Početna / Kolumne / Gost Kolumnist / Feler u gaćama, ili…

Feler u gaćama, ili…

feler u gaćama

 

izdajnikanezlocinac1

 

 

 

 Piše: Nenad Horvat

 

 

 

Ako je vjerovati demografima, hrvatskom narodu ne piše se dobro. Godinu za godinom Hrvata je sve manje – onih živih, dakako. Svake godine iščezne jedan grad provincijske veličine; samo lani, prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, izumro je grad veličine Čakovca. Groblja su sve više krcata. Starački domovi također. Svaka nova školska godina započinje kuknjavom kako je sve manje i manje đaka-prvaka. Vrtići se još nekako drže, oni subvencionirani. Rodilišta su, za razliku od odjela patologije, u debelom minusu. Penzionera je k’o pljeve – i to raznih sorti: starosnih, prijevremenih, invalidskih, braniteljskih, povlaštenih…

Tu je, znamo, i emigracija: mladi, obrazovani, pametni, snalažljivi, odvažni… odoše nam. Odlaze trbuhom za kruhom, s nadom da će se riješiti ovdašnje letargije i ovdašnje histerije. Baš tako: Hrvatska je postala slabo jestivi čušpajz u kojoj su glavne namirnice letargija i histerija. Nije to obrok koji je lako progutati, pogotovo ako znamo da su glavni začini korupcija i veze-i-poznanstva…

Demografsku katastrofu, kako tom fenomenu odumiranja nacije neki vole tepati, lako je prepoznati u brojkama, u minusima i plusevima, u tablicama, krivuljama i grafikonima. Statističari imaju veselja koliko im treba, čak i više nego im treba. Statističke analize, regresije, prognoze, interpolacije i slične matematičke makinacije pokazuju nam da se Hrvatska polako ali sigurno pretvara u gerijatriju.

Bijela kuga, to je već godinama bjelodano, nadvila se nad Hrvatice i Hrvate i svojim ledenim pogledom obećava nam iščeznuće, zaborav, istrebljenje… Još par desetljeća i bit ćemo iskorijenjeni; od hrvatskog imena neće ostati ni H.

Ovo traje već više desetljeća, nije to nama ništa nova. Ono što upada u oči jest da se trendovi dramatično pogoršavaju u posljednjih četvrt stoljeća. To – k’o za vraga – nezgodno koincidira s hrvatskom samostalnošću, nezavisnošću ili kako se već zove ono kad te umjesto Beograda tlače Bruxelles, Washington i Berlin, a uz njih i HDZ, SDP, branitelji, Sveta Katolička Crkva i još mnogi drugi.

Kroatocentrični Hrvati – to su oni kojima svijet prestaje na Drini i na Bregani – nisu se, dakako, uhvatili posla i krenuli praviti djecu, nego su sasuli drvlje i kamenje na hrvatske žene, majke i poneku kraljicu. Usput i na partizane, komuniste, srbočetnike, unitariste i druge feriće, frljiće, viskoviće i jergoviće…

Neki državotvorniji i domoljubniji primjerci među nama smislili su recept kako ovoj pošasti stati na kraj: svakoj bebi dat ćemo pod jastuk tisuću eura! Eto, nek mladunče ima, nek’ mu se nađe. To nije potrošnja, to je najbolje ulaganje u najbolju hrvatsku budućnost. Od kolijevke do inženjera – soma eura i Bog te veselio! Namnožit će se Hrvata…

 

felerugaćama

 

Neki drugi, još malo pametniji, sjetili su se da treba zabraniti pobačaje. Abortus – to je dvostruko ubojstvo, jer ne ubija se samo čovjeka (!!?), nego i narod. To treba ukinuti, zabraniti, prokleti i prognati. Hrvatska maternica nikako ne može biti privatni dio genitourinarnog sustava, to je javno dobro koje treba eksploatirati ­– ne samo racionalno, nego i nasilnički. U tome su – koje li šege – najglasniji muškarci u čipkastim haljinama i smiješnim kapicama…

Demografskoj obnovi pripomoći će i reforma zdravstva kojom nam se nagraža novi ministar zdravlja; to je onaj lik koji je rekao: tko je zdrav i tko ima para – nek’ se liječi, ostali nek’ mole krunicu ili nek’ idu u Švicarsku. Ili nek’ crknu. Mi ćemo lijepo ukinuti sve što nije rentabilno – prije svega rodilišta i pedijatrije. Psihijatrije nek’ ostanu do daljnjega, one se još uvijek dobro drže, baš kao i gerijatrije…

George Carlin, taj opaki huncut, ateista, komunjara i pijanac, jednom je provalio: „Biti Irac nije vještina. To je jebena genska nezgoda.“ Ako to vrijedi za Irce, dakle narod koji ima Jamesa Joycea, jedanaest (11!) nobelovaca, U2, najbolju govedinu na svijetu i najbolje pivo u Svemiru, što da onda kažemo mi koji tuđe nećemo, a svoje nemamo – i tako još od stoljeća sedmog.

Kad pogledamo sve te današnje likove i poneku likušu koji se vole dičiti svojim hrvatstvom, koji se time kunu i zaklinju, koji se bez toga opako (statističar bi rekao: asimptotski) približavaju nuli i koji – gorke li ironije – kroje hrvatske gaće, tada ne možemo a da se ne zapitamo: ima li u svemu tome neke pravde? Nismo li im mi, ničim izazvani, dali pravo i moć da nas tlače i kroz nekoliko desetljeća pretvore u statističku pogrešku?

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

SRP Konferencija za medije: Porezna reforma

Porezna reforma Dugo najavljivana i pripremana porezna reforma neće i ne može riješiti egzistencijalne probleme …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

sixteen + 3 =