Početna / Kolumne / Buđav Lebac / Bratoubilački srat

Bratoubilački srat

helena

piše: Branko Rafajac

Helena (grč. Ἑλένη, Helénē), u grčkoj mitologiji bila je žena spartanskog kralja Menelaja, Zeusova i Ledina kći; smatrana najljepšom ženom onog doba. Oteo ju je Paris, sin trojanskog kralja, i tako započeo Trojanski rat.
Helenino ime praindoeuropskog je porijekla. Moguće je da potječe od *wel- = “okrenuti”, “pokriti”, “zatvoriti” ili od *sel- = “teći”, “trčati”. Potonja bi mogućnost mogla biti paralela za vedsku Saraṇyū koja je također bila oteta.

Prema mitu, Leda je rodila Helenu i Polideuka (Poluksa) Zeusu istodobno noseći Kastora i Klitemnestru, djecu svoga muža Tindareja, spartanskog kralja. Zeus je poprimio obličje labuda i spavao s Ledom iste noći kad i njezin muž. U drugoj inačici mita, izlegla je dva jaja iz kojih su izašla djeca.

Postoje još dvije verzije začeća i rođenja Helene i sve tri verzije sadrže izlegnuta jaja, silovanje, Zeusa u liku labuda i prevaru kao ključni element…uglavnom, životni put Helene bio je težak.
Osim toga, Helena je svojom ljepotom izazvala popriličnu pomutnju među napaljenim mužjacima koji su redom ginuli za njenu naklonost, ali kad su se svi međusobno poubijali, na kraju cijele balade opet ju je karao (pardon na mojem francuskom) Menelaj, znači isti onaj od kojeg je bila oteta i koji je pokrenuo rat zbog Helene.

Tekst izašao na Tportalu pod naslovom “Gospodine Oreškoviću, idite kući, vaša je vlada pala“, postaje prava mala grčka tragedija u režiji Helene Puljiz.
Helena Puljiz napisala je dirljivo pismo premijeru Oreškoviću povodom velikohrvatskog terora, straha i nesigurnosti koji je vlada Hrvatskom, a posredno tom zaključku ova vlada institucionalizira velikohrvatski teror i ruši ionako krhke temelje demokratske države.

Moram priznati da je otvoreno pismo upućeno premijeru već u samom svom početku naelektrizirano do maksimuma…velikohrvatski teror, strah, nesigurnost, institucionaliziranje velikohrvatskog terora, ruše se temelji demokracije…bljuć, truć, kao da do sada toga svega nije bilo u obilnim količinama.
Namjerno kažem da je spomenuti tekst otvoreno pismo, a ne kolumnistički tekst jer je i pisan u formi osobnog obraćanja novinarke premijeru, skoro da je tekst vapaj ako ne i samrtni hropac.

Svaki puta kad čitam takva otvorena pisma kolumnista pitam se da li su oni svjesni da svaki kolumnista ima ograničen broj mogućnosti za objavu takvog otvorenog pisma.
Naime, ako ste nekakav kroničar događanja, komentator društveno-političkih zbivanja, poradi zadržavanja općeg dojma da ste relativno nepristrani i da ste u mogućnosti objektivno sagledati situaciju, vrlo je važno da se ne upletete u sam događaj osobno jer tada gubite onu tobožnju objektivnost i postajete akter samog događaja.
To je u slučaju kolumniste i komentatora ravno spisateljskom samoubojstvu.

Primjera radi, uvjek se sjetim jednog bivšeg kolege, koji je nakon niza tekstova u jednom trenutku “otkrio” opciju javnih i otvorenih pisama upućenih političarima ili institucijama.
Moram priznati da je njegovo prvo pismo postiglo ogromnu čitanost, danima se drvilo o tome, obišao je kolega više radio stanica, TV-e postaja, pismo je objavljeno na svim važnijim portalima, uglavnom, kolega je -kako se ono kaže- razvalio.

Poslije njegovog prvog pisma nije se od njega moglo živjeti, te on je najbolji, te on je najpametniji, te mi bi trebali ovako, pa onako i tako je to trajalo sve do nekog petog-šestog pisma, a tada se dogodilo to kolumnističko prokletstvo u kojem nestane magije i sve što kolumnista kasnije napiše ima auru velikog JA.
JA sam poručio, JA mislim, JA znam, JA preporučam, JA zahtjevam, JA prozivam, JA za sve zaključujem, JA, pa JA, pa opet JA, a dobro se zna da je svatko za sebe najpametniji i tko onda voli čitati najpametnijeg kad se jako dobro zna da sam JA pametniji od svakoga.

Da ne bi bilo nikakve zabune, svatko onaj tko javno piše utvara si da posjeduje neke osobite sposobnosti artikulacije većinskog ili manjinskog mišljenja, koje je -kad se sve zbroji- u pretežitom dijelu osobno tj. svodi se na JA.
Trik je u tome da onaj tko piše što duže uvjerava javnost da je njegovo osobno promišljanje ustvari naše zajedničko, jer eto čitatelji ne znaju daktilografiju pa im netko valjda treba pomoći da se izraze.
Onog trenutka kad komentator posegne za opcijom otvorenog pisma, kad krene u osobno obraćanje sa JA, tog trenutka si komentator utvara da je tolika veličina da će njegovi obožavatelji samo potvrdno klimnuti glavom i klicajući se složiti sa napisanim.

Tako je i Helena Puljiz pomislila kako će njena kolumna naići na sveopće odobravanje lijevo orijentiranog naroda i da će njen vapaj za oslobođenjem od velikohrvatskog terora i straha od rušenja temelja demokratske države proći ispod radara gore potpisanog sabotera.
Osim što je Helena uzalud potrošila jedan od malobrojnih kolumnističkih “života” na već odavno utvrđene teme, ona je pribjegla terminu koji se među političkim komentatorima vrlo oprezno koristi, a to je termin rat.

“Učinite nam uslugu – dajte ostavku pa da što prije ponovno iziđemo na izbore i tako izbjegnemo uvođenje izvanrednog stanja i bratoubilački rat koji nam spremaju Karamarko, tepeši, hasanbegovići, crnoje i grmoje”…zaključuje Helena Puljiz u svom obraćanju Oreškoviću.

Ako znamo da svi mediji -podjednako desni i lijevi- udaraju po novopečenom premijeru Oreškoviću i razmjerno tom saznanju daje mu se razdoblje opstanka od maksimalno 7 mjeseci, onda je najgore od svega što su se neki kolege ponadali da bi odlazak Oreškovića sa premijerske funkcije značio neke nove izbore.

MOST se raspao i obzirom da su se u prvi plan stavili teži psihijatrijski slučajevi od ministara, očekuje se da HDZ-e raspadom ove Vlade napokon dođe na svoje, a tek onda počinje pravi šou.
Pojedince iz Mosta HDZ-e će potkupiti sa nekim ministarskim i inim drugim pozicijama, a imena koja sljede redom su vam poznata…Vaso, Krstičević, pa si u nastavku sami slažite novu Vladu iz HDZ-ove ergele.
Sad se postavlja jedno vrlo važno pitanje za sve simpatizere SDP-a i Zorana Milanovića.

Da li je za prosječnog SDP-ovca bolje da se Orešković poštedi javnih kritika i da se održi ovaj status quo ili da se još više udari po ovom cirkusu od Vlade, pa da se sastavi nova Frankenštajnova V(m)lada od najrigidnijih HDZ-ovaca (čitaj najpohlepnijih)?
Pazite, nema tu puno prostora za kalkulaciju jer novi izbori nisu mogući, a HDZ-e drži za pohlepna jajca sve mostovce sa ministarskim ponudama u stand by aranžmanu.
Mislim, pitam jer su mnogi zagovornici maksime…Ako nema boljeg izbora onda…itd.

Sada kada smo jasno izrekli scenario, treba se upitati kako se pojavio -u političkim prepucavanjima i zakulisnim igrama- termin bratoubilački rat?
Ako znamo da se Helena Puljiz nije izlegla iz jajeta, ako znamo da joj tata nije Zeus, a kamoli labud bijeli.
Ako znamo da je Helenin novinarski put doista bio težak i prepun šikaniranja, onda se postavlja jedno prilično logično pitanje.
Zašto je Helena Puljiz u svojoj zadnjoj kolumni počela bratoubilački srat?


Facebook komentari

Branko Rafajac

Pripadnik radikalne grupe proletera "Mučki provokatori" što imaju za cilj izazivanje osjećaja neugode političko-poslovnoj eliti i funkciju putokaza za istu prema Remetincu. Radikalnim guljenjem njihovih džon obraza i stavljanjem soli na njihove kriminalne rane ostvaruje zajedno sa grupicom entuzijasta okupljenih na KontraPortalu višestruke moralne satisfakcije koje kasnije dila obespravljenom narodu.

Provjeri i ovo

Ljevica stavlja netoleranciju na pijedestal

  Što danas znači kada netko kaže da je politički orijentiran “lijevo” ili “progresivno”? Ovo …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

nineteen − 15 =