je totalne letargije, pasivnog duha i indiferencije prema okolini u kojoj živi. Ne interesira ga socijalna inteligencija, osviještenosti praktički nema, osim za navedene evente, poput turbo-folk zvijezda, instant zabave u obliku reality show-ova, ili pijanki po opskurnim kafanama sa plastičnim ceradama i jeftinim alkoholom koji teče u potocima. Razmišljanja prosječnog studenta za budućnost, ako uopće i postoje, su veoma površna pogotovo za nekog tko će danas-sutra biti visokoobrazovana osoba.

Pitate li studenta zašto ne diže glas za povećanje dobi za odlazak u mirovinu, teme koja ga se direktno tiče student će slegnuti ramenima i reći da on ionako neće doživjeti tu dob. S obzirom da se životna dob sve više i više produžuje isti samo dokazuje razinu svog (ne)obrazovanja.

Pitate li ga za radno mjesto, s obzirom da smo po nezaposlenosti mladih od ulaska u EU na prvom mjestu a ta brojka se ne spušta ispod 50%, “ispitanik” ima nekoliko odgovora, ovisno o kasti kojoj pripada:

1) očeva firma
2) sredit će stari
3) ionako idem van Koju poruku poslati, nakon svega navedenog?

Penzioneri bi trebali izaći na ulice i pokazati mladima kako se prosvjeduje? Živimo dobro, Živimo od danas do sutra? Kada se sve ovo rezimira, ona stara: “Na mladima svijet ostaje” zvuči malo drugačije, zar ne?

Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Nacija čista i prava

Poštovani drogaši, poštovana nacijo koja sve manje zaslužuje poštivanje, drago mi je pisati vam ponovo …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

fifteen − fifteen =