Bloody Maggie

blooda maggie

“This is our stand or there’ll be no stand at all!”

Margaret Thatcher

Iako će se KGK, Jadranka Kosor i sve svjetske konzervativke rado htjeti poistovjetiti sa željeznom Lady, istina je da će se rijetko koja najesti tih žganaca. Priča o dugovječnoj, britanskoj premijerki jest priča o mnogočemu pa tako i o emancipaciji žena u društvu i politici.

Možda iz te perspektive i gotovo nevjerovatno izgleda činjenica da u “naprednoj” Europi 80-ih, osim Thatcherice, nije ni jedne druge žene bilo na čelu neke od država. Dodamo li k tome fakat da je svoj uspon gradila među okorjelim tradicionalistima, torijevcima, priča o željeznoj Lady poprima još poneku nijansu osebujnosti zbog koje joj treba priznati neupitni politički značaj.

Nasljedivši potopljeni budget od darežljivih laburista, Thatcher je krenula u bespoštednu bitku krvavih odricanja i mjera štednje kako bi ocvalome imperiju vratila stari sjaj. U tome se vodila tipično ženskim kvalitetama-pedantno, principijelno i do krvi nepopustljivo. Nisu je pokolebali do smrti izgladnjeni rudari, djeci je otimala mlijeko u školama. Nije ustuknula. Put kojega je za UK odabrala, branila je po cijenu vlastite kože.

U konstantnoj borbi sa terorizmom IRA-a nije posustala čak ni kada je u Brightonu gotovo i sama nastradala u eksploziji. Najzad je uslijedila i argentinska invazija na Falklande. Bio je to veliki ispit za njezinu administraciju i iako su je vojni vrh i US saveznici odvraćali od ideje da reagira tvrdeći da je otočje daleko i beznačajno, “lupila je šakom po stolu” i izgovorila rečenicu koju sam citirao u podnaslovu. Munjevitom akcijom, brit marinci su vratili Union Jack na jug Atlantika i ta pobjeda ujedinila je britansko društvo na putu u konačni prosperitet što je uslijedio u sredini 80-ih. Bilo je to 20 stoljeće, doba velikih i karizmatičnih državnika kakvih danas više gotovo da i nema i iako sam ideološki na suprotnom polu od onoga kakvog zastupaju sljedbenici gđe Thatcher, bilo bi nepošteno nemati stav o toj majci moderne Britanije.

Film i njenu biografiju definitivno bih preporučio hrvatskim političarima obaju (s)polova. Prvenstveno zato da si pokušaju približiti taj pojam što znači principijelno sprovoditi određenu politiku i što znači zastupati interese (pa čiji god bili). U usporedbi sa željeznom lady, današnji su političari hrpa beskičmenjačkih oportunista, uhljeba i beznačajnih poltrona. Iako ću mišljenje o njenim mjerama i politici zadržati za sebe, Margaret Thatcher je Britaniju digla na noge, vratila joj ponos i okončala (uz ostale) hladni rat te nepovratno izmjenila odnose na relaciji muškarci – žene u društvu.

Umrla je tiho boreći se s avetima svoje prošlosti.

Svi ti dojmovi o Margaret Thatcher, međutim, ljepša su strana njezine priče. Maestralno utjelovljenje i uloga Meryl Streep u filmu na površinu donose samo taj dio istine i film unatoč neupitnoj kvaliteti, možemo smatrati pristranim. Istina je, naravno, uvijek u mnogočemu kompleksnija od same fikcije. U jednom objektivnijem portretiranju majke moderne Britanije, trebalo bi svakako priču sagledati iz fokusa onoga dijela srednje i radničke klase koju je željezna Lady bespovratno razorila. Za njom su ostali gladni, osiromašeni, deložirani. Ma koliko sinoćnji film ostao u sjeni glavne glumice, Margaret Thatcher ostati će upamćena po privatizacijama kakvih se ne bi posramio ni državotvorni hdz iz 90-ih. Za konačnu inventuru njenoga učinka možda je još uvijek prilično rano.

 

 

Facebook komentari

Vjeran Tripčić

Provjeri i ovo

Di ste vi bili 1948

Di ste vi bili 1948.?

Svjetski mir postignut 1945. nikada u potpunosti nije bio stabilan. Naprotiv, računa se da su …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

15 − 15 =