Početna / Kolumne / Gost Kolumnist / GRČKA DRA(H)MA I DEZINTEGRACIJA SYRIZE

GRČKA DRA(H)MA I DEZINTEGRACIJA SYRIZE

A Greek and an EU flag fly over the Greek ministry of finance in Athens

 

igorhlebec

 

 

Piše: Igor Hlebec

 

 

Grčki parlamentarni izbori iz siječnja 2015. godine omogućili su Syrizi, koaliciji radikalne ljevice, uvjerljivu pobjedu. Partija je primarno na vlast došla na valu protesta protiv mjera štednje i zahtjeva za restrukturiranjem golemog grčkog javnog duga. Mjesecima su se vodili pregovori između institucija Trojke i grčkog premijera Alexisa Tsiprasa. Kako se nikakvo konkretno i kompromisno rješenje nije pronašlo, Tsipras je odlučio raspisati referendum 5. srpnja, tražeći plebiscitarnu podršku oko ključne stvari za budućnost same zemlje – nastaviti ili prekinuti s fiskalnim mjerama štednje. Grčki je narod apsolutnom, skoro pa i dvotrećinskom većinom, sa 61 % odbio nastavak politike koja je zemlju posljednjih godina dovela do ponora, u svakom smislu. S narodnim legitimitetom, Tsipras je nastavio pregovore u Bruxellesu, da bi, naposljetku, samo tjedan dana kasnije, 12.7., nagodio se, prihvatio sve uvjete od strane grčkih kreditorai tako zabio nož u leđa svome narodu.

Syriza, inače koalicija lijevih politika, koja obuhvaća dijapazon od 13 različitih grupacija, uključujući doktrine marksizma-lenjinizma, eurokomunizma, luksemburgizma, trockizma, maoizma pa sve do manje radikalnih pozicija poput demokratskog socijalizma i socijaldemokracije, dvostrukim činom iznevjerila je svoje birače i grčki puk. Izbornim obećanjima osvojili su preko 2 milijuna glasova, da bi na referendumu dobili preko 3 i pol milijuna glasova. Prihvaćajući nova kreditna zaduženja od 86 milijardi eura, Syriza se automatski obvezala i na novi paket mjera od strane Trojke. Mjere poput povećanja PDV-a, povećanja poreza na dohodak, reforme mirovinskog i socijalnog sustava, smanjenje fiskalnih izdataka i plaća u javnom sektoru sve u svrhu ostvarenja proračunskog suficita, nastavak rekapitalizacije banaka i privatizacije državne imovine u vrijednosti od 50 milijardi eura, izazvale su očekivani bijes iznevjerenog naroda, potakle različite proteste pa i ono najvažnije – dezintegraciju same Syrize. Dan kada je grčki parlament prihvatio novi memorandun, Tsipras je izgubio većinu u parlamentu. 43 zastupnika Syrizeglasali su protiv ili apstinirali, te se stoga Tsipras morao osloniti na podršku Nove Demokracije i PASOK-a kako bi i službeno nastavio grčku agoniju. 20. kolovoza Tsipras je podnio službenu ostavku na mjestu premijera.

Dan kasnije, 21. kolovoza, 25 zastupnika Syrize napustilo je parlamentarnu grupu kako bi osnovali novu, pod nazivom Narodno jedinstvo. Mnogi od tih zastupnika čvrsto su povezani sa stranačkom radikalnom frakcijom, Lijevom platformom. Novoj fronti također pridružila se i Zoe Konstantopoloulou, predsjednica grčkog parlamenta i jedna od najžešćih boraca protiv mjera štednja i novog memoranduma predloženog od strane Tsiprasa. Kako grčki ustav nalaže, grčki predsjednik nakon ostavke vlade daje mandat za sastav potencijalne nove vlade trima najvećim parlamentarnim grupama. Kako nijedna nije uspjela sastaviti parlamentarnu većinu, uključujući i novo Narodno jedinstvo, parlament je raspušten i novi izbori su sazvani za 20. rujna ove godine.

Narodno jedinstvo, imenom inspirirano lijevim političkim savezom Čilea pod vodstvom Salvadorea Allendeana izborima 1970., vođeno je od strane sada bivšeg Syrizinog ministra energije i okoliša i vođe Lijeve platforme, Panagiotisa Lafazanisa. Sam Lafazanis bio je član grčke Komunističke partije do 1992., kada je prešao u novo osnovanu radikalno lijevu partiju, Synaspismos. Bio je jedan od prominentnijih članova, čiji je šef upravo bio Alexis Tsipras. Sama je partija predstavljala lijevo krilo unutar Syrize, da bi 2013. službeno prestala s radom. I sam Lafazanisistaknuo se kao lijeva opozicija unutar Syrize i njenog tadašnjeg umjerenog vodstva sa Tsiprasom na čelu. Sudjelovao je u nizu prepirka s bivšim stranačkim šefom oko ideološkog pozicioniranja i političkog djelovanja stranke. Poznat je po pozivu da „Syriza bude preplavljena novim valom radikalizacije na svim područjima, ideološkom, političkom, programskom“, suprotstavljajući se „institucijama Trojke, memorandumima, neoliberalizmu i kapitalizmu kao takvome“. Također, isticao se i protivljenju grčkom članstvu u eurozoni, opisujući Europsku uniju kao „totalitarnu“.

Stvaranje Narodnog jedinstva mora se promatrati u širem kontekstu preslagivanja karata na ljevici i stvaranja novih političkih pozicija kako bi se čim kvalitetnije artikulirao interes grčkog naroda, napose onih 61% koji su zaokružili „oxi“ na referendumu. Ovo je zasigurno veliki napredak na grčkoj političkoj sceni, i za radikalnu, anti-establishment ljevicu, kako u samoj Grčkoj tako i na internacionalnoj razini. Jer postojanje i dalje jedne anti-establishment opcije dodatno daje snagu svim takvim opcijama diljem svijeta, poglavito može biti korisna za španjolski Podemos koji će krajem godine boriti se za mandat. Nadalje, jedino istinska internacionalizacija može pomoći državama, u ovome slučaju Grčkoj, u rješavanju trenutnog duga, koji je na duge staze neotplativ i neodrživ i koji prijeti potpunim uništenjem kolijevke demokracije. Također, izražavanje nepovjerenja Narodnog jedinstva grčkoj vladi i napuštanje parlamentarne grupe, odraz je, prije svega, istinske vjere za postizanje svega onoga zbog čega je Syriza uopće i stupila na vlast nauštrb prihvaćanja biti u svojstvu europskih aparatčika i službenika koji bi po naredbama iz Bruxellesa provodili politiku.

Narodno jedinstvo ime je jednog novog političkog fronta, koji uključuje 13 radikalno lijevih organizacija, prije svega onih koji su 13. kolovoza potpisali tekst, dokument koji poziva na konstituciju fronta za artikulaciju referendumskog „ne“. Ne nazivaju se strankom, partijom, organizacijom ili nekim drugom sličnom imenicom, već isključivo frontom kako bi dali do znanja da primarno nastoje zastupati šire interese potlačenog grčkog naroda. „Ovaj front je, prema tome, prvi opipljiv rezultat preslagivanja u sklopu grčke radikalne ljevice – preslagivanje koje vuče lekcije razdoblja zadnjih 5 godina, Syrizinog iskustva na vlasti i rezultirajuće katastrofe“ – tvrdi Stathis Kouvelakis, jedan od osnivača Narodnog jedinstva. Temeljna točka stvaranja ove fronte je borba protiv mjera štednja, Trojke i njenih zahtjeva, te su stoga otvoreni za sve ljude, bez obzira na svjetonazorsku i ideološku orijentaciju, a ne striktno samo za radikalne ljevičare.

Svakako, kako se i očekuje, ključno polazište Narodnog fronta je u prekidu s politikama mjera štednje i tim sredstvom postizanja proračunskog suficita i ravnoteže i dogovora kojeg je Tsipras ranije ovoga ljeta postigao s Trojkom. Ovakvi zahtjevi su izvorište za one sljedeće: otpisivanje većeg dijela duga i momentalni prekid njegovog otplaćivanja dok se ne postigne pošteni i za obje strane dobar kompromis oko restrukturiranja preostalog dijela. Nadalje, zahtjeva se radikalna reorganizacija bankarskog sustava procesom nacionalizacije kako bi društvo nad njime steklo kontrolu i preusmjerilo ga od uloge akumulacije profita prema ulozi održivog, dugoročnog, ekonomskog rasta države. Svakako, uz bankarski sustav, traži se i nacionalizacija i ostalih strateških, za Grčku važnih gospodarskih sektora. Proizlazeći iz toga, neophodno je zaustaviti, naravno, privatizacijske procese državne imovine. Nameće se ideja uspostavljanja jake socijalne države, koja bi bila u stanju efektivno se nositi sa humanitarnom krizom grčkog naroda, pokriti sve socijalne potrebe i izvući grčku ekonomiju iz teške ekonomske depresije, ponajprije kvalitetnim i strateškim javnim investicijama kako bi stimulirala agregatnu potražnju. Ove mjere su minimum zahtjeva kako bi se uspostavio novi ekonomski model, prije svega orijentiran prema proizvodnji, rastu i promjeni društvene ravnoteže snaga kako bi rad, radna klasa i ostale potlačene klase imale koristi. Stoga, teži se progresivnosti države, ekonomije i institucija.

Kako je, između ostalog, recentna tragedija i katastrofa grčkog naroda pokazala, ovakav progresivni program i zahtjevi ne mogu se provesti bez napuštanja monetarne unije i prekida s nizom neoliberalnih politika propisanih iz Bruxellesa. Izlaz iz eurozone u trenutnim uvjetima bi svakako bio težak ali izvedljiv proces, koji bi u konačnici državi dozvolio da slijedi svoj vlastiti i drugačiji politički put. Iz Narodnog jedinstva naglašavaju kako izlaz iz eurozone nije kraj kao takav, već prvi korak u procesu društvene promjene, oporavka nacionalnog suvereniteta i ekonomskog progresa koji kombinira rast i društvenu pravdu. To je samo jedan dio cjelovite strategije bazirane na produktivnoj rekonstrukciji, stimulaciji investicija i rekonstituciji države blagostanja i pravne države. Upravo zbog bahatog i ekskluzivno profitom motiviranog djelovanja grčkih kreditora i institucija Trojke, izlazak iz te monetarne unije čini se kao politički i etički dobar potez. Nadalje, iz fronte naglašavaju niz pozitivnih posljedica koje bi proizašle iz takve odluke za grčku ekonomiju. Povratila bi se monetarna suverenost, Grčka, dakle, više ne bi ovisila o Europskoj središnjoj banci, već bi centralna banka Grčke bila ta koja bi puštala novac u optjecaj i tako riješila problem grčke nelikvidnosti.

Kada bi se ostvarila likvidnost sustava kombinirana sa nacionalnom štednjom, trebalo bi elaborirati plan razvitka baziranog na javnim ulaganjima, ali, također, i ostaviti mogućnost za privatne investicije. Smatraju da treba stvoriti novu i produktivnu vezu između javnog i privatnog sektora s ciljem održivog razvitka. Štoviše, naglašavaju potrebu za vraćanjem kontrole nad domaćim tržištem radi uvoznih proizvoda jer bi to revitaliziralo i potaklo mala i srednja poduzetništva, koja se smatraju kralježnicom grčke ekonomije. S druge pak strane tržišta, izvoz bi bio povećan uvođenjem vlastite valute, drahme, i potpunom kontrolom nad njome.

Sve ove mjere koje programski predlažu ljudi iz Narodnog jedinstva vode prema 3 ključna cilja koje bi prosječni građanin uistinu osjetio na svojoj koži. Radi se, naravno, o pokretanju proizvodnje, zapošljavanju i rastu osobnog dohotka.

Narodno jedinstvo trenutno na Grčkoj političkoj sceni predstavlja alternativu postojećem sustavu, sustavu koji je u posljednjih 8 godina, od izbijanja krize, doveo grčki narod do ponora, u svakom smislu. Domaća proizvodnja praktički je nestala, izvoza gotovo da nema, generalna nezaposlenost, pa i ona mladih,na razinama je humanitarne krize, konstantno se režu plaće, mirovine i ostali socijalni izdaci, raste broj beskućnika, pa i onih koji žive bez minimalnih uvjeta poput priključka na vodu i struju, raste broj ljudi koji su ispod stope siromaštva i tako dalje.

Problem je i u sustavu, koji je doprinio ovakvome stanju, dok je ključni problem unilateralno nametanje postupka i sredstava za financiranje duga od strane moćnog svjetskog financijskog establishmenta koji se ne libi provoditi svoju politiku ni kada izbije humanitarna kriza jednog naroda, a vidjeli smo da ih ne može zaustaviti ni najdemokratskiji mehanizam poput referenduma. Od esencijalnog je značenja internacionalizacija problema s kojima se nose zadužene i periferne zemlje, sustav i njegove metode neće se mijenjati zbog jedne male zemlje poput Grčke, dok bi, svakako, jaču i odlučniju ulogu u pregovorima pa i mogućem rušenju financijskog autoritarizma igrao jedan široki front europskih partija, koji bi predstavljao interese potlačenih i osiromašenih naroda (juga). Konačno, grčko napuštanje monetarne unije ne bi vodilo državu u izolaciju ili ju učinilo „manje europskom“, već bi joj dalo mogućnost da izabere efikasniji, i što je najvažnije, pravedniji sustav, sustav koji bi više odgovarao slici i prilici te mediteranske zemlje. Dobila bi na taj način i novu ulogu na internacionalnoj sceni. Ulogu slobodne zemlje bazirane na ekonomskoj neovisnosti i dignitetu, dijametralno suprotno od ove koju ima sada – a to je kolonija svjetskog krupnog kapitala i diktata Trojke. U zemlji kolijevke demokracije godinama se provodi politička i financijska diktatura, što je između ostalog slučaj odnosa centar-periferija. Hoće li se ova grčka agonija nastaviti ili ne, vidjeti ćemo 20. rujna kada će Grci birati novu političku garnituru.

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Ljevica stavlja netoleranciju na pijedestal

  Što danas znači kada netko kaže da je politički orijentiran “lijevo” ili “progresivno”? Ovo …

Jedan komentar

  1. u sklopu mjera jedan od prvih zadataka – uvođenje radničkog samoupravljanja

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

6 + 20 =