Crna Lasta

crna lasta

Bje to dvije i neke kada sam bio objeručke prihvatio ponudu nekakvog wanna be tajkuna da se uključim u njegov ambiciozni projekt-lokalni mjesečnik. Nadobudni tuljan ,kakvim bijah, poskakivao sam po sobi od sreće silne!

-iijuhuuuu! Konačno!

Svečano o klin objesih bauštelske rukavice i rekoh im zbogom,
(neznajući tada da je svaki moj zbogom ,bio ustvari, samo odgođeni doviđenjski;).

Bilo kako bilo, ja i još par očajnika nađosmo se sa šefom u njegovoj garaži te večeri te u brainstorm pilani, utanačivasmo koncepciju časopisa.

Sutradan se uputih na svoj prvi novinarski podvig-intervju sa čovjekom koji je u humane svrhe dao valjda svu krv koju je u sebi imao…Uz dužno poštovanje spram njegova nedvojbenog humanizma…dok sam slušao njegove samohvalospjeve i uzimao note, lik je počeo preuzimati neke sasvim suprotne osobine. Očiti diktator u duši. Vidim to po usplahirenosti njegove supruge i kćeri. Mislim se;

“Pa mogao si koji dec krvi manje počastit, al biti malo bolji spram ove dvije nedužne kreature…”

I fakat-za kći sam iskreno bio posumnjao da je hrvatska Natascha Kempusch koliko je to biće bilo sputano i usplahireno.

Svemu unatoč, u prvome je broju časopisa na frontu osvanuo moj intervju s vampirom i tako sam polako ulazio u sitne tajne tog kurvanjskog zanata. Nema tu ničeg jack londonskog…Nikakav Mel Gibson ne puši lucky strike dok tipka zadnju notu iz Jakarte…Tu nema ni Rade Šerbedžije iz Hadžićeve drame “Novinar”…ali šta je-tu je, rekoh i kartice su krenule marširati…

Pokazao sam se čak vrlo kreativnim i pouzdanim jer sam iz najdosadnije materije istoj znao pronalaziti neke šarenije dimenzije:

Redovito sam izvještavao sa boćarske tekme, ocjenjivao lokale, uslikavao špice, mahao repom gradonačelnicima i s posebnim poštovanjem pisao o bankama i najjačim lokalnim tvrtkama. Lovorikama obasipao mainstream umjetnike i posebno pažljiv bio prema klijentima koji su polako počeli kupovati naš oglasni prostor(oko 2000 kunića po strani a4).

Kada sam pokleknuo?

Uuu bilo je to mučno jutro u redakciji!

Iz jednog dalekog mjesta je dopalila nekakva beskompromisna i odrješita dama, barduša lokalnog novinarstva.
Tihim pučem preuzela je sve konce u našoj kronici te je od Modre učinila Crnu lastu:

Skoro dvije trećine prostora prenamijenila je u oglasni i to sa briljantnom idejom da idemo po kućama starica i huškamo ih na nekakve višegodišnje osmrtnice…

Rekoh, bez kičme bih nekako i hodao, ali hijene nisu iz porodice pasa!

Časno poražen, vratih se kući pogleda uprta ka zidu:

Na klinu su visile bauštelske rukavice spremne za nove podvige!

 

 

Facebook komentari

Vjeran Tripčić

Provjeri i ovo

Di ste vi bili 1948

Di ste vi bili 1948.?

Svjetski mir postignut 1945. nikada u potpunosti nije bio stabilan. Naprotiv, računa se da su …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

19 − twelve =