Početna / Kolumne / Buđav Lebac / Fašizam za razliku od antifašizma nije floskula

Fašizam za razliku od antifašizma nije floskula

antifašizam

piše: Branko Rafajac

Dva su načina da kažete istinu. Jedan je da vas netko prisili da kažete istinu, a drugi je da se sami suočite sa istinom i na kraju se izljubite sa istom. U oba slučaja istina nije ni malo ugodna u procesu priznavanja, iako u konačnici donosi olakšanje, a onome koji je priznaje skida -kako se ono kaže- kamen sa srca.

Antifašizam je doista floskula i ne samo to, nego je antifašizam nešto puno banalnije. Antifašizam je modni dodatak, on se nosi, on se zastupa, on se propagira, ali čim malo “zahladi”, čim nacionalistički “modni” gurui obuku spitfajerke ili vijetnamke i izađu na ulice, čim se razviju zastave i masa nacionalista i fašističkih isprdaka krene u prosvjed, antifašizam se prestaje nositi.
Tog trenutka antifašizam postaje demode, pospremaju se pionirske marame, ubacuje se u ormar sredstvo protiv moljaca i čekaju se neka bolja vremena, čekaju se novi izbori sa nadom da će ponovo pobijediti naša najveća kvaziantifašistička stranka SDP-e.
Čeka se četiri godine da se antifašizam opet vrati u modu, a onda ćemo lako modernizirati i poboljšati stare i ofucane antifašističke parole.

zorSa užasom u očima čitao sam kolumnu kolege sa portala pod naslovom “Da sam član SDP-a, stao bih uz Milanovića“.
Kažem sa užasom u očima, jer sam se morao suočiti sa istinom da je cijena održavanja antifašizma kao floskule popuštanje fašizmu i nagodba s njime.
Kako kaže kolega Vinceković: “Milanović odaje dojam da je shvatio značaj antifašizma i da bi, ostane li na čelu SDP-a bio spreman poraditi na reafirmaciji antifašizma“.
Dakle, užas koji ima sve preduvjete da postane horor u kojem -pazite vi zaključka- Milanović odaje dojam da je shvatio značaj antifašizma, konačno postaje naša politička stvarnost.

Nema nikakve sumnje da je kolega Vinceković gospodin u godinama kao i većina onih koji se još dobro sjećaju šta bi antifašizam trebao biti u svojoj naravi, a razmjerno tom saznanju postavlja se jedno prilično logično pitanje.
Da li je doista moguće da će i zakleti antifašista -što kolega Vinceković i je- pristati na ovako pragmatičan i kukavički kompromis i da li je doista moguće da se mi u Hrvatskoj prešutno slažemo sa izjavom Zlatka Hasanbegovića kako je antifašizam floskula, ali eto zbog publike i same floskule održavamo vlastitu laž živom i tvrdimo da nije?

Ako znamo da je antifašizam civilizacijska tekovina, ako znamo da u Ustavu RH-a piše kako Republika Hrvatska temelji svoj državnopravni kontinuitet i na odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnoga oslobođenja Hrvatske, najvišega organa narodne vlasti u Hrvatskoj, osnovanoga od antifašističkoga pokreta, onda se doista treba upitati od kuda dolazi zaključak kako je Milanović najbolji odabir za SDP-e jer eto on pomalo shvaća značaj antifašizma.

Odgovor na to pitanje ponudio je jedan drugi kolega -također zakleti antifašista- koji kaže…

“Postoji jedan logičko-seljački princip, koji bi trebao biti razumljiv i nekome sa kvocijentom inteligencije na razini drvenog stolca……..Ako nema boljeg izbora ili su sve druge ponuđene alternative puno gore od onoga što već imaš, onda to ostavi kako jest. Nekakvim nogometnim žargonom rečeno…Ako ne možeš dati gol i pobijediti, povuci se u obranu i brani status quo. No sad smo tu gdje jesmo i sve te Opačićke, Linići, Mornari..etc. uskoro će svima nama biti nedostižan san, naspram ove katastrofe koje bi se i sam Krivousti u svom najgorem izdanju debelo posramio.”

Ako ćemo iskreno kolega je u pravu kao i kolega Vinceković. Zdravo seljački rečeno, nema potrebe da mi glumimo nekakve zadrte antifašiste kad su izbori za četiri godine.
Čemu ginuti kad lijepo možemo naredne četiri godine napuniti baterije nacionalizmom i klerofašizmom i onda kad dođu izbori -mi kao pravi antifašisti- zaokružimo našeg Zorana Milanovića na izbornom listiću, sa punom nadom da je mamlaz napokon shvatio puni značaj antifašizma.
Tada ćemo u slučaju pobjede SDP-a izvaditi iz ormara svoje pionirske marame, prozračiti ih da nemaju onaj opori miris sredstva protiv moljaca i važno se zaogrnuti antifašističkim plaštem. Antifašizam je ponovo u modi i nosi se najnovija kolekcija -modna linija- Zoka je napokon shvatio.

Ipak, prije nego se pomirimo sa predstojećom četvorogodišnjom hiberncijom bilo bi dobro da si priznamo kako je antifašizam floskula, a obzirom da znamo da je taj proces priznavanja istine neugodan, onda nema smisla očekivati neko veće oduševljenje s tim saznanjem.
Ako ste uvjerenja kako je antifašizam nešto više od floskule i modnog dodatka onda bi molio dežurne komentatore da mi objasne šta je današnji prosvjed povodom gašenja Z1 TV-a.
Da li je nacionalistička i sad slobodno možemo reći fašistička kolona na čijem čelu stoje Glogoški, Tepeš, Bujanec, Bach i Alić isto floskula ili je ta ekipa shvatila kako kaže kolega “logičko-seljačkim principom” -da ga parafraziram- kako su im sve ponuđene alternative osim fašizma puno gore i zato ga odlučno propagiraju?

Naime, fašizam za razliku od antifašizma nije floskula. U ime fašizma Hrvatska se diže na stražnje noge, izbacuje bodlje koje su spremne svakome onom koji im stane na put pokazati plinsku bocu, šaku ili vojni orden kao upozorenje da fašizam za razliku od antifašizma ima prilično konkretne metode obračuna i da je fašizam daleko od definicije floskula.

Fašizam za razliku od antifašizma nije modni dodatak, on se ne sprema u ormare i njega ne treba štititi sredstvom protiv moljaca.
Fašizam za razliku od antifašizma je suština nacionalističke bagre koja danas tumara Savskom 66 i podupire novinara Marka Jurića koji u svojim emisijama otvoreno zastupa i propagira fašizam.
Fašizam se za razliku od antifašističke floskule spreman potući sa policijom, sa malobrojnim antifašistima i sa svima onima koji im stanu na put osporavajući njihove nakaradne svjetonazore i metode.

kosci

Danas fašizam vukovarskog branitelja i bivšeg ministra Predraga Freda Matića proglašava izdajicom i taj isti fašizam u režiji biskupa Košića “raskužuje” svetom vodicom ministarstvo branitelja.
Danas fašizam slušamo iz saborskih klupa u režiji Glavaša, koji je sve osim isprazne floskule…možda da vas podsjetim na postrojavanje njegovih crnokošuljaša za vrijeme vladavine Zorana Milanovića?
Danas fašizam gledamo u likovanju Merčepa i Rojsa, koji su napokon došli na svoje.
Danas fašizam gledamo u prijedlozima za objavljivanje registra izdajnika od strane novog ministra branitelja Crnoje.
Danas fašizam gledamo u desekularizaciji države, koja se sad i službeno može prozvati katolibanskom jazbinom.

Ali, obzirom da je antifašizam floskula i da se vodimo logičko-seljačkim principom četvorogodišnje hibernacije civilizacijske tekovine, mi smo spremni za novu dozu fašizma jer -kako i sami naslućujete- Ako nema boljeg izbora ili su sve druge ponuđene alternative puno gore od onoga što već imaš, onda to ostavi kako jest.
Zato je Zoran Milanović najbolji izbor za SDP-e i zbog toga se moramo pomiriti da je Zlatko Hasanbegović rekao istinu.
Preciznije rečeno, usrali smo se od fašizma.


Facebook komentari

Branko Rafajac

Pripadnik radikalne grupe proletera "Mučki provokatori" što imaju za cilj izazivanje osjećaja neugode političko-poslovnoj eliti i funkciju putokaza za istu prema Remetincu. Radikalnim guljenjem njihovih džon obraza i stavljanjem soli na njihove kriminalne rane ostvaruje zajedno sa grupicom entuzijasta okupljenih na KontraPortalu višestruke moralne satisfakcije koje kasnije dila obespravljenom narodu.

Provjeri i ovo

Što bi bilo da smo 1991. u SFRJ …

  … na mjestu saveznog sekretara za NO umjesto generala Kadijevića imali nekoga poput generala …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

four × 1 =