Početna / Istaknuto / Crokanadski tehnokratski krkan

Crokanadski tehnokratski krkan

crokanadski tehnokratski krkan

 

U četrdesetak godina proživio sam svašta, i čini mi se da nam ne piše dobro.

Prva sjećanja na društvo nasmijanih lica, svugdje se nešto gradilo, hodalo se preko fosni, osjećao se miris svježeg betona, mješalice su brundale, posvuda se pjevalo. Škole su bile uglavnom nove, nicale su nove tvornice, društveni prostori. Zanos i entuzijazam koji sam počeo shvaćati tek mnogo kasnije..
Bojažljivo, uz podsvjesnu strepnju burne, ali još uvijek bezbrižne, devedesete.

Onda je počela nacionalistička bura. Bolesne ideje doktora Krivoustog da poput Karla Velikog objedini sve hrvatske zemlje, od Špičkovine do Gruda i uniđe u besmrtnost, i bolesna Šuškova želja da rodno selo pripoji matici zemlji, počele su se obistinjavati. Kao odgovor na bezumnu buru što je dolazila iz Srbije.

Odjednom kao da se srušio čitav svijet; počeo je rat, gledali smo smrt, patnju, bezumlje, nesreća je bila posvda uokolo.
Popovi, topovi…pa tako stigoše i lopovi.

Uz lažna obećanja, šovinističke tlapnje, prekrajanje povijesti i stvarnosti pored zdravih očiju i razuma, nestajale su krvavim radom stečene tvornice, poduzeća su čerupana i komadana, iz respektabilno jake privrede svakim danom nestajao je dio, a time i komad društvenog spokoja i optimizma.
Blaga konsolidacija društva nakon prividnog odlaska sa scene Tuđmanove kamarile, ubrzo se pretvorila u novo razočaranje. Povlaštena kasta se opet nesmetano počela bahatiti, još i više nego prije.
U tom novom valu nestade, u ozakonjenoj pljački, direktnim političkim dekretom ( slobodno tržište!) i moje poduzeće. Kao da nikada ni postojalo nije.

Potom Sanaderova era i sve jasnija sprega kriminala i pravosuđa. Danas na razini montipajtonovske lakrdije. Još jedan oprost i legalizacija teškog, dugogodišnjeg kriminala. U “slobodi i demokraciji”, tobožnjoj vladavini prava, slobodnom protoku ljudi, kapitala, ideja, na tobožnjem slobodnom tržištu, zviždači i nepoćudni novinari su ušutkani, nevladine udruge potplaćene, sindikati svedeni na razinu groteskne formalnosti, svi dobronamjerni u politici uništeni.
A za polovinu stanovništva nove cipele ili popravljanje zubi postade luksuz. To prema tumačenju libertarijanaca nije ništa neobično, oni zagovaraju društvene i ekonomske modele po darwinovom principu, prava jačeg. Ali u slučaju diktature proletarijata radilo se, dakako, o brutalnoj represiji, jednoumlju, diktaturi.

Čitavo vrijeme pljačkani smo i obespravljivani na tri razine. Državna, sprega političke elite, Crkve i vojno-kriminalnog miljea u zločinačkom trijumviratu. Posljedično tome nastala je i razina lokalnih skorojevića, polupismenih i nepismenih seljačina što postadoše mjerilo vrijednosti. I treća, najgora razina. Ona najviša, razina svjetskog neoliberalizma. Gotovo neopaženo se ušuljala sa sjevera i zapada, poharala je istok i jug pa počela stizati i iz tih pravaca. Neoliberalni kapitalizam je monstruozna mašinerija uništavanja privrede na periferijama, ali isto toliko i duha nekog društva.

I čitavo vrijeme, sokoljeni bajkama o poduzetništvu, na mikro razini se grčevito pokušavalo pobijediti u igri, u neokapitalističkom (neofeudalnom) konceptu natjecanja gdje gotovo svi u pravilu gube. U minijaturnim, usranim tvorničicama, u hladnim i vlažnim, malim, usranim skladištima, proizvodili smo i preprodavali jedni drugima svoju usranu robu, razvažanu derutnim, usranim kombijima, da bi ostvarili neki usrano mali profit, baskrajno čekajući usranu naplatu od usranih dužnika. A svi zajedno smo kolektivno propadali radeći sve više za sve manje profita. Sve više smo uvozili i postajali sve ovisniji. Danas od svoje proizvodnje ne bi preživjeli ni dva tjedna. A libertarijančići još uvijek blebeću kako su veliki proizvodni giganti i kombinati bili mastodonti, gubiraši i uteg. Jesu, ali uteg za iste takve kompanije iz Njemačke, Francuske, Italije…

 

crokanadski tehnokratski krkan2

 

I tako, na red je došao i crokanadski tehnokratski krkan. Čovjek za kojeg nitko prije nije čuo, od kojeg se prije ništa, osim nekog dozlaboga dosadnog intervjua, nije moglo čuti. U prvi mah mnogi su pomislili da se radi o onom drugom Oreškoviću, “heroju” ( ako za mišljenje pitate klerorašističke biskupe). Njegovo tragikomično neznanje jezika čak i nije najgore. Biznismen-mandatar niti jednom rječju nije pokazao interes za humanistički aspekt. Od misterioznog dolaska konstatirao je da bi bilo dobro navodnjavati Slavoniju i imati bolju prugu Rijeka-Zagreb, pa do Mađarske ( to bez njega stvarno nismo znali, kako je samo pametan!), pa je prije nego što zna tko su ministri financija i gospodarstva, što misle i kakvu strategiju priželjkuju, otišao na sastanak s “investitorima” ( čitaj: bankarima), i ustanovio da u drugom mirovinskom stupu ima NAŠE love kojom bi se ON kockao za naše dobro. Budući da je povezanost farmaceuta i bankara, ponajviše u vlasničkoj strukturi, općepoznata, nije teško zaključiti za čije interese će se gorljivo zalagati novi mesija hrvatskog beznađa. Došao je po zadatku kapitalističke oligarhije pomazati ostatke sa dna zdjele.

E nećeš razbojniče!

Hm…ili možda hoćeš, ne znam. Čini se da smo došli do točke „ili mi ili oni“. Ili ili.
Ali tko smo uopće „mi“? Postojimo li?

Sve se svelo na potpuno individualnu borbu. Ona priča o snazi štapića pojedinačno i u snopu. Sad smo razasuti štapići koje neoliberalna neman redom lomi, jednog po jednog, krckamo bespomoćno.
Ili snop ili krckanje. Nažalost, nema treće mogućnosti.


Facebook komentari

Slobodan Horvatić

Mene...ako se sete na Dan bezbednosti sete se, ako se ne sete nikom ništa. To je bila moja dužnost da radim. Najveće zadovoljstvo biće mi misao da sam jednog čoveka izveo na pravi put.

Provjeri i ovo

U spomen na 12 palih redarstvenika Vlada RH-a najavila poskupljenje struje i plina.

Kako doznajemo iz visokog izvora iz Vlade RH-a, najavljeno poskupljenje plina i struje ima svoje …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

2 × 3 =