Početna / Kolumne / Buđav Lebac / Daš deset, dobiješ pedeset

Daš deset, dobiješ pedeset

imotski

Prema popisu stanovništva iz 2011. g. Imotski ima 10.764 stanovnika. Po narodnosti, 96,78% čine Hrvati, a ukupno 96,17% Imoćana se izjasnilo kao pripadnici rimokatoličke vjere. Znači, ako uzmemo ove prilično jasne parametre kao validne sve je u životu Marijana Gudelja, inače strojara po struci bilo na njegovoj strani. Em je Marijan u 96,78 postotnom okruženju Hrvata, em je okružen vjernicima rimokatoličke vjere i to u postotku od 96,17 i još je čovjek iz Imotskog, kolijevke hrvatstva. Ipak sve to nije bilo dovoljno da Marijan Gudelj dobije zasluženu otpremninu nakon 10 godina rada u Vodoprivredi. Dakle, Marijan je dobio cijelih, brojkom i slovima, vejt a minit…točno 50,43 kn (pedeset kuna i četrdeset i tri lipe) otpremnine. To bi po godini bilo cca 5 kuna zasluga i zahvale za Marijanov rad…hvala tebi Kriste i živjela nam vječno Hrvatska.

Ali ajde što Marijan živi svoj hrvatski san, rekli bi da se Marijan valjuška kao bubreg u loju u idiličnom Imotskom, nego je Marijan na sve to i hrvatski branitelj. “Strojar sam po struci, deset godina sam radio i stvarao firmu. Tri brata i ja bili smo dragovoljci Domovinskog rata, dva naša teretna auta hladnjače ostali su u ratu Hrvatskoj vojsci, petero dice, troje na fakultetu.”…dodaje Marijan još malo šećera na kraju. Osim toga kaže Marijan Gudelj sljedeće…“Uzdajući se u svojih deset prstiju, radeći čitavo vrijeme toga nesritnog stečaja na crno, uspio sam preživiti.”

Nije Marijan Gudelj izoliran slučaj, takvih priča ima koliko vam duša poželi, ali misterija koja čitavoj priči daje čudan ton je nedostatak krivaca. Tko je kriv za nastalo stanje, ćirilica, Srbi, partizani, komunisti, udba ili je možda Imotski upao u nekakav paralelan svemir, gdje veliko hrvatstvo i još veća katolička ljubav i vjera ne daju željene rezultate?

Nije da se ne trudimo, radimo sve na tome da hrvatskom čovjeku bude bolje, pobogu…izbacili smo bistu sa Pantovčaka, proglasili smo Tita diktatorom, ukinuli smo ime trga u Šibeniku koji je nosio njegovo ime, branitelji su podigli šator u pol Zagreba, peku kotlovinu i mašu zastavama već pola godine, Modrić nam svjetla obraz u Realu, napravili smo dernek za pamćenje na Bleiburgu, maturalna zabava u Kninu ne može proći bez molitve, Karamarko se oženio, imamo vjeronauk u školama, maknuli smo staru komunjaru Josipovića i doveli direkt from Amerika and NATO prekrasnu, plavokosu predsjednicu Kolindu, ušli smo u EU, pohapsili smo i predali naci…pardon Nijemcima udbaške glavešine, razbijali smo ćirilične ploče po Vukovaru, a čak nam je Domazet Lošo objasnio da Tito nije rođen u Kumrovcu nego je robot sklepan u Moskvi, ali kad se na kraju sve zbroji srpsko zubalo Domazeta Loše ima veće zasluge u ovoj državi nego Marijan Gudelj i njegovi kolege.

Ovom moru antologijske gluposti treba dodati i biser Danijela Srba, inače predsjednika Hrvatske stranke prava koji je uz poslovično neoustaško baljezganje o Titu, svojstveno samo zadrtim nacionalistima dodao i jedan biser u kojem tvrdi kako je, citiram…“Josip Broz Tito stvaranjem komunističke Jugoslavije veliki dio hrvatskog teritorija darovao susjedima i time djelatno radio na trajnom uništenju hrvatske države.” Bilo bi vrlo zanimljivo čuti što bi Srb dao kao objašnjenje Marijanu Gudelju povodom njegove autohtone, hrvatske otpremnine. Možda bi mu rekao kako su ga zajebali onih 3,22 % ostalih narodnosti ili možda 3,83 % nevjernika, pravoslavaca i muslimana.

Nakon svega možemo komotno zaključiti da ova vesela družba “velikih” Hrvata i vjernika koja 25 godina talasa na nacionalizmu, nije u stanju jednom radniku ponuditi otpremninu veću od cijene kutije cigareta i kave sa mlijekom. Pitajmo se što je sljedeće na repertoaru nacionalista i velikih domoljuba kad im sve ovo do sada nije dovoljno za ostvarenje sna o maloj Švicarskoj, ali pitajmo se prije svega na što su sve spremni i oni koji im čitavo vrijeme drže vodu. Ispada da je Marijanu Gudelju lakše bilo otići u rat, nego se izboriti za svoja radnička prava. Pa kad je tako onda nema potrebe se buniti, računica je jednostavna…godina daš deset, a kuna dobiješ pedeset.

 

piše/Branko Rafajac

 

 

 

Facebook komentari

Branko Rafajac

Pripadnik radikalne grupe proletera "Mučki provokatori" što imaju za cilj izazivanje osjećaja neugode političko-poslovnoj eliti i funkciju putokaza za istu prema Remetincu. Radikalnim guljenjem njihovih džon obraza i stavljanjem soli na njihove kriminalne rane ostvaruje zajedno sa grupicom entuzijasta okupljenih na KontraPortalu višestruke moralne satisfakcije koje kasnije dila obespravljenom narodu.

Provjeri i ovo

IZJAVA SOCIJALISTIČKE RADNIČKE PARTIJE POVODOM DONOŠENJA PRAVOMOĆNE PRESUDE BiH ŠESTORKI

Facebook komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

3 × five =