Početna / Istaknuto / Deset razloga protiv Berislava Šipuša kao ministra kulture

Deset razloga protiv Berislava Šipuša kao ministra kulture

snježanabanović

Piše: Snježana Banović

Kad je prije nešto više od mjesec dana zbog tzv. afere bankomat odstupila ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, mnogi su s pravom očekivali da za njom odu i oni koje je prije tri i pol godine sa sobom dovela u Ministarstvo. U prvom redu tu se mislilo na njezine pomoćnike i na zamjenika Berislava Šipuša. No, to se nije dogodilo, resor je mjesec dana vodio Šipuš u funkciji zamjenika, sve dok nisu završile «konzultacije» unutar HNS-a, stranke koja drži resor kulture u Vladi. On se za to vrijeme otvoreno nudio i izjavljivao da bi bilo praktično da upravo on bude ministar. I doista, nakon što su u Vladi ustvrdili da nemaju saznanja o bilo čemu „neprofesionalnom, nestručnom ili nezakonitom“ (Milanović), ta mu se (navodno davna) želja i ostvarila – većinom saborskih glasova postao je devetim ministrom kulture u Hrvatskoj.

Dan uoči imenovanja, sazvana je i sjednica saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu koju je u trku otvorio sam premijer izrekavši tom prigodom prvi put u svome mandatu (!) nešto o resoru kulture (kao „resoru srca“) te odjurio dalje otklonivši mogućnost odgovaranja na pitanja odbornika. U nastavku sjednice ni jednom riječju nisu spominjane nakane i ciljevi budućeg ministra iako je kulturna javnost s pravom očekivala da će se baš pred tim tijelom (djelokrug koji čine upravo „poslovi utvrđivanja i praćenja provođenja politike“) kandidat govoriti što kani s resorom. No, u sat i pol trajanja sjednice Šipuš je ignorirao sva pitanja koja se tiču njegova budućeg djelovanja fokusirajući se na okršaj s novinarima zbog navodnog «demoniziranja Zlatar Violić» i na moraliziranje o njezinim „ljudskim problemima“ i neljudskosti onih koji je nisu branili u nevolji.

Kako ni premijer ni Šipuš nisu pred Odborom i hrvatskom javnošću ni spomenuli što će se događati s poprilično urušenim resorom u ostatku mandata ove Vlade, vrijedilo bi pobliže promotriti profil novog ministra kulture te navesti razloge zašto on ni u jednome zrelom demokratskom društvu nikada, ne bi mogao doći u obzir za tu dužnost. Vjerodostojnost novoga ministra kulture slabašna je bez obzira na čitav niz funkcija u hrvatskoj kulturi koje je obavljao razlozi protiv ovog imenovanja brojni su te se mogu se grupirati u najmanje deset problemskih točaka:

1. Nezakonito korištenje proračuna i zloporaba položaja

Kao zamjenik ministrice kulture, nezakonito je, iako u manjim iznosima, koristio službenu kreditnu karticu. Zajedno s 18 drugih dužnosnika i djelatnika Ministarstva neovlašteno je dizao gotovinska sredstva da bi tu rabotu u Saboru prikazao kao manipulaciju medija. U nalazu Državne revizije stoji da je zamjenik ministrice podigao 5262,00 kune te obustavama na plaći vratio novac. To da je novac vraćen može biti olakotna okolnost, ali ne umanjuje činjenicu da je ipak došlo do zloporabe položaja.

2. Obmanjivanje javnosti

„Svi nalazi revizije pokazali su da je, što se tiče mog poslovanja, sve čisto, uredno, obrazloženo i opravdano, u skladu s odlukom Vlade“, izjavio je nadalje Šipuš prozvavši manipulacijom medijsko prenošenje nalaza Državne revizije. Iz nalaza je jasno jedino da je s kartice podizao gotovinu, da to nije evidentirano u okviru blagajničkog poslovanja, nego na računu ostalih nenavedenih rashoda, bez specifikacije troškova. Početak ministarskog mandata uz laži i okretanje pile naopako ne obećava ni građanima ni kulturi ništa dobra.

3. Bahatost u javnom nastupu

U usporedbi s istraživanjem provedenim u prvim godinama demokracije u Hrvatskoj kad su birači najviše podržavali političare koji zastupaju tradicionalne vrijednosti (vjernik, muškarac i domoljub), pokazalo se da su birači danas najosjetljiviji upravo na javni nastup političara. Ministar koji u razvijenim demokracijama bez argumenata optuži medije za „monstruozne optužbe“ te im ljutito dijeli moralne packe umjesto da iznese svoju viziju mandata nije vrijedan tog položaja. Otišao je i korak dalje: nakon sjednice, novinari su zatražili objašnjenje zašto ih je izvrijeđao i zašto Vlada, ako su već novinari iznosili dezinformacije i laži, nije branila svoju ministricu već ju je natjerala na ostavku, odbio je odgovarati, uz objašnjenje da je – umoran.

4. Sukobi interesa

Za njegova zamjeničkog mandata najveće subvencije u glazbenoj djelatnosti usmjeravane su u projekte u koje je osobno on bio uključen do dolaska na tu dužnost i u one koje vode njemu bliski ljudi: Muzički Biennale, Ansambl Cantus, Osorske glazbene večeri, Hrvatska glazbena mladež i dr., ali i brojni projekti njegove bliske prijateljice Irene Škorić, filmske redateljice s nacionalnom nagradom za dramu i praizvedbom te drame (u HNK Split pod intendanturom njegova najbližeg suradnka Tončija Bilića) znakovita naslova Libreto, o sexu utroje s prostitutkom koji uništava brak. Ona je o njemu snimila film, a on joj se odužio s glazbom za njezin film 7 seX 7. Škorić je i autorica libreta nove soap-opere u koprodukciji Biennala i Cantusa i producentica brojnih projekata koji su s različitih fondova doslovno zatrpani novcem. „Nemam razloga da krijem gdje sam radio i što sam radio, a radit ću i dalje“, odgovorio je po običaju lakonski, izbjegavajući odgovore na konkretna pitanja i jake argumente udruge Promo (koja se javno usprotivila njegovu imenovanju) da je vlastitim projektima u 2015. dodijelio čak 30 % od svih javnih sredstava za glazbu, odnosno 2,4 milijuna kuna.

5. Klijentelizam

I najbliži Šipušev suradnik Tonči Bilić osoba je prepuna funkcija i unosnih položaja. Na njegovu faraonskom ugovoru za intendanta HNK-a Split i ravnatelja Splitskog ljeta pozavidjeli bi mu mnogi menadžeri iz realnog sektora: honorar kojem je samo nebo bilo granicom, naknada za odvojeni život, automobil na raspolaganju 24 sata, hoteli s 4 zvjezdice… Naslijedio je Šipuša i na mjestu ravnatelja Hrvatske glazbene mladeži, član je vijeća Osorskih glazbenih večeri, nacionalne manifestacije koju vodi dubiozna udruga s jakuševačkom adresom. I Naslijedio ga je i u Hrvatskoj glazbenoj mladeži koju je ovaj pak „naslijedio“ od bliskog mu prijatelja i suradnika Ive Josipovića, kao i Muzički Biennale. Zajedničke interese imaju sva trojica i u Cantusu. Povezan je Šipuš tijesno i s Glazbenim programom HRT-a kojim ravna njegova prijateljica Ivana Kocelj, a koja je i umjetnička ravnateljica istih Osorskih večeri, manifestacije koja ima svake godine sve veću subvenciju, a sve manji program bez profesionalne produkcije. Ovakve križaljke s još puno imena s naše glazbene scene mogli bismo navoditi unedogled – svima njima su u središtu ili pak vrhu, otvoreno ili zakulisno – upravo Josipović i Šipuš, po mnogima najmoćniji ljudi u «sektoru» kadroviranja i financiranja hrvatske kulture.

6. Nekompetentnost za vođenje sustava kojem je na čelu

Zgražao se prošle godine – zajedno s ministricom – kad je proračun za kulturu pao na sramotnih 0,49 % kao da njih dvoje s tim nemaju nikakve veze, poticao je njezinu ideju o strateškoj važnosti privatnog festivala obitelji Šerbedžija kojem je obećan nacionalni status, a u zadnje tri godine subvencija povećana za više od deset puta (!) što je svjetski presedan u području financiranja kulture. Sudjelovao je aktivno u farsi oko donošenja uzaludnih, uskointeresnih izmjena i dopuna Zakona o kazalištima i katastrofalno štetnom prijedlogu Zakona o muzejima koji najavljuje kao svoj prioritet u mandatu. Osim Zakona o Zakladi Hrvatska kuća, njegovo ministarstvo nije u cijelom mandatu donijelo nijedan cjeloviti zakon.

7. Netransparentnost kao metoda

Na čelu je resora koji je možda najviše od svih sklon netransparentnosti u djelovanju te bi mu bolje pristajalo ime Ministarstvo tajni. Njegova prethodnica bila je zbog toga kažnjena, ali ni on, poput nje, ne haje ni za prikazivanjem istinitih podataka u imovinskoj kartici što je zakonska obveza svakog dužnosnika koji bi morao biti spreman na neprekidno polaganje računa. Na netransparentnost je aludiralo i Radničko vijeće HNK-a Split kada je zatražilo istragu Berislava Šipuša zbog sukoba interesa oko „afere faraonski ugovor“. Do danas se ta istraga nije pomakla s mjesta, iako je Bilić morao odstupiti s obje splitske funkcije zbog pritiska struke i javnosti.

8. Osvetoljubivost

Tonči Bilić nije samo imao faraonski ugovor na čelu splitskog HNK-a već je i kazalište ostavio u milijunskim dugovima, a prate ga i druge sumnje u brojne sukobe interesa i slične „aktivnosti“. Šipuš stoga nije oprostio Splićanima gubitak utjecaja u Splitu te je najodgovorniji za Zlataričin tvrdi stav prema Splitskom ljetu zbog kojeg je ta manifestacija nedavno izgubila nacionalni status i postala lokalnom priredbom.

9. Sebeljublje

U svakom javnom istupu i pri poslu u Ministarstvu ulazi u stanje prevelike samovažnosti što je karakteristika svakoga lošeg lidera. Guru svjetskog lideršipa Ichak Adizes tu lošu naviku zove najvećim menadžerskim promašajem koja ponajviše pridonosi urušavanju sustava kojem je takav vođa na čelu. Na taj način sustav počinje služiti samo sebi i nikome drugome te njegova funkcionalnost postaje varkom. Na tome je stupnju nažalost i resor kulture u RH, za što Šipuš, uz bivšu ministricu i njezine pomoćnike, snosi najveću odgovornost.

10. Generiranje kaosa (proizlazi iz svega navedenog)

Zbog svega navedenog, teško je zamisliti da će ovakav ministar poduzeti u kratko vrijeme koje mu predstoji bilo kakve radikalne i tako nužne promjene u sustavu financiranja i odlučivanja u kulturi. Upravo takve je poteze trebalo prezentirati na sjednici saborskoga Odbora, a ne trošiti naše vrijeme i novac na vrijeđanje i pljuskanje onih koji rade svoj posao.

Šipušu je zadnji trenutak da se, uoči Festivala Francuske Randez-vous prisjeti prvog ministra kulture Francuske Andréa Malrauxa i njegova naputka: „Voditi znači služiti, ništa više i ništa manje.“

Umor koji ga svladao već pred sam početak mandata preslabo je jamstvo za uspjeh u resoru koji od pojedinca jako mnogo traži i baš ništa ne daje zauzvrat. Sretna je okolnost ipak ta da će njegov mandat biti najkraći u povijesti naše kulturne politike. «Em kratak, em poguban», kako se to – od prvog dana njegova mandata – vole izraziti mnogi naši kulturnjaci.

29. IV. 2015.

Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Ustaško-revijalna komponenta proslave Oluje izmještena iz Knina u Slunj

  I dok su prošle godine u Kninu službeno Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

four × 3 =