Početna / Dnevni Komentar / Doživotni predsjednik, ili…?

Doživotni predsjednik, ili…?

crni

 

Piše: NenadHorvat
Piše: Nenad Horvat

HDZ se sprema za unutarstranačke izbore. Nije to baš ni tako nevažno: HDZ si voli tepati da je najveća stranka, najdomoljubnija stranka i najhrvatskija stranka. Dapače, oni su državna stranka: svi oni koji su protiv HDZ-a istovremeno su protiv Hrvatske. Tomislav Karamarko je nesmiljen: „HDZ je trn u oku mnogima. No nisu shvatili sa kada pričaju protiv HDZ-a da pričaju protiv vlastitog naroda.” Pa još malo: „Pokazalo se da kada je HDZ na koljenima, onda je i Hrvatska.“ I na koncu: HDZ je nada, a nada je neuništiva…

Svi koji smo nekoć išli u vrtić znamo da ovako kićeno govoriti o sebi i svojim kućnim ljubimcima nije baš pristojno. Ovakva zanesenost vlastitom važnošću i njezino neumjereno precjenjivanje – to je ili odraz krajnje neuljudnosti ili je zagazilo u sferu psihopatologije. Govorimo, dakako, o narcizmu ili sebeljublju. Sebeljublje je jedna jako nezdrava i jako klimava pozicija: tjera te da sve one kojima se ne sviđaš i koji se s tobom ne slažu dadeš uhapsiti. Dopuštene su samo laude i slični hvalospjevi. Kritika? Satira? Sarkazam? Podjebavanje? Ne, hvala! Tko se usudi, sljeduju mu drugarska kritika i eutanazija ili – na hrvatskom – lustracija.

Ovih dana nije lako biti Tomislav Karamarko. Inati mu se Orešković, inati mu se Petrov, inati mu se Orepić. Dosađuju mu, zafrkavaju ga i gnjave, baš sad kad su se zahuktale reforme. Te ne može Rimčeva, te ne može Brkić, te Lozančić ovo, te Dominić ono… sve neka petljanja i muljaže. Nije baš da se našeg Karamarka ne šljivi ni pol’ posto, ali nije baš ni da mu se ide niz dlaku. On sam (a još više njemu „bliski izvori“) uopće ne taji da su mu živci sve tanji, a strpljena i onako nikad nije imao u izobilju. Čim zine, Milanović ga satere k’o zeca, a i ovi iz njegovog vlastitog kokošinjca sve više gunđaju. Sad mu još, kako se naslućuje, pakiraju i nekakvog čudnog tipa za šefa SOA-e, dok njegova dva pulena vise…
Zato mu ovi izbori – unutarstranački – dođu nekako kao olakšanje. Sprema se, naime, neizvjesna i teška ali muška borba. Po prvi puta u historiji stranke predsjednika se bira po najdemokratičnijem principu „jedan član – jedan glas“. I jedan kandidat. Karamarka tako čeka nezahvalna zadaća da već u prvom krugu umlati sve protukandidate. Doduše, nema ni jednoga, a – k’o za đavla – nisu se dosjetili da podmetnu jednog ili dvojicu kao kulisu, forme radi. Ostat ćemo uskraćeni za spektakularna sučeljavanja. No, nema veze: svi znamo da je najteže pobijediti sebe.

Hoće li Karamarko – nakon što na kućnim izborima osvoji sjevernokorejskih 108 posto glasova – i dalje trpjeti da ga hoblaju i pilaju oni priučeni MOST-ovci i da ga zavitlava onaj premijer s teškoćama u razvoju? Ili će još malo jače zazveckati domoljubljem i osokoljen najdražom mu predsjednicom krenuti u nove parlamentarne izbore, na sve ili ništa? Čini se da ni on sam još nije siguran i ne zna da li da se izborima veseli ili da ih se plaši. Djeluje kao da se pogubio u bespućima svoje povijesne glave. Glava je glava, a prazna je prazna – na kojem god jeziku hoćeš. I koje god godine hoćeš: četrdeset prve, četrdeset pete, devedeset prve, devedeset pete… uključivo i dvije hiljade šesnaestu.
Tužno je to kad čovjek bistre svijesti nema preciznu orijentaciju, pa ne zna koja je godina. Neurologija za takve kaže da su dezorijentirani. Kad se takav okiti titulama najmoćnijeg i najopasnijeg čovjeka u državi, onda je vrag već odavno odnio svu šalu.

Nije lako natjerati ljude da te vole – ma koliko ti sam sebe volio. Nije lako natjerati ljude da misle onako kako ti misliš da treba – ma koliko bio pametan. Tu slabo pomažu čistke i toljage, a ne pomažu ni okupacija medija, zatiranje kulture, petljanje s obrazovanjem i masakr nevladinog sektora. Budale su i bez toga odavno na tvojoj strani. Protivnicima i onako ne možeš ništa, a one neodlučne ćeš otjerati na drugu stranu. Komesarsko – pandursku pendrek-psihologiju kao metodu utjerivanja ljubavi u kosti je još prije dvadesetak godina isprobavao Prvi hrvatski predsjednik, pa smo vidjeli kako je to završilo. Ni ovaj puta katastrofa se neće moći izbjeći. Ali, nada je neuništiva, nada umire posljednja…

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Igra (valjda) počinje, ishod neizvjestan

  Ne znam zašto se izbjegava reći da je Ivica Todorić, gradeći „Agrokor“ kako ga …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

eighteen − two =