Početna / Alternativa / George Ivanovič Gurdjieff: nepoznato o poznatom

George Ivanovič Gurdjieff: nepoznato o poznatom

alternativagurdjieff2

Prema nekim suvremenim istraživačima alternativne scene, ruski duhovni mistik i učitelj armensko-grčkog podrijetla George Ivanovič Gurdjieff zapravo je otac i majka ozbiljnijih psiholoških metoda ispiranja mozga te kognitivnog uvjetovanja. Koliko dugo čituckam tekstove i slušam video-klipove s njegovim naučavanjima ‘duhovnog rasta i razvoja’, pogađam kako je slučajni čitatelj ovdje vjerojatno malo zbunjen sa time što je pjesnik želio reći. Neka se on strpi malo, tekst ne bi trebao biti suviše dugdug.

Ovdje u uvodu je možda shodno spomenuti Gurdjieffova dugogodišnja poznanstva sa poznatim onodobnim političarima Jozefom Staljinom i Adolfom Hitlerom; te njihove učestale privatne posjete. Neobično je teško povjerovati u pomisao kako bi dvije toliko duboko poremećene i devijatne povijesne persone dolazile k Gurdjieffu opetovano i predano samo zato jer su htjele biti viđene. Nadalje, prema poznatom latvijskom dokumentaristi Juri Lini, svojevremeno prebjeglom pred boljševicima na zapad, radilo se i o masonu 33. stupnja (vidi video-prilog). Zanimljivo, zar ne?

Gurdjieffova se učenja ugrubo mogu podijeliti na nekoliko dijelova: prvo je ono o značenju života i smrti; drugo je ono o sindromu stvarnog i lažnog duhovnog buđenja; treće o kreiranju novo-probuđene ličnosti; o odnosu muškarca i žene; te o nečemu što je sam nazivao Hijerarhija Idiota.

Koliko sam shvatio upoznajući se sa pojedinim porukama, Gurdjieff je zastupao neke prilično rudimentarne, bezlične i podosta fanatične ‘podjele’ svijeta i ljudi, kao i onu macchijavelsku filozofiju gdje cilj opravdava sredstvo – misao koja se provlači kroz gotovo sve njegove metode i učenja. Možda sam to samo ja, no to su potpuno suprotne kognitivne  slike i utisci od onih koje sam dobio slušajući npr. Oshoa, Moojia, i dr. poznate spiritualne mentore današnjice. Na trenutke nisam mogao reći pratim li ja to kod Gurdjieffa tehnike duhovnog rasta i razvoja, ili pak tehnike psihološkog ratovanja i zastrašivanja koje današnji kultovi obilato koriste nad svojim članovima.

Nastranu sada prava bujica metafizičkih podataka, deklarativne ljubavi prema svemu i svačemu, aludiranje na neistomišljenike kao na ‘neprijatelje’, nastranu novootkriveno samozadovoljstvo i osjećaj ispunjenosti pronađenim ‘putem’ – tj. eksternim sistemom koji dobavlja sva potrebna duhovna promišljanja po narudžbi; nastranu sada svi takvi momenti new-age kondicioniranja.

Gurdjieffov ‘četvrti put’ posebno ispoljava klasične karakteristike kulta; lišavanje svih tragova individualnosti i zamjena sa patološkim odlikama slijepe, gotovo histerične odanosti vođi, a u cilju stvaranja bezumnih poltrona i robota koji će bezuvjetno slijediti ‘viziju’ s vrha. Takav manjak sposobnosti samostalnog razmišljanja ovdje se percipira kao atribut časti i prva među poželjnim aspiracijama.

Nedostatak obzirnosti, empatije, altruizma i suosjećanja slijedeći su na popisu karakteristika što prožimaju Gurdjieffove poruke ‘četvrtog puta’, a toliko su prepoznatljive kod kultova danas. One će se sve neobično često javljati u njegovom diskursu; bez neke dublje analize, uranjanja u semantiku ili iskustvenu pozadinu pojedinog značenja. Biti će to usputna i površna pojavljivanja, na način na koji to već nekakav prosječni psihopat može neumorno nabrajati i razlagati navedene karakteristike, a bez potrebe za ikakvim udubljivanjem, refleksijom ili zastajkivanjem na pojedinom pojmu.

Spomenute mentalne karakterestike (bezumna odanost, manjak suosjećanja i empatije, zatomljena osobnost), nalaze se u poslijednjem izdanju američke medicinske klasifikacije psiholoških dijagnoza (DSM-VI), pod dijagnozom „Dissociative Identity Disorder“ (DID).

Nadalje, ‘četvrti put’ nerijetko inzistira na tome da praktikanti prekinu obiteljske i prijateljske veze koje su izgradili dotada; i to do te mjere da, ukoliko srodnici i poznanici započnu preispitivati odluke i motive sljedbenika u vezi slijedbe, inicirani pojedinci trebaju početi doživljavati sve takve vrste odnosa kao svojevrsnu koruptivnu prijetnju novostečenim uvjerenjima, te se postavljati prema takvim zahtjevima sa izraženim neprijateljstvom.

Srodnici i prijatelji osobe koja ulazi u novu spiritualnu praksu obično imaju već nekog iskustva s njegovim/njezinim traženjima i tumaranjima od jednog do drugog gurua. Sa Gurdjieffom je to malo drukčije. Pojedinac koji mu pristupi ubrzo postaje paranoidan i svjesno prevrtljiv i smutljiv. Osobe koje dođu u koliziju s kultom, bilo slučajno ili namjerno, tu su izložene psihotičnim kampanjskim namjerama blaćenja, izokretanja izrečenih riječi i vađenja iz konteksta.

Sami praktikanti obično odaju vođi svoje najintimnije tajne i najveće prestupe u nizu internih rituala, percipirajući sam čin kao rješavanje stare prtljage i simboličko ponovno rođenje. Ono što zapravo postižu jest to da predaju goleme količine moći i utjecaja nad samim sobom u tuđe ruke, omogućujući buduće ucjene u slučaju da pojedinac jednom ipak dođe k sebi.

Takav pojedinac živi u stalnom strahu od ugrožavanja novostečene ‘prosvjećenosti’ od ostatka populacije. Svaki sentiment koji ljudi konvencionalno ispoljavaju ovdje se doživljava kao zadiranje u vlastitu duhovnost te izlaganje kompromitiranju i kontaminiranju spiritualne sfere. Svaki kritičan stav ovdje se poima s jednakim konstantnim neprijateljstvom tj. strahom; pri čemu je i najdobroćudniji bezazlen savjet prihvaćen kao napad na samo tkivo paradigma što drže ‘novu obitelj’ na okupu; dok se sveukupne bihevioralne i socio-kulturne postavke pojedinca kao člana ljudskog kolektiva polako ali sigurno asimiliraju u postavke kulta.

Sam Gurdjieff dugo je vremena putovao zemljama azijskog kulturnog kruga gdje su podređivanje individualnih potreba potrebama kolektiva, psihološke tehnike društvenog inžinjeringa i opresije svih vrsta u cilju održavanja ‘reda i mira’; već dugo utkane u tradiciju. Tek je po povratku u Rusiju postavio na noge svoje ‘metode duhovnog života’.

Jedna od njih je i „Put skrivenog čovjeka“ (Way of the sly man), zamišljena kao metoda ‘ekspresnog popravka’ unutarnjeg duhovnog svijeta. Zapadnom potrošačkom načinu razmišljanja bila je dosta primamljiva ideja rada na sebi koji ne traje dugo, ne iziskuje veću predanost ili borbu s unutarnjim iluzijama, zavaravanjima i demonima. Kao dušu dalo za one koji pokreću vlastiti kult.

Tako su npr. tehnike zakrčivanja misli slušatelja sa pravom bujicom inače beskorisnih podataka i mantri kako mu ne bi ostalo vremena za propitkivanje prirode vođe i sljedbe, poznate iz pojedinih suvremenih Vedskih kultova; pronašle svoju primjenu unutar ‘skrivenog puta’ prilično često. Istu su namjenu pronašle i tehnike kontrole misli putem pokreta, ritma i gibanja, a sa svrhom otklanjanja eventualnih dvojbi i nedoumica praktikanata oko prirode družbe koju slijede (Sufijski kultovi).

I tako je ukratko ‘standardiziran’ obrazac na kojem su nastajale tolike kasnije škole, instituti, kultovi i zaklade, posvećeni na ovaj ili onaj način destruktivnoj psihološkoj manipulaciji i kontroli misli. Može se reći kako danas ne postoji dobar, pozitivan kult. Jednom kada mu pojedinac pristupi, kupio si je jednosmjernu kartu za misaoni emotivni zatvor iz kojega gotovo nitko ne izlazi normalan. A čini se kako mu je temelje udario upravo Gurdjieff.

 

Krešimir Pavlović

Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Lečenje na daljinu

Pre mnogo godina, početkom devedesetih, bio na jednoj televiziji ponedeljkom uveče neki serijal u kome …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

three × 2 =