Početna / Kolumne / Nećeš razbojniče / DRAGO + KOLINDA ZALJUBLJENI PAR

DRAGO + KOLINDA ZALJUBLJENI PAR

cosic_44
Eh, da je barem mahniti krik “Imamo predsjednicooooo”, izrečen u izbornoj noći iz usta, grla i petnih žila druga Garavog prema svekolikom napaćenom hrvatskom puku, mogao lansirati Drago Ćosić. Na simboličan način bila bi okrunjena njegova dugogodišnja služba nacionalnog prosvjetitelja i odgojnog obrazovatelja djece i mladeži pred tv-ekranima.

Ovako se morao zadovoljiti prvom prilikom ( Drago bi, dakako, rekao – prigodom ) da zahvali bogu svemogućem što “napokon imamo predsjednika koji voli sport i nogomet i želi doći na utakmicu hrvatske reprezentacije.”

Drago, velemajstor mahnitih krikova, ipak je najbolji u disciplini ulizivanja.
Ako se jednom bude smišljala mjerna jedinica za ulizivanje, to svakako treba biti “jedan drago”.
A Drago se Kolindi i šefovima na televiziji u subotnjem prijenosu ulizivao snagom barem četiti drage. Ako ne i pet, šest.
Jer kako inače objasniti zahvaljivanje bogu na predsjednici u prijenosu nogometne utakmice?

Istina, Drago je po službenoj dužnosti osudio ustašijanje na tribinama. Usput ga malo ublaživši jer ipak ga je slušalo previše za dom spremnih; svoju kulturnu, proeuropsku i civiliziranu osudu neprikladnog ponašanja završio je sintagmom “što se nažalost moglo čuti jednom u toku…”
A svi smo jasno, glasno i dobro čuli da nije bilo jednom već dvaput.

Inače, Drago voli boga.
A pokatkad ga voli pomiješati i sa svojom čuvenom vještinom proizvodnje mahnitih krikova.
Jedan od najljepših, najjačih i najluđih izrekao je davno, na svjetskom prvenstvu u Francuskoj.
Ali ne na utakmici hrvatske reprezentacije koja je tada razgrtala sve protivnike i stvorila najveću nogometnu euforiju otkako se u Hrvatskoj igra nogomet. A ne, ne.
Taj krik je bio u prijenosu utakmice Nizozemske i Jugoslavije.
Naši Nizozemci tada su igrali protiv istog neprijatelja kao današnja ekipa šatoraša iz Savske. Kada je Mijatović promašio fatalni jedanaesterac pogodivši prečku, Drago je decibelima zatitrao zrak uzviknuvši “Ima bogaaaa”. Logično da ga ima ako Crnogorac promaši jedanaesterac i ako je 98.
Ako je 2015. onda boga također ima, ali zato što imamo predsjednicu koja voli…sve navedeno.
I u 2015. se po službenoj dužnosti treba zgroziti nad “pojedincima” koji uzvikuju “Za Dom spremni”. A onda, romantične 98., ti isti “pojedinci” bili su odgajani uz luđačka slavlja hrvatskih pobjeda i Dragine luđačke krikove o postojanju boga prilikom primljenih golova i promašenih jedanaesteraca reprezentacije Jugoslavije.
Kakva ironija! No još veća ironija je da bogu zahvaljuje netko s toliko moralne i duhovne ružnoće, a o ostalim ružnoćama bolje je ne govoriti.

A predsjednica, koju Drago neizmjerno voli, bila je s djecom na tribini, čak ni ložu nije koristila da umanji troškove i približi se napaćenom i pripitom narodu na tribinama. Kako zgodno.

Nedavno je samu sebe proglasila moralnim autoritetom. Stoga je valjda i s djecom razgovarala iskreno, autoritativno, kako dolikuje predsjedničkom moralnom autoritetu.

– Predsjednice, ispričajte nam nešto o utakmici na koju smo došli.
– Može djeco, što vas zanima?
– Kako se zove ovaj stadion?
– Ovo je stadion Maksimir. Nekada je to bio jedan od najljepših stadiona u ovom dijelu Europe.
Projekt je nagrađen brojnim međunarodnim priznanjima za izuzetno vješto uklapanje u pitomost okoliša.
– Danas je baš ružan.
– Da. Danas je vrlo ružan, sramotno ružan. Nagrdila ga je bolesna megalomanija prvog hrvatskog predsjednika. Njegovo ime bilo je Franjo Tuđman.
– A kakva je naša reprezentacija?
– Naša reprezentacija je u Hrvatskoj precjenjena. Na velikim natjecanjima je samo dva puta ušla u drugi krug. Neki zločesti stričeki oduvijek koriste reprezentaciju kao alibi za sustavno upropaštavanje nogometa. I preko reprezentacije prodaju igrače koji uopće ne zaslužuju da budu reprezentativci. A neki nikada nisu mogli igrati iako su bili znatno bolji.
– Koga su tako prodavali ti stričeki?
– Pa evo baš nedano. Jedan igrač Hajduka je nastupio za reprezentaciji, a prije toga za Hajduk nije odigrao ni dvadeset utakmica i sasvim je prosječan. Zamislite vi to, draga djeco!
– A koga su još?
-Uh, puno je toga bilo. Dok bi vam sve ispričala završila bi cijele kvalifikacije, a ne samo ova utakmica. Samo igrače Dinama bi mogla nabrajati do kraja prvog poluvremena. Bio je i jedan Brazilac…Hm…bolje da mi napravimo još koji sebić, pustimo te razgovore djeco, ovo je preteško čak i za moralne autoritete kakav sam ja…

Jedini ozbiljniji incident u srazu Hrvatske i Norveške napravio je norveški veleposlanik skandaloznom izjavom da se ne želi ispričavati zato što je sudjelovao na osnivanju nekakvih antifašista i mrzitelja svega hrvatskog.

I zato pravim Hrvatima i domoljubima ne treba biti žao što su na utakmici uz “Za Dom spremni” Norvežanima jebali mater srpsku.

A i Dragina zahvala bogu se nekako još više uklapa u utakmici pobjede nad prijateljima antifašista.
Njih ne voli ni predsjednica i stoga se Dragina odluka da zahvali bogu čini se još ispravnijom.

Da su kojim slučajem najveći heroj general Gotovina i najveći mrzitelj svega hrvatskog Milanović, umjesto na jedrenje odlučili zajedno doći na utakmicu, bio bi to za Dragu znatno veći problem.
Kome bi u tom slučaju zahvalio, bogu ili vragu?

Slobodan Horvatić

Facebook komentari

Slobodan Horvatić

Mene...ako se sete na Dan bezbednosti sete se, ako se ne sete nikom ništa. To je bila moja dužnost da radim. Najveće zadovoljstvo biće mi misao da sam jednog čoveka izveo na pravi put.

Provjeri i ovo

Hrvatska Monty Python vojska i šator u muzeju

  Sa simboličkog aspekta gledano, okončanje šatorovanja nije se moglo odvijati prema boljem scenariju. Naime, …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

six + 15 =