Početna / Istaknuto / BJELOGLAVI SUPOVI ODLETJELI U SMRT (je li ovo kraj SUPer priče?)

BJELOGLAVI SUPOVI ODLETJELI U SMRT (je li ovo kraj SUPer priče?)

I tako pjevaju Joe Cocker i Jennifer Warnes:

”Tko zna što donosi sutra
u svijetu u kojem malo srca preživljava…..
Cesta je duga,
planine su na putu
ali penjemo se po korak svaki dan.

Ljubav nas uzdiže tamo gdje pripadamo,
tamo gdje orlovi plaču
visoko na planini,
daleko od svijeta koji poznajemo,
gore gdje čisti vjetrovi pušu”

Početkom ljeta sve je bilo drugačije. Izgledalo je kao da je dovoljno da mediji govore, a ustvari govorili smo samo mi, a vi ste dijelili. Od medija je cijelu priču dijelio samo KontraPortal, još neki su podijelili poneki tekst, a od mainstream medija pisala je samo Snježana Črnjević za Večernji list. Zašto su ostali šutjeli ne znamo ali možemo nagađati.

Tada, početkom ljeta, izgledalo je kao da svi znaju istinu, pogotovo jer je prešla i granice Hrvatske. Izgledalo je kao da će istina na kraju pobijediti ali takve se priče ne pričaju u Hrvatskoj, zemlji u kojoj su na vlasti birokrati koji se osjećaju toliko snažni da se ne moraju obazirati na nikoga niti se opravdavati nikome. Baš kao nekad u Miloševićevoj Srbiji.

Za one koji nisu pratili priču o spašavanju ugrožene vrste bjeloglavi sup sažeti ćemo priču o ovoj veličanstvenoj ptici jedinstvenoj u svjetskim razmjerima i o tome kako se država brine o njoj.

Više trideset godina udruga Grifon centar za zaštitu ptica grabljivica (nekad Eko-centar Beli – caput insulae) spašava bjeloglave supove od izumiranja. U Hrvatskoj supovi žive samo na kvarnerskim otocima, najveći su od svih poznatih supova u svijetu, nigdje drugdje ne gnijezde na liticama tako nisko iznad razine mora. Oborili su sve svjetske rekorde u dužini leta npr. do Švedske, što je najsjevernije do kuda je neki sup ikada letio, najistočnije su letjeli do Sibira, najjužnije do Obale bjelokosti u Africi.

Tada, prije trideset godina zbog očaranosti ovim pticama, dr. Goran Sušić započinje projekt spašavanja kvarnerskih supova od izumiranja. Proučavajući supove istovremeno gradi svoj ugled i danas je među vodećim stručnjacima za bjeloglave supove u svijetu. Za razliku od mnogih naših velikih ljudi koji su svoje vizije odlučili ostvariti u nekim drugim zemljama gdje su ih dočekali rastvorenih ruku i široka srca, dr. Sušić ostaje u Hrvatskoj, otvara Eko – centar u pitoresknom mjestašcu Beli na otoku Cresu i dovodi otok Cres na kartu svijeta. Tisuće volontera iz cijelog svijeta dolaze na otok, dolaze znanstvenici i znatiželjnici. Izdaju se knjige o ovom izuzetnom otoku kojeg bi, da je nekome na vlasti stalo, trebalo proglasiti parkom prirode. Otok se uređuje, grade se labirinti, spašavaju se supovi koji padaju u more, otvara se hranilište za njih i naravno, broj bjeloglavih supova višestruko raste.

Sve djeluje lako i pozitivno izvana ali iza kulisa stalno tinja zavist otočkih političara, pohlepa otočkih biznismena i neprijateljstvo otočkih lovaca. Da stvar bude još kompliciranija, u pozadini svega vodi se pravi rat između lovaca i stočara koji truju alohtone divlje svinje na otoku kako bi spasili svoje ovce, a kolateralne žrtve trovanja su supovi. Dr. Sušić je neumoran, ne posustaje s ukazivanjem na uzroke i probleme, prozivanjem odgovornih, nuđenjem rješenja. Time navlači na sebe bijes raznih interesnih skupina i u jednom se trenutku čini da je na njegovoj strani ostao još samo legendarni don Bandera, dobri duh creskih ”orla”.

I tako je na kraju, nakon trideset godina iz priče izguran čovjek koji ju je stvorio. Dr. Sušić odlazi sa Cresa i otvara Grifon centar u Crniki na padini Velebita. I tu se na početku sve činilo bajno, suradnja s Parkom prirode Velebit je izvrsna, gradi se volijera, uređuje galerija, planovi su veliki. Centar odmah postaje prepoznat, dolaze turisti, volonteri iz cijelog svijeta, posjeti škola su redoviti. Poput Feniksa, projekt se diže iz pepela. A onda, pred neizvjesne izbore, stranka na vlasti smjenjuje ravnatelja Parka prirode i postavlja ravnateljicu koja ne pokazuje oduševljenje bivšeg ravnatelja za projekt Grifon centra čime Centar gubi saveznika koji je prepoznao njegovu viziju i čije bi ostvarenje značilo veliku stvar za siromašnu i od svih vlasti zaboravljenu Ličko – Senjsku županiju.

Ipak, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i dalje sufinancira Grifon centar i sada već očito planski, malo po malo smanjuje iznos sredstava Centru. Istovremeno se ulažu velika sredstva u otvaranje novog centra u Belom na otoku Cresu koji se, sigurno ne slučajno, nalazi u prilično bogatoj Primorsko – Goranskoj županiji.

U međuvremenu država još 2014. godine povlači iz EU fondova 5.000.000 eura za nadogradnju kapaciteta i poboljšanje rada sadašnjih ali i za uspostavu novih oporavilišta za divlje životinje u RH. Pozivi za dodjelu sredstava čekaju na ledu dvije godine i tek krajem 2016. godine postaje jasno zašto. Naime, toliko je trebalo da se uspostavi novo oporavilište u Belom na Cresu koje sada može dobiti ova sredstva. Centar više nije volonterski nego je institucionaliziran. U Hrvatskoj ne treba biti prorok da bi se shvatilo kakva sudbina čeka veličanstvene vladare neba u ovakvim okolnostima.

Za cijelo to vrijeme od odlaska dr. Sušića sa Cresa, sustavno se smanjuje broj bjeloglavih supova na Kvarneru. Dugogodišnje traženje da se granice ornitoloških rezervata obilježe plutačama na moru kako supove ne bi uznemiravali turistički brodovi, zbog čega se utapaju u moru, se ignorira iako njihovu zaštitu nalaže Zakon o zaštiti prirode. Nema sveprisutnog čuvara prirode na terenu tako da nitko ne kontrolira stanje niti u rezervatima na kopnu. Nakon što su Grifon centru smanjena sredstva i više ne može sam prebrojavati supove, očekivalo se da će populaciju supova prebrojavati Javna ustanova Priroda koja upravlja ornitološkim rezervatima ali od nje se ne može dobiti podatak koliko je supova ostalo na otocima. Prema projekciji koju je napravio Grifon centar na osnovu vlastitog prebrojavanja supova prošlog proljeća na nekoliko otoka, bez Cresa gdje su najveće kolonije, populacija se u proteklih nekoliko godina smanjila za najmanje 30 %. Hrvatska je do ove zime bila jedina zemlja u svijetu koja ima supove, a nema hranilište za njih.

Jedan od naših tekstova o supovima, a za ostale upišite u tražilicu ”sup”, naravno ako želite povraćati – klik na link:
https://www.facebook.com/1561076474178234/photos/a.1561135784172303.1073741828.1561076474178234/1746636625622217/?type=3

Krajem jeseni otvoreno je hranilište na Cresu na lokaciji na kojoj je nekada bilo hranilište nekadašnjeg Eko – centra u Belom. Prema našim saznanjima, na njemu je postavljena jedna kamera, a dan nakon puštanja na slobodu šest bjeloglavih supova 02. prosinca, na hranilištu je ostavljena hrana koju su pojeli odrasli supovi dok su mladi supovi, barem prema onome što se zna o vrsti bjeloglavi sup, ostali gladni.

Sada su za supove na kvarnerskim otocima odgovorni Javna ustanova Priroda, Zagrebački zoološki vrt i Bio institut u kojem sve redom sjede vrsni mladi stručnjaci. Puno smo pisali o bjeloglavim supovima, a da bi mogli pisati, puno smo i istraživali. Učili smo o supovima ne samo od dr. Gorana Sušića. Učili smo i od Talijana, Španjolaca, Francuza, Srba, surfali smo Indijom i Izraelom. I tako smo naučili da spašeni mladi supovi moraju boraviti 10 – 12 mjeseci u oporavilištu kako bi se između ostalog naučili tući za hranu s drugim supovima. Bez toga nema preživljavanja. Saznali smo i da ih Izraelci drže čak dvije godine prije puštanja. 02. prosinca 2016. u Hrvatskoj je na slobodu pušteno šest supova nakon samo nekoliko mjeseci provedenih u novom oporavilištu u Belom. Pušteni su u vrijeme kad su svi mladi supovi kojima su se trebali pridružiti, već odavno odletjeli na svoje čudesno petogodišnje lutanje svijetom prije nego se vrate na svoju liticu i saviju gnijezdo. Pušteni su u vrijeme kad je i posljednji turist otišao s otoka i kad ih više nitko nije dolazio gledati. Hoćemo li dobiti povratne informacije što se događa s njima, jesu li stigli na hranilišta u drugim zemljama? Ili ćemo samo dočekati slijedeće ljeto kad će novih nekoliko supova biti izvađeno iz mora i stavljeno u volijeru kao turistička atrakcija? Opravdanje za puštanje supova u smrt koje je Javna ustanova Priroda dala portalu otoci.net su građevinski radovi zbog kojih je povećana razina buke u oporavilištu.

Ok, da vas ne bi počeli obmanjivati, to je javnosti objavljen razlog zbog kojeg Beli nije mogao prihvatiti tri supa iz Grifon centra koji je 31. prosinca zatvoren. Zato je logično da je i razlog za puštanje supova iz oporavilišta u Belom isti. Zašto je Ministarstvo dalo dozvolu za rad oporavilištu u Belom koje nema uvjete za oporavak supova? Objašnjenje je na početku teksta ali da vas podsjetimo – zato što je Hrvatska zemlja u kojoj su na vlasti birokrati koji se osjećaju toliko snažni da se ne moraju obazirati na nikoga niti se opravdavati nikome. Oni se ne boje ni Boga niti đavla. Ako bi ih netko tužio nekom europskom sudu, može odmah odustati jer sve predmete koji dolaze iz raznih zemalja probiru i dalje prosljeđuju domaći suci.

I tako je supove preuzeo zagrebački Zoo vrt. Radi se o jedina tri supa koji će moći poletjeti u slobodu pod uvjetom da se drže izolirani od ljudi. Kako će biti izolirani u Zoo vrtu, kako će iz Zagreba promatrati gnijezda supova na Plavniku kako bi znali kuda proletjeti, to vjerojatno znaju stručnjaci iz Bio instituta, Javne ustanove Priroda, Zoo vrta i Ministarstva koje je odgovorno za zaštićene vrste.

Da, tada početkom ljeta 2016. izgledalo je kao da posvećenost plemenitom cilju spašava svijet i kao da je moguće pobijediti vjetrenjače. Ali nije.

Završavamo s pjesmom Up Where We Belong s početka teksta. Ona je poklon hrabrim volonterima Grifon centra uz želju da se opet dignu na noge i da novi projekt koji spominju ovaj put saživi jednom i za svagda, na dobrobit veličanstvenih bjeloglavih supova – klik na link:

https://www.youtube.com/watch?v=-Yc-3fchwqw

Detalje o zatvaranju Grifon centra pročitajte na njihovoj Facebook stranici – klik na link:
https://www.facebook.com/grifoncentar/

A što se tiče nas, ovo nije kraj. Mi ćemo i dalje lajati.

 

Izvor:

Psi laju, a karavane prolaze

Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Ustaško-revijalna komponenta proslave Oluje izmještena iz Knina u Slunj

  I dok su prošle godine u Kninu službeno Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

20 − 5 =