Početna / Kolumne / Jagodarije / Beskonačna sukcesija

Beskonačna sukcesija

sukcesija1
Iako je prošlo 14 godina od potpisivanja Sporazuma o sukcesiji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, odnosno jedanaest od kad ga je ratificirala i Hrvatska kao posljednja među novonastalim državama, izgleda kako se podjeli imovine bivše države ne nazire kraj. Sporazum koji je zaključen u Beču 29. lipnja 2001. godine, stupio je na snagu 2. lipnja 2004. godine. Sastavni dio Sporazuma je i Aneks C, koji je regulirao podjelu financijske aktive i pasive bivše SFRJ, u kome je određeno da Bosni i Hercegovini pripadne 13,20 posto od ukupne imovine, Hrvatskoj 28,49 posto, Makedoniji 5,40 posto, Sloveniji 16,39 posto a tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori) 36,52 posto. Nakon 10. srpnja 2006. godine i razlaza Srbije i Crne Gore, od sredstava SRJ Republici Srbiji je pripalo 94,12 posto, a Crnoj Gori 5,88 posto.

Formirane su radne grupe pa su novac, zlato i neke nekretnine relativno brzo i uspješno podijeljeni. U okviru rješavanja pitanja podjele blokiranih deviznih sredstava Narodne banke bivše SFRJ na računima kod stranih banaka, a u skladu s inicijativom Administracije SAD, u travnju 2003. realizirana je podjela deviznih sredstava od oko 237 milijuna SAD dolara na računima u američkim bankama prema postocima navedenim u Sporazumu. U rješavanju dugova bivše države iz klirinškog perioda poslovanja postignut je dogovor kojim je reguliran klirinški dug Ruske Federacije prema bivšim jugoslavenskim republikama u ukupnom iznosu od oko 1,3 milijarde klirinških dolara. Multilateralni Memorandum između Vlade Ruske Federacije i vlada država sukcesora bivše SFRJ o reguliranju međusobnih financijskih potraživanja po obračunima vezanim za robni promet između bivše SFRJ i bivšeg SSSR-a potpisan je 17. rujna 2003. godine. Uz to, predstavnici država sukcesora odlučili su da se mehanizam i metodologija podjele monetarnog zlata u Bank for International Settlements (BIS) Basel, primijene i na podjelu preostalog monetarnog zlata Narodne banke bivše SFRJ u skladu s procentima predviđenim Sporazumom, o čemu je postignuta suglasnost u svibnju 2005. godine. U srpnju 2005. sukcesori su postigli dogovor o podjeli deviznih sredstava u iznosu od oko 221 milijun SAD dolara zamrznutih na računima Narodne banke bivše SFRJ kod banaka u inozemstvu (osim u SAD, gdje su sredstva deblokirana i podijeljena 2003). Raspodjela navedenih sredstava među državama sukcesorima također je izvršena primjenom postotaka iz Sporazuma o pitanjima sukcesije. Postignut je i sporazum o reguliranju obveza po nerazduženim jamstvima koje je izdao Vojni servis Narodne banke bivše SFRJ. U skladu s postignutim dogovorom, potencijalne obveze po tim jamstvima preuzele su konkretne tvrtke s teritorije svih država sukcesora koja su krajnji korisnici sredstava po poslovima za koje su pojedine garancije izdate. U veljači 2006. godine postignut je sporazum o podjeli dioničarskog kapitala bivše SFRJ u Jubmes banci a.d. Beograd u skladu sa postocima iz Sporazuma o pitanjima sukcesije.

Podjela preostale imovine bivše države nije išla tako jednostavno. Još uvijek traju podjele diplomatsko-konzularnih predstavništava, kulturnih dobara, umjetničkih djela i arhiva. U pogledu imovine diplomatsko-konzularnih predstavništava polaznu osnovu predstavljalo je zatečeno stanje, status quo, a to stanje je bilo vrlo šaroliko i u tome su najbolje prošle Srbija i Hrvatske, dok su ostale bivše republike ostale manje-više bez dijela kolača koji im po sukcesijskom sporazumu pripada. Umjetnička djela koja su se zatekla u diplomatsko-konzularnim predstavništvima diljem svijeta su podijeljena, mada se velikom broju umjetnina u međuvremenu, nakon četvrt stoljeća izgubio svaki trag. Bilo je čak i ideja da se u potragu uključi Interpol, ali su neki od sukcesora ovu inicijativu navodno „kočili“ i uvjetovali ustupcima.

Budući da nije bilo moguće podijeliti arhivsku građu Arhiva SFRJ, a riječ je o građi koja se odnosi na rad centralnih državnih institucija od stvaranja jugoslavenske države do 1991. godine, na posljednjem sastanku ovlašteni predstavnici država sukcesora nadležni za arhive dogovorili da zajednički konkuriraju za sredstva EU radi digitalizacije građe koja je od interesa za sve države sukcesore. Kada će „povući novce iz evropskih fondova“ pitanje je koje ostaje visjeti u zraku.

Puno manje je postignuto s podjelom pokretne i nepokretne imovine prema Aneksu A Sporazuma o sukcesiji. Načelno je veći dio imovine SFRJ podijeljen po teritorijalnom principu (države članice su zadržale nekretnine na svojoj teritoriji), a je isti princip primijenjen i za pokretnu imovinu. To još uvijek nije riješeno zato jer, prema insiderskim podacima, rasprave vrlo često skreću u političke vode. Još je veći problem s primjenom Aneksa G, koji se odnosi imovinu osoba i tvrtki u bivšim republikama, u prvom redu u Hrvatskoj. Akeks G, naime, predviđa vraćanje imovine u stanje na dan 31. prosinca 1990. godine. Međutim, Hrvatska je u međuvremenu, uredbom iz 1991. godine vlasništvo nad imovinom tvrtki i pojedinaca iz drugih republika prenijela na državu. To je doduše ukinuto 2002. godine, ali je tijekom proteklih 11 godina mnoge nekretnine privatizirane ili useljene pa je povrat na stanje s konca 1990. praktički nemoguć. Prema nekim procjenama riječ je o imovini od oko 700 tvrtki koje najčešće potražuju svoju imovinu na Jadranu i u drugim dijelovima Hrvatske te o 85.000 kuća i stanova.

U takvim okolnostima, sukcesija po svoj prilici nikad neće biti do kraja dovršena. Previše je sučeljenih interesa skrivenih iza kojekakvih „političkih razloga“, previše antagonizama, da bi se ova priča ikad uspješno privela kraju.

Facebook komentari

Jagoda Radojčić

Provjeri i ovo

Populizam i totalitarizam

Iako populizam uz povremene prekide sigurnim koracima nadire već nekoliko desetljeća i na političku scenu …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

9 + 8 =