Početna / Istaknuto / Holdingrad, kaj ne?

Holdingrad, kaj ne?

kaj ne

 

Zagrebački holding je maligna tvorevina koja ždere sve pred sobom. To je masa koja je izrasla do veličine nekog grada. Povećavajući se godinama metastazirala je i nikom nije palo na pamet da spriječi širenje karcinoma. Plaćamo vodu, struju, čistoću, plin i zagrebački holding?! Kako je prije sve funkcioniralo bez te amorfne mase?! Broj zaposlenih od 12 000 govori sve, to jedan cijeli manji grad. Kako se gradonačelnik nije dosjetio genijalne ideje da, na primjer, izgradi u blizini Zagreba grad koji bi se mogao zvati  Holdingrad, a do tog grada može se izgraditi još jedan malo manji grad čiji stanovnici bi bili zaposleni u holdingu za  Holdingrad.

Onda tako redom sve manji i manji gradovi, tako bi svi bili zaposleni u holdingu, kaj ne?

Upravo se pohvalio kako je najmanja nezaposlenost u Zagrebu za što se sigurno on osjeća zaslužan. Lijepo je to od njega, ne može mu se prigovoriti, kad je već zaposlio svoju rodbinu i zemljake, razmišljao je i o raji.
Stupići koje je pozabijao po čitavom Zagrebu ( 798 467 kom.), zapravo su naši spomenici; svaki građanin Zagreba ima svoj stupić koji je peterostruko platio, a plaćat će i dalje.
Kada bi se povadili svi nepotrebni stupići, Zagreb bi izgledao ko trapist.
Razbacivanje našom lovom i istovremeno glorificiranje samoga sebe i svojih zasluga je nevjerojatan apsurd, ali može mu bit’, raja „puši“ laprdanje i mahnito trčanje po gradu. Njegovom prezentacijom svega napravljenog u gradu stiče se dojam kao da je sve plaćeno s njegovog bankovnog računa. Kao što velika većina starijih ljudi misli da je ZA-BA naša banka  (pa zove se „zagrebačka“ ?!) jednako tako kao što ljudi govore : ON je to i to napravio?!

Nevjerojatno je koliko ljudi nosi glavu na ramenu, nespretno je držati je u rukama kad peru suđe i sl…
Uplatnice holdinga su zanemarive u odnosu na fontanu, wc od milijun kuna, stupića ko Zagrepčana, ležećih policajaca više od cesta, pranje ulica pitkom vodom, preskupog javnog prijevoza ( besplatnim kartama penzionerima zamaglio vid pa ne vide cifre na računima za vodu). Enormno visokom cijenom gradskog prijevoza prebacio teret na zaposlene i studente, i time sebi osigurao glasove tog dijela umirovljenika. Ne mogu mu se osporit’ velemajstorski smišljeni spinovi kojma uspijeva godinama biti šerif Zagreba.

U vrijeme dok je bio u istražnom zatvoru, Zagreb je skoro preminuo; zadnjim atomima snage je dočekao povratak svog gospodara. Gradska blagajna se uredno punila za svo to vrijeme svim mogućim porezima, prirezima, odrescima, šnitama, čekajući vlasnika da podigne izmučeni grad na noge. Čim je stigao na prijestolje asfaltirano je 3,75 m neke ulice da građanin ne zagazi u lokvu, i to je naravno bila vijest dana. Prokleti tramvaj se pokvario i prouzročio opći kolaps prometa u gradu, ali tu je ON i sve se riješilo, jer da njega nema, tramvaji ne bi vozili još cijelo stoljeće, a možda i više nikad.
Kaj ne?

By: Sonja Smoljak


Facebook komentari

Sonja Smoljak

Biti domoljub znači ljubiti ulazna vrata

Provjeri i ovo

Svibanjski brevijar

  Saborski svibanj ljeta Gospodnjeg 2017. ostat će nam u nezaboravnom sjećanju. Nevjerica, zapanjenost, zgranutost …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

14 − 5 =