Početna / Dnevni Komentar / Dan ustanka naroda Like i Korduna, 74. obljetnica

Dan ustanka naroda Like i Korduna, 74. obljetnica

danustanka

 

Piše: Mijo Vinceković

U nedjelju, 26. 07. 2015., je u Srbu u organizaciji Srpskog narodnog vijeća (SNV) i Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA) Republike Hrvatske, proslavljena 74. obljetnica ustanka u Srbu, nekad se taj dan slavio kao Dan ustanka naroda Hrvatske i Bosne i Hercegovine, danas tek kao Dan ustanka naroda Like i Korduna. Tog 27. 07. 1941., dakle nešto više od mjesec dana poslije osnutka Sisačkog partizanskog odreda (22. 06. 1941) ozbiljno se zapucalo u Srbu, kao odgovor na ustaški teror koji je Maks Luburić provodio mahom nad Srbima ali i nad nepoćudnim Hrvatima u Lici.

Ta činjenica se niti u uvjetima sveobuhvatne revizije povijesti, posebno one 2. Svjetskog rata u Hrvatskoj, jednostavno nije mogla zaobići, pa je taj datum ostavljen za obilježavanja, ali kao Dana ustanka naroda Like i Korduna, ostatak Hrvatske ima Dan antifašističke borbe kojim se obilježava datum osnivanja već spomenutog Sisačkog partizanskog odreda.

„Državotvorni“ su od samog dolaska „velikog antifašista“ Tuđmana na vlast, krenuli u rušilački pohod ne samo na spomenike antifašističkoj borbi, nego i na samu borbu i antifašističke borce, proglašavajući ih zločincima, a antifašizam zločinom, devalviraju se, degradiraju i revidiraju povijesna događanja čak i ona koja se još uvijek obilježavaju, ali ili pod drugim imenom ili se pretvaraju u odavanje počasti, DR-u i hrvatskim braniteljima posebno dragovoljcima DR koji su najčešći rušitelji spomen-obilježja antifašističkoj borbi.

Posebno se atakira obilježavanje 27. 07. kao Dana ustanka naroda Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji je manipulacijom kroz uvođenje Dana antifašističke borbe, koji se slavi 22. 06. na dan kad je 1941. osnovan Sisački partizanski odred, kao prva antifašistička postrojba na tlu okupirane Jugoslavije. Ipak zlotvori se nisu usudili proglasiti taj dan danom ustanka, jer nikakvih oružanih aktivnosti Sisačkog odreda nije bilo.

Sama činjenica da je Srb mjesto uglavnom nastanjeno Srbima, kao i to da je bilo i djela odmazde prema hrvatskom življu, kao što je zločin počinjen u Boričevcu, koristila se za obezvrjeđivanje samog čina ustanka, odričući da su ga organizirali komunisti, odričući mu antifašistički karakter i proglašavajući taj ustanak četničkim napadom na hrvatsku državu, premda ima sasvim dovoljno svjedočenja i povijesne građe koja pokazuje da se antifašistički karakter ustanka u Srbu ne može negirati.

Zoran Milanović, dajući tom događaju „značaj kakav zaslužuje“, ne dolazi u Srb, iz Ureda predsjednice se nikog i nije očekivalo, pa čak ni njen „smokvin list“ Branka Lustiga, unatoč njenom „gorljivom antifašizmu“ u što je pokušala uvjeriti svoje domaćine u Izraelu.

Ali zato su svoj puni „doprinos“ slavlju dali, uz veliko osiguranje policije, „autohtoni hrvatski proizvod“ a (A-HSP) i predstavnici nekoliko dragovoljačkih udruga, kojima je potporu pružao gospićko-senjski biskup Mile Bogović rekavši u propovijedi, služeći svetu misu u Boričevcu u nazočnosti potomaka protjeranih mještana toga sela, “da su pobijeni ili prognani Hrvati žrtve upravo te ‘prve puške’ koja se slavi u Srbu”, ne spomenuvši ni jednom riječi što se to događalo u Lici i na što je to bila odgovor ta ustanička puška opaljena u Srbu.
I nije biskup na tome stao već je u svojem programatskom političkom govoru suštinski uperenom protiv antifašizma rekao i ovo:
“Koliki se novci dadoše ne samo za spomenik u Srbu nego i za slavlja, a i današnje društvo još izdvaja velika sredstva za velike laži i o Jasenovcu i o Srbu, i o mnogim drugim stupovima na koje se oslanjao partizansko-komunistički režim”.

Biskup Bogović, ne da ne zna, on jednostavno neće znati, da je masovni narodni ustanak koji se 27. srpnja 1941. dogodio u Srbu bio potaknut strašnim zločinima ustaša pod vodstvom Maksa Luburića nad stotinama ljudi toga kraja, kao što je rekao Predsjednik Lige antifašista Zoran Pusić, dodajući: “Lažima i izmišljotinama relativizira se zloćudnost pokreta kao što su nacizam i ustaštvo, jednom riječju fašizam i osnivaju se društva kojima je cilj dokazati da u Jasenovcu praktički nitko nije stradao, a ako jest, onda je zato što je to zaslužio, te da su tisuće pobijenih u Jadovnom izmišljeni kao i da se u Srbu dogodila četnička pobuna u cilju stvaranja Velike Srbije”, što je sama srž djelovanja „autohtonih“, dragovoljaca DR, biskupa Mile Bogovića i svih drugih iz redova hrvatskih fašista i klerofašista.

No dobro, za očekivati, je ako se trend slavljenja antifašizma zadrži, da će u prvoj godini novog Milanovićevopg ili Karamarkovog mandata na obilježavanje „Dana ustanka naroda Like i Korduna“ kao izaslanik premijera biti poslan portir iz Banskih dvora, koji će okupljenima priopćiti da se tamo zapravo obilježava „Dan ustaškog ustanka protiv četnika u Srbu“, sve na veću „slavu“ antifašističke borbe.

Povijesne činjenice govore da su ustanak 27. srpnja 1941. u Srbu organizirali komunisti motivirani vlastitim revolucionarnim zanosom ali i radi zaštite srpskog stanovništva od ustaškog genocida.
Taj ustanak niti su vodili niti organizirali četnici kako nam pokušavaju servirati neki prekrasni ljudi koji ideološki pripadaju istom miljeu kao i prosvjednici, miljeu koji njeguje ustaštvo, tu hrvatsku inačicu fašizma.
Izraziti antifašistički karakter ustanka u Srbu, promatrano s aspekta ukupnosti 2. Svjetskog rata, ne može narušiti niti moguće marginalno sudjelovanje ponekog četnika u njegovom pokretanju.
To su činjenice koje demantiraju osporavatelje, koji nas pokušavaju uvjeriti da je 27. srpanj 1941. kao datum početka masovnog antifašističkog ustanka sporan ili bar kontroverzan.
Ne, nema ničeg spornog niti u njegovoj autentičnosti niti njegovom antifašističkom karakteru.

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Igra (valjda) počinje, ishod neizvjestan

  Ne znam zašto se izbjegava reći da je Ivica Todorić, gradeći „Agrokor“ kako ga …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

1 × three =