Početna / Istaknuto / Čiji je Njofra?

Čiji je Njofra?

slobofrenki

 
– Moj je Njofra!
– Ma nemoj, nije, Njofra je moj!
– Da ne bi! Ja sam ga prvi imao!
– Lažeš lažljivče, kod mene je bio duže.
– Ma ostavi, moj je, pusti!
– Ne vuci, rekao sam da je moj, daj mi!
– Aaaa, ne dam, moj je, daj ga, ostavi..
– Ma pusti, idiote, daj mi ga, daj Njofru!
– E nedam jer je moj Njofra, daj, ma daaaaj!
– Ajoj.
– Uh, jaaao.
– Vidiš što si sad napravio!
– Nisam ja, ti si.
– Otpala mu je kosa. Ti si kriv!
– Ja? Ti si vukao ko slon, i pogledaj sad!
– Joj, izgleda strašno. Zbog tebe.
– I usta su mu se iskrivila.
– Mamaaaa, potrgao je igračkuuuu…
– Nisam ja, on jeeeee…

U predstojećoj „demokratskoj“ borbi dvije nakaradne, podjednako apsurdne i pokvarene, prividno suprotstavljene političke grupacije, predvođene podjednako debilnim liderima, može se očekivati žestoko nadmetanje u ljubavi spram prvog hrvatskog predsjednika. Modernog oca domovine, stvoritelja i utemeljitelja, vizionara i hrvatskog mesije.

Istina je, naravno, bitno drugačija.

Tuđman je bio teško poremećen psihopat, bolesni karijerist, diktator okružen kriminalcima i ulizicama.
Učinio bi sve, šurovao, prijateljevao, surađivao i s crnim vragom zbog ostvarenja svojih nazadnih i bolesnih ambicija i vizija.
Kao i vjerni suradnik Šušak u nakani da ostvari svoju bolesnu želju pripojenja rodnog sela matici zemlji.
Da Njofra na vrijeme nije umro, gotovo sigurno bi završio u Hagu, baš kao i njegov dobar prijetelj Milošević s kojim je počesto volio rješavati etničke varijable i jednadžbe.

Iza svega su ostale teške naslage mitomanske i naočigled iskrivljene i lažne povijesti, naslage koje prekrivaju još deblji sloj svinjarija iz devedesetih, ostalo je društvo paralizirano lažima ugrađenim u fundament, zatrovano ekstremizmom koji ne samo da je u središtu zbivanja već je društveno poželjan, na neki način još uvijek i način života.

Poistovjećivanje s Tuđmanom i njegovom politikom kao simbolom slavnog razdoblja takozvanog osamostaljenja, kao neka vrsta inicijacije, ulaznice u neku skupinu, od društvanca u kleti, kafiću ili nogometnom klubu, još uvijek je uobičajeno na marginama kao i u mainstream politici. Voljeti i štovati Tuđmanov lik i djelo, u dnevnoj politici nažalost još uvijek više bodova donosi no što odnosi.
Sada već postoji opravdana bojazan da će tako ostati zauvijek.
Paradigma o Tuđmanu nikada neće biti oborena, uzalud sav trud.

Stoga ova suluda rasprava oko naziva aerodroma uopće ne čudi.

Zapravo, možda je i najbolje da se aerodrom nazove po njemu.
Da putnici namjernici odmah doznaju u kakvu zemlju dolaze. A oni koji odlaze, mladi što bježe glavom bez obzira, da budu manje tužni na odlasku.

Kakvo je sjeme posijano u Njofrino vrijeme, takve plodove danas žanjemo.

 


Facebook komentari

Slobodan Horvatić

Mene...ako se sete na Dan bezbednosti sete se, ako se ne sete nikom ništa. To je bila moja dužnost da radim. Najveće zadovoljstvo biće mi misao da sam jednog čoveka izveo na pravi put.

Provjeri i ovo

Ljevica stavlja netoleranciju na pijedestal

  Što danas znači kada netko kaže da je politički orijentiran “lijevo” ili “progresivno”? Ovo …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

17 + five =