Početna / Istaknuto / Hrvatska Monty Python vojska i šator u muzeju

Hrvatska Monty Python vojska i šator u muzeju

vojska

 

slobo-300x150Sa simboličkog aspekta gledano, okončanje šatorovanja nije se moglo odvijati prema boljem scenariju. Naime, redovna jedinica Hrvatske vojske došla je u pomoć prilikom demontaže šatora. Iako je u 555 dana onuda prodefiliralo nekoliko tisuća tona žive ( i zdrave!) vage, a pojedeno stado odojaka, janjaca i ostalih umiljatih životinjica vjerovatno ne bi stalo ni na hipodrom. No, sve i svi nestadoše, a demontaža šatora, taj dozlaboga zahtjevan i za prekaljene ratnike mukotrpan i kompliciran posao, prepušten je nekolicini žgoljavih kaplarčića. Iako nikome nije baš do kraja jasno što redavna vojska tamo radi.

E da, od novosti je vrlo važna i ona da će šator iz Savske ( možda!) biti eksponat u Muzeju Domovinskog rata.
Iako je taj imovinsko-domovinski rat navodno završio prije dvadeset godina, ova zamisao i nije baš sasvim bezvezna.

Rat je bio i ostao paravan iza kojeg je prikriveno sijaset kriminalno-političkih svinjarija, spomen rata je od prvog ratnog dana jasan znak svakome tko promišlja kritički i dobronamjerno da začepi poganu, jugounitarističku gubicu i ostavi na miru odabrane da uživaju u svojim, teškom mukom stečenim privilegijama, autorskom pravu na rat, i na tobožnje oslobađanje nacionalnog korpusa od mrskih neprijatelja svetog hrvatstva.
Rat je, po strogom pravilu, uvijek iznova započinjao kad je HDZ gubio vlast, a završavao povratkom HDZ-a na vlast.
Čim se pojavila i najmanja prijetnja razotkrivanju i procesuiranju teškog kriminala, u čemu je, dakako, dio pripadnika HV-a bio neizostavana karika, isukao se mač i korica i krenule su rive, priopćenja, šatori, nacionalna etička sudišta, iskapanje kostiju, tompsoni, popovi, estrada, procesije, medijski linčevi izmišljenih neprijatelja. To je jedan paket razloga zbog kojeg bi šator možda zaista trebalo premjestiti u muzej ovog tragikomičnog rata. Drugi je taj što rat formalno nikada nije ni bio; niti je proglašeno ratno stanje (znamo zašto; jer za kriminal u takvim okolnostima padaju glave), niti je rat objavljen bilo kome, pa zato ne može ni završiti.

A ima i još jedan razlog. Šatoraši su ovom inicijativom razbistrili ideju koja mi je dugo tinjala u glavi. Budući da se prema njihovom tumačenju ama baš sve, čak i ono što će iz ratne perspektive biti tek daleka budućnost, može uvrstiti u stalni postav Muzeja Domovinskog rata, želja mi je da u tom muzeju mogu pogledati kotlić za fiš paprikaš, kotao za kotlovinu, ražanj i ostale artefakte svoje ratne jednice. Ražanj je bio originalan, njemački. S motorom od brisača sa golfa dvojke. (To je po PS-u!) Bilo bi divno gledati te eksponate prisjećajući se kako su neki od nas teškom mukom stekli izdašne privilegije.
Ako može šator, e onda može i naš ražanj.

Kakav nam je vojska cirkus, kotlići i ražnjevi u muzeju ne bi bili ništa neobično.

Evo, sad opet neka eksplozija na poligonu, a vojska jedva da je uopće aktivna. Osim tu i tamo razmontiraju poneki šator. Dva teško ozljeđena, ovoga puta srećom bez mrtvih. Nakon skandala sa Mig-ovima od šperploče, ovo je HV-u opet došlo ko budali šamar.

U mirnodopskih dvadesetak godina nepažnjom je poginulo ljudi za dobar vod, u zrak odletjelo nekoliko skladišta, tenkovi su padali s labudica, vozila se sudarala. Manje incidente mahnitanja u uniformama ne treba ni spominjati, naročito u ratu kad je uniforma faktički bila zakon, a nije se točno znalo tko, odakle i kome zapovijeda. Ima tu mnoštvo priča na kojima bi i Monty Python pozavidio.

A tek perjanica vojske, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo!? Iako Mig-ovi nad našim kiflastim teritorijem ne mogu razviti ni punu brzinu jer bi u tom slučaju već bili u Sloveniji, Bosni, Mađarskoj ili nedajbože Srbiji, mi ponosno čuvamo domovinsko nebo. Ali onako, više sa zemlje. Jer avioni više stoje neispravni u hangarima nego što lete. Ali kad lete, e onda šale nema! Onda se sudaraju međusobno pa usput mitraljiraju babe koje iskapaju krumpir. Ili se vraćaju sa svečanog defilea pa demonstriraju katapultiranje pilota i pad aviona u naseljena mjesta. Ili ih, što je zapravo i najbolji iluzionistički trik u povijesti ratnog zrakoplovstva, uopće ni nema. To uopće nisu avioni za koje neprijatelj misli da ih imamo, nego neki drugi. Drveni. I ne lete nego sa zemlje dejstvuju.

 

vojska1

 

U trijumviratu vlasti na osovini Država ( politokratska elita) Crkva ( “duhovni” temelj ) Vojska ( tobožnja sigurnost ), uniforma i sve što je s njom u vezi, od prvog je dana čvrsto postavljena u zonu o kojoj se ne propitkuje, oko koje nedodirljivo vlada konsenzus šutnje. I prema starom receptu još iz stoljeća sedmog, svi koji su talasali bili su brutalno utišani. Pljujte po političarima, ponekad možete čak i popove okrznuti, nek se vidi da je demokracija. Ali na uniformu nećete, stoko zuba sitna. Prevelik je to zalogaj.
Sitni hohštapleri uvučeni u uniforme, nestručni i nekompetentni, kriminalna mreža vojne hunte, generali milijunaši, nabava oružja, šverc nafte, dijamanti, zemljišta, ribogojilišta, trošenje javnog novca nemilice i bahato. Deseci tisuća krkana uronjeno u nezaslužene privilegije i ekstremno bogatstvo. Ali u društvu antivrijednosti i mitomanstva, čvrsto utemeljenom na antivrijednostima i mitomanstvu, ovakvi redikuli, kriminalci, neznalice, profiteri i ostali amoralni likovi – kakvih je u Hrvatskoj vojsci od prvog dana bilo iznimno mnogo – postadoše više standard nego devijacija. Prema uhodanom obrascu Hrvat-domoljub-katolik-nacionalista, uz dugogodišnje institucionalno riganje popratnog domoljubno-katoličkog treša, ovi antijunaci su napredovali do neslućenih visina i privilegija, a slika vojske postala je toliko bijedna da se snažno ističe u ovom našem raskošnom konglomeratu sveopće bijede.

Afera HV zapravo je najveća korupcijska afera u povijesti Hrvatske. Zato je istovremeno i najveći tabu.

A stotine milijardi je tu bačeno u vjetar. I još uvijek se baca.

Pokušajte zamisliti horor-reality emisiju pod naslovom “potpuna istina o Hrvatskoj vojsci”!? Bez mitomanije, samo sušta realna, tvrda, dokazana istina. Kompletna financijska i stručna revizija od osnutka do danas.
I zamislite nakon toga paljbu po autoru!? Ma kakvi četnici, orjunaši, udbaši, Jugoslaveni i ostala antihrvatska i antikatolička bratija!? Taj izrod bi bio od svih sto puta gori, prokleli bi mu ime i sjeme od stoljeća sedmog i još sedam svjetlosnih godina unaprijed. Građanski kritički stav prema HV-u bio bi napad na branitelje, baš kao što se imaginarno obespravljivanje branitelja između ostalog prikazuje i kao napad na HV, a posljedično i na državu, na sam bitak hrvatske nacije.

I zbog čega onda šator pomoću kojeg se rušila vlast ne bi mogao biti u Muzeju Domovinskog rata?

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Što bi bilo da smo 1991. u SFRJ …

  … na mjestu saveznog sekretara za NO umjesto generala Kadijevića imali nekoga poput generala …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

17 − one =