Početna / Svaštarnica / Blog Nepoznatih Počinitelja / Evo kako bih ja htio da ….

Evo kako bih ja htio da ….

okupljeni
…Izgledaju Vijesti na Hrvatskoj dalekovidnici
(h)umorna strana svakodnevnice

Piše: Vladimir Teks Viler

Za početak, ukinuti voditelje. I urednike. I novinare. I Reportere. Zatim ukinuti gledatelje. I zgrade televizijskih studija.

Zatim postaviti isključenu kameru na onaj Trg u Zagrebu uz onaj smiješan spomenik, posvećen onoj smiješnoj EU.

Pokraj kamere instalirati naplatni aparat sličan onom za parkirne karte, ali ovaj put s funkcijom ubacivanja «medeka» u vrijednosti kojeg svaki Slučajni prolaznik ima pravo jednu minutu u kameru izreći štogod mu padne napamet. Na aparatu velikim slovima istaknuti:

ZA SAMO 5 KUNA, MOŽETE SNIMITI SVOJU PORUKU HRVATSKOJ DOMOVINI KOJA ĆE SE EMITIRATI…

Nakon što zainteresirani Slučajni prolaznik poželi iskoristiti svoje demokratsko pravo obraćanja svekolikom hrvatskom pučanstvu putem dalekovidnice, i ubaci tih tričavih 5 kuna u aparat, na ekranu mu se pojave upute za daljnje postupanje:

– Koji put birate?

– Prvi?

– Drugi?

– Treći?

Stisnite jednu od ponuđenih opcija.

Prolaznik izabere recimo prvu opciju.

Na ekranu aparata se pojavi poruka

– «Žao nam je vaše je vrijeme isteklo, bit će te asimilirani, s najljepšim željama Vaša Angela, molimo ubacite još jedan euro, ako želite nastaviti nekim drugim putom.».

Ako Slučajni prolaznik i dalje gonjen prokletom željom da svoje viđenje hrvatske besprizorne stvarnosti prezentira svekolikom pučanstvu te ubaci dodatni euro u aparat, odabere drugu opciju, na ekranu mu se pojavi sljedeće:

– «Euro po euro pogača Zemlja je ravna ploča, ubacite jedan dolar ako želite da vas spasimo od asimilacije one Angele.Vaš voljeni Barack».

Sada već iziritirani Slučajni prolaznik, žurno prekopava po džepovima tražeći negdje taj papirnati dolar s onim svevidećim okom, i gle čuda nađe ga u malom džepiću od hlača, (gdje ga je davno sakrio, da mu slučajno ne ispadne kroz poderane džepove) te ga stavi u onaj otvor na aparatu gdje piše – SAMO ZA DOLARE.Tax free

Opet se pojavi upitni okvir, prvi drugi, treći put, bla, bla, i sad više nema izbora, mora stisnuti ovu zadnju opciju, nadajući se da će napokon uspjeti doći do te jebene minute za izreći sve nagomilane frustracije, sakupljene zadnjih dvadesetak godina života o ovoj usr…, hm, miloj i dragoj domovini.

Lampica na kameri se napokon upali i Slučajni prolaznik sav sretan pomisli da je napokon uspio doći do mogućnosti obraćanja širokom gledateljstvu. Taman kada se namjesti da će izgovoriti prvu rečenicu u slobodni eter, na aparatu za oduzimanje novaca počinje snažno bljeskati poruka.:

– «UPOZORENJE, pazite što želite da Vam se želje i ne ostvare, Vaš Vladimir P.»

Vrijeme je isteklo, molimo vas da prepustite mjesto drugom. Lampica se ugasi.

No, šalu nastranu na stranu.

Predlažem da Dnevnici, Vijesti i slične emisije na hrvatskim dalekovidnicama, obavezno započinju pozdravom «Dobra večer građanima i građankama Banana Republike» a o radu Vlade, Sabora, stranačkim aktivnostima,sindikalnim akcijama i pamfletima, braniteljskim i ostalim naručenim prosvjedima, skrivenim propagandnim investicijskim hvalisanjem, lažnim statističkim mjerenjima uspješnosti lijevih i desnih političkih kriminalaca, i uglavnom sličnim vijestima nebitnim za opći interes hrvatske, sažeto izvjestiti u jednu minutu, te pustiti izjavu Angele Merkel o tome kako valja štedjeti pa će se imati, s naglaskom kako će najviše imati njemački građani.

Udarnu vijest bih posvetio stalnom izvještavanju o radu DORHA i USKOKA, pa makar se to svelo na puko konstatiranje da taj dan dotične institucije nisu ništa korisno napravile.

Nastavio bih analizom rada institucija kao što su Hrvatska narodna banka, Porezna uprava, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Ustavni sud i razna Ministarstva za gubljenje vremena i istraživanje ruda. Ni u kojem slučaju ne bih dopustio da se prilozi svedu na besmislene političke izjave čelnih ljudi tih institucija. Čelnim ljudima tih institucija dopustio bih da u desetak sekundi pokušaju objasniti razloge svog nerada i neučinkovitosti. Niti sekunde više.

Umjesto komentatora ala Slaven Letica, Žarko Puhovski, Krešimir Sever, Ozren Matijašević,Ivo Banac i slični, intrevju ili komentar dana prepustio bih nekim ekonomistima, pravnicima,politolozima, i onim lokalnim političarima koji su u svojim sredinama ostvarili uspješne rezultate na smanjivanju neučinkovitosti lokalne samouprave i poticanju investicija, ne starijim od trideset godina jer, za nadati se je da ti još imaju nešto bitno reći, a da to nije u funkciji piara aktuale vlasti/države.

Vijesti iz Europske unije započinjao bih, umjesto izjavama hrvatskih stranačkih uhljebnika, analizom europskih institucija uspoređujući ih s radom hrvatskih pandana.

Primjerice, kako recimo funkcionira centralna banka Švicarske, pa Švedske, pa tako redom dalje.

Obavezno nakon toga bih pronašao, nečije razmišljanje stranih političara i investitora o stanju hrvatskog društva i zašto nas smatraju zatucanim i primitivnim narodom koji ne voli vlastitu državu koliko voli vlastitu guzicu.

Ako taj dan ima neki prosvjed( a uvijek ih ima), bezuvjetno bih to prikazao slikom bez komentara. Kao ilustraciju, u titlu bih preveo sve psovke prosvjednika i policije izrečene prilikom međusobnog razmjenjivanja neverbalnih argumenata.

Sportske vijesti započeo bih čitanjem horoskopa čelnih ljudi Hrvatskog nogometnog saveza, a zatim, umjesto nabrajanja nogometnih rezultata, pustio prilog o uspjesima naše badmington ekipe, ili pikado majstora.

Priloge u kojima Milanović nešto bespotrebno spomene o Karamarku ili Kitarovićki, a onda se dotični proseru kao odgovor na tu provokaciju stavio bih u rubriku- Vjerovali ili ne, krava čita novine.

Za kraj, predstavio bih brojčane pokazatelje koliko što taj dan košta i koliko je javnih financija prohujalo s vjetrom, te ispitao koliko se kava ispijalo, tračeva ispričalo, i u radno vrijeme o kupovina obavljalo po raznim agencijama, birokracijama, uredima i ministarstvima.

Čitanje vremenske prognoze prepustio bih Severini Vučković, Jeleni Rozgi, Nives Celzijus, Lidiji Bačić i sličnim elokventnim estradnim djelatnicama.Ako baš zažele, mogu i na kraju vremenske prognoze pridodati neki komentar o ugroženosti žena u društvu, ali samo pod uvjetom da spomenu koliko su naplatile zadnju gažu.

Za svaki kulturni događaj naveo bih pod obavezno koliko je isti dotiran javnim novcem, a koliko je tržišno sam sebe opravdao od posjete i prodanih ulaznica, prodanih primjeraka i sličnog. Pa da vidimo čija ovca crnu vunu prede.

Zabranio bih stalnu kuknjavu kulturnjaka o tome kako bez javnih financiranja ne bismo imali važna i nadasve vrijedna umjetnička i kulturna djela koja eto tržište ne bi «prepoznalo» pa ih bez tih dotacija ne bi niti bilo moguće ostvariti.

Pod obavezno bih na dnevnoj bazi analizirao rad nekih od 42 tisuće udruga, koliko su i po kojim osnovama ostvarili državne dotacije, a koliko se samofinanciraju od članarina, prodaje vlastitih intelektualnih, i drugih proizvoda i usluga

.Naravno, da bi se uspjelo prikazati djelovanje ove enormne brojke Udruga u Hrvata (skraćeno UUH!), treba grupirati prikaz rada barem stotinjak srodnih udruga.

Eh, da ono najvažnije, svakom novinaru ili voditelju koji u prilogu, upotrijebi riječi, evo i ajmo reć’, oduzeti od plaće po deset kuna po izgovorenoj floskuli.

I tih deset kuna uplatiti kao honorar na moj račun, jer ja radim volonterski paaa… 😉

p.s. Ukoliko novinarima i urednicimanije jasno što zapravo krivo rade u svom dosadašnjem izvještavanju, poslati ih na doškolovavanje na aparat na onom smiješnom Trgu, pred onaj smiješni spomenik EU.

Za bolji seks, tu je navek Vaš Vladek Teks. J

Facebook komentari

Vladimir Teks Viler

Provjeri i ovo

Priča o Tuđmanu

  Ne, ne, nije to što ste mislili, nije to priča o NJEMU, ovo je …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

ten + 8 =