Početna / Istaknuto / Država bez suvisle porezne politike – cargo kult država

Država bez suvisle porezne politike – cargo kult država

cargocultcroatia

 

Piše: Marko Fančović
Piše: Marko Fančović

Znate li što je “cargo kult”? Kad su se u Drugom svjetskom ratu SAD i Japan borili za prevlast na Pacifiku, vojne baze na otocima rasutim po oceanu bile su ključne za prevlast i vojnu nadmoć, pa su mnogi aerodrom i baze građeni na otocima do kojih prije toga civilizacija još nije došla; urođenici na tim otocima, koji su živjeli u kamenom dobu, najednom su vidjeli čuda industrijske civilizacije o kojima nisu ni sanjali, što je za njih predstavljalo nezamislivo obilje. Nit im je bilo pojmljivo kako je do tog obilja – hrane, odjeće, korisnih alata – došlo, niti što je za takvo obilje potrebno. I kad je rat završen a vojska se pokupila i otišla, urođenici su od njihove nenadane pojave razvili vjeru, kultove tereta i počeli od slame praviti radio aparate i slušalice za uši, i pričati u slamnate radije kao što su bijelci pričali u radio aparate tijekom rata, u nadi da će takvo ponašanje ponovo prizvati avione koji su donijeli blagostanje.
Tako je i Lijepa Naša cargo kult države – imamo grb, himnu, putovnice, političare u odijelima i kravatama, izbore, i sve se nadamo da će to prizvati ono blagostanje kakvo uživa jedna Švicarska, Švedska i Kanada, i nije nam jasno u čemu griješimo, isto kao što ni onim pacifičkim domorocima nije jasna razlika između njihovih radioaparata od slame i stvarnih radioaparata koji komuniciraju s teretnim avionima.

A Hrvatska iz socijalizma nije izašla – pitanje je, naravno, je li u njemu što duhom što tijelom ikad zbilja i bila – i s tim teretom socijalizma pokušala je ući u kapitalizam, poput onog afričkog majmuna koji je gurnuo ruku u rupu u stablu, uhvatio voćku i s njom u ruci ne može izvući šaku van, koprca se i otima ali voćku ne ispušta, dok lovac ne dođe i uhvati ga. Ta hrvatska voćka koju čvrsto držimo i ne ispuštamo dok nas drugi hvataju i deru nam kožu, naslijeđe je socijalizma i “neriješeni imovinsko-pravni odnosi”.
U Hrvatskoj ne postoji realni porez na nekretnine (postoji, ali se naplaćuje stihijski, samo tamo gdje su zemljišne knjige uređene i bez ikakvih različitih stopa i olakšica); u socijalizmu ga nije bilo, a izašli smo iz socijalizma a on nije uveden, iz jednostavnog populističkog razloga što su ljudi baš otkupili svoje do tad društvene stanove, pa bi vrisnuli do neba da sad odjednom na svoje “ognjište” moraju plaćati realni porez, i ona vlada koja bi ga uvela pala bi s vlasti u roku usporedivom s vremenom poluraspada nekih egzotičnijih radioaktivnih izotopa. A bez poreza na nekretnine nije moguće voditi poreznu politiku, bez porezne politike nije moguće voditi gospodarsku politiku i imati državu koja može sama sebe uzdržavati; svi pokušaju da se bez novca koji bi se od porezna na nekretnine slivao u proračun isti popuni vode nepodnošljivom poreznom opterećenju gospodarstva, ogromnom PDVu koji je svakome tko nešto u ovoj zemlji radi i prodaje kamen oko vrata.

Porez na nekretnine između ostalog znači i automatski sređene zemljišne knjige – zna se čija je nekretnina; onoga tko na nju plaća porez, Naravno, postoji više poreznih stopa i niz olakšica koje uređuju gospodarstvo. Jedna se stopa plaća za stan/kuću u kojoj se živi, a druga za nekretninu koja se daje u najam, što je profesionalna djelatnost stanodavca i nema, osim u zanemarljivoj mjeri, iznajmljivanja “na crno”. To podrazumijeva i poreznu kategorizaciju, propise o djelatnosti kojih se najmodavac kao i najmoprimac moraju pridržavati, i ne postoje PODstanari, nego samo stanari; u odsustvu takve situacijem ljudi su prisiljeni ili tražiti stan za najam na tržištu koje je sivo kad nije potpuno crno, ili se zadužiti do grla, pasti u dužničko ropstvo, da bi sebi kupili nekretninu; u razvijenim zapadnim zemljama najviše oko 50 do 60 % ljudi živi u svojoj nekretnini, ostali je unajmljuju po svim propisima i njihov stanodavac na to uredno plaća porez državi, a u Hrvata je ta stopa oko 90 do 95 %, svakome je najveći cilj svoje “ognjište” na koje, naravno, neće platiti državi nikakav realni porez. A kad bi svaki vlasnik kuće ili stana plaćao porez, od kojeg bi mu se odbijalo za troškove održavanja, ne bi zvao frenda da mu u fušu omalja zidove, nego majstora koji ima prijavljen obrt za to i plaća porez državi, jer bi od njega mogao dobiti račun koji će mu se odbiti od poreza. Ne siva i crna ekonomija, nego bijela. Samo što to podrazumijeva parlament u kojem glavno pitanje neće biti koliko su zločina počinile ustaše ili partizani, nago kolika će koja porezna stopa biti i što će se sve ubrajati u olakšice. Stanar koji se iselio ostavio vam je ogromne račune za struju i vodu? Ti računi će se ODBITI od porezne osnovice, jer je vama struja i voda u stanu koji iznajmljujete sredstvo za rad, ulaganje u posao a ne nešto što ste potrošili.

 

cargocult222

 

Ne samo da porezi na nekretnine ne pune proračun, nego je i tržište nekretnina neregulirano; sjećate li se skandala od prije desetak i više godina, “Zagrepčanke”, kad je uspješna i funkcionalna mesna industrija uništena da bi se netko dočepao iznimno vrijednog zemljišta; svi su se zgražavali, a nitko nije postavio ključno pitanje – ako je to zemljište bilo toliko basnoslovno vrijedno, što je kog vraga jedna mesna industrija radila na njemu, zašto ga nije prodala, izmjestila proizvodnju na neko jeftinije zemljište, a novce uložila da unaprijedi i proširi proizvodnju? Zato što je kod nas zemlja još uvijek zemlja, sva je jednakovrijedna jer se ne plaća čak ni na svu isti porez, nego se plaća – nikakav, simboličan. Bez poreza je tržište nekretnina potpuno deregulirano i, kako kapital bježi u najmanje pravno regulirana područja isto onako prirodno kao što se voda sliva nizbrdo, mešetarenje nekretninama postalo je gospodarska grana u koju odlaze svi oni novci koji bi inače bili uloženi u proizvodnju. A država od toga nema nikakav prihod, jer poreze na vlasništvo nad zemljištem ne naplaćuje. Poslovni prostori u centru grada zvrje prazni dok netko vlasniku ne ponudi dovoljno dobru cijenu – ta zašto bi bili iznajmljeni ispod cijene, kad nisu nikakv trošak, porez na njih se ne plaća?
S normalnom poreznom politikom korupcija se svodi na normalnu, minimalnu mjeru: kad o namjeni i prenamjeni zemljišta ne odlučuju samo lokalne vlasti, činovnici s malom plaćom koje nije teško podmititi, nego je za namjenu zemljišta odlučujuće po kojoj se stopi plaćao porez na njega, onda mešetar koji želi prenamijeniti svrhu zemljišta koje je kupio kao poljoprivredno a želi ga pretvoriti u građevinsko ima posla s poreznicima, oni su malo tvrđi orah – ili bi barem trebali biti. Ako je porezna agencija nepotkupljiva, iz toga proizlazi nepotkupljivost i u ostalim slojevima društva, a ako ona nije nepotkupljiva, svugdje se drugdje može hrvati s korupcijom koliko god hoćemo, bit će je u izobilju. U SAD, tri slova koja ulijevaju najveći strah u kosti nisu ni FBI ni CIA ni NSA već IRS – Internal Revenue Service, porezna služba s kojom nema šale i s kojom se nitko ne želi niti može zakvačiti. (Naravno da situacija ni tamo nije idealna, ali su aberacije svedene na podnošljivu mjeru, dok kod nas te aberacije nisu aberacije nego pravilo, uobičajeni način postupanja.)

Kad je Hrvatska postala neovisna, čekao sam da vidim kad će postati funkcionalna država i uvesti porez te regulirati zemljišne knjige. Od HDZa to nisam ni očekivao – od njih očekujem samo lopovluk, neznanje, isprazno nacionalističko busanje u prsa, kabadahisanje i bašibozuk – ali kad je Tuđman umro i došlo do promjene vlasti, ponadao sam se normalnoj državi. A onda sam shvatio da je ponovo počeo turizam, nešto novaca je ušlo u državu, i nastavilo se gurati po starom, na putu prema nigdje, koracima usmjerenim u propast. Od turizma, jedine gospodarske grane zahvaljujući kojoj Hrvatska još drži nos iznad vode, država ne ubire normalne poreze nego još uvijek pokušava zaraditi socijalističkom institucijom “boravišne takse” koju bi u svakoj normalnoj državi zamijenio porez na nekretnine namijenjene iznajmljivanju, i u parlamentu bi se raspravljao i koplja lomila oko iznosa i stopa tih poreza i popisu olakšica, a ne oko za ekonomiju nebitnih svjetonazorskih crveno-crno-patrijarhalno.klerikalno-liberalno-seksualno-rasno-genealoških pitanja. To bi značilo da je Hrvatska normalna i funkcionalna država, i dok ne bude tako ne samo da neće, nego uopće i ne može biti. A nesposobni i populistički političari koje imamo u obje glavne stranke i njihovim koalicijskim prirepcima niti ne pomišljaju da u tom smjeru počnu nešto sređivati – a i zašto bi? Njima je i ovako dobro, i između ostalog mnogi od njih su upravo posjednici nekretnina koje bi neki normalni porezi itekako lupili po džepu; dok god političar sam sebi piše imovinsku karticu, a ne izrađuje mu je porezna služba čiji je posao da zna tko. što i koliko posjeduje, svaki napor da se u Hrvatskoj nešto sredi bit će uzaludan posao.

Ima tu još toga, i to mnogo, ali za jedan tekst je ovo sasvim dosta. Ja nisam neki ekonomist, ali ove stvari su mi jasne, dok našim “ekonomistima” ili nisu jasne, ili jesu ali mudro šute o tome i prave se blesavi. Svakog političara koji nije spreman uvesti ozbiljan porez na nekretnine treba pitati a gdje mu je onda onaj čarobni štapić kojim će mahnuti i srediti gospodarstvo u Hrvata? Naravno da ga nema – a politika nam se svela na to tko će narodu bolje slagati da ima nekakav čarobni štapić. U turizmu se i dalje naplaćuje boravišna taksa umjesto poreza, podstanari i dalje traže nekakav pristojan stančić što je previše često nemoguća misija, ljudi i dalje izvlače dušu kroz nos da bi otplatili kredite za svoje stanove (na što banke neće platiti nikakav porez), tvornice i radna mjesta se devastiraju zbog manipulacija zemljištem, živi se od stranih kredita i rasprodaje svega što imamo, a Hrvati i dalje zamišljaju da imaju državu, prave svoje slušalice i radioaparate od slame i čekaju blagostanje. Kad jednom shvate da ga nikad neće dočekati, bit će jako grdo i moglo bi i do oružja doći, a onda su sve opcije otvorene, uključujući i nekakvog imitatora onog Austrijanca koji ni brkove nije znao pustiti kako treba. A poslije toga – tko preživi, pričat će.

 

Cargo Cult by Vlad Sokhin

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

SRP Konferencija za medije: Porezna reforma

Porezna reforma Dugo najavljivana i pripremana porezna reforma neće i ne može riješiti egzistencijalne probleme …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

1 × 5 =