Početna / Kolumne / Glas avangarde / Hrvatska raste

Hrvatska raste

hrvatskaraste

 

igorhlebec

 

 

Piše: Igor Hlebec

 

 

NEŠTO JE TRULO U DRŽAVI HRVATSKOJ

„Hrvatska raste“, gromoglasno i samopouzdano urbi et orbigrmi premijer Lijepe nam naše, Zoran Milanović. Osim ovog slogana, koji nominalno sada ukrašava i ime nove koalicije, proizašle iz one stare, (ne)funkcionalne Kukuriku koalicije, (sada bez IDS-a, ali sa Zagorskom strankom, A-HSS-om i Laburistima), prvi čovjek vlade ponosno ističe kako „nema povratka na staro“, dok u isto vrijeme bijedan i napaćen narod dijeli svojom, već famoznom parolom „ili mi ili oni“, a zapravo im prodaje muda pod bubrege. Starom i povijesno dobro provjerenom Cezarovom metodom, divide et impera, čelnik Socijaldemokratske partije najavljuje „tešku borbu“, ali ipak izbornu pobjedu i novi četverogodišnji mandat.

Koalicija predvođena socijaldemokratima, koja Republiku Hrvatsku vodi posljednje 4 godine, posljednjih mjesec, dva, u sve vrelijoj atmosferi predizborne kampanje, bjesomučno traži novi mandat. Svoju želju i volju da ponovno budu izabrani zastupnicima hrvatskih građana, opravdaju nekolicinom fraza (gore navedenih), koje manijakalno ponavljaju, kako bi iste valjda postale apsolutnim istinama, dogmama, nešto što bi, očekuju, stranačka im vojska trebala trubiti na sva zvona i regrutirati glasače u nadolazećem razdoblju.

HRVATSKA RASTE

Da, Hrvatska uistinu raste. Evo, u posljednje 4 godine, konstanto je rasla stopa nezaposlenosti, da bi se sada zaustavila na brojci od oko 300 tisuća. Valja napomenuti da se tu radi o broju nezaposlenih registriranih na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Naime, mnogo je onih koji nisu registrirani, bilo da su izgubili više volju svojom pojavom biti uopće na burzi ili bilo da nemaju nikakve nade u tu instituciju. Stoga slobodno možemo tvrditi da je broj nezaposlenih puno veći. Također, u kategoriji broja nezaposlenih mladih isto rastemo, prednjačimo u okviru Europske unije. Oko 30 posto mladih do 29 godina je nezaposleno, dok po europskim kriterijima, radi se o stopi od oko 50 posto nezaposlenih mladih u Hrvatskoj, ali do 25 godina. Nadalje, ona suprotna kategorija, zaposlenih, radi inače za mizerne i bijedne plaće – većina njih! Prosječna plaća sada je oko 5 i pol tisuća kuna, ali naglasimo još jednom ovu statističku mjeru, „prosjek“. Od tih zaposlenih, na desetine tisuća njih radi a ne prima plaću – na vrijeme ili uopće. U Hrvata trenutno je zaposleno oko milijun i 600 tisuća (sretnih?) ljudi, dok je broj umirovljenika oko milijun i 300 tisuća. Ako uzmemo u obzir broj zaposlenih, ali samo onih koji su osigurani, odnosno plaćaju doprinos za mirovinsko osiguranje, te taj podatak postavimo u omjer s brojem umirovljenika, dolazimo do podatka da danas na 1 umirovljenika dolazi 1,13 zaposlenika. Upravo zbog konstantnog rasta ovog omjera, ali u korist umirovljenih, a nauštrb zaposlenih, prosječna mirovina u Lijepoj nam našoj iznosi nekakvih 2 tisuća kuna. Opet, naglasimo da se radi o prosjeku.

Da, Hrvatska uistinu raste. U posljednje 4 godine blokirano je preko 320 tisuća građana, to je rast od 65 tisuća ljudi godišnje ili 5 i pol tisuća mjesečno. To je svaki 4. zaposleni Hrvatske, svaki 9. radno aktivan stanovnik. Većina njih je blokirana duže od 365 dana. Njihov dug iznosi preko 30 milijardi kuna, dok je više od polovice, oko 17 milijardi, duga prema bankama. Građani su najviše dužni financijskim institucijama, poput već navedenih banaka, pa osiguravajućim društvima, leasing društvima i kartičarskim kućama, štedionicama itd. Skoro na 50 posto blokiranih građana otpada manje od 2 posto ovog golemog, rastućeg duga. Njih preko 80 tisuća duguje između 2 do 10 tisuća kuna, dok njih preko 50 tisuća duguje manje od 2 tisuće kuna. Njihova ukupna dugovanja su oko pola milijarde kuna, dakle manje od 2 posto. S druge pak strane, tek oko 3 tisuće blokiranih građana drži preko 50 posto ukupnog duga, oko 16 milijardi kuna, pošto njihove nepodmirene obveze iznose preko milijun kuna. Što se pak poduzeća tiče, oko 50 tisuća poslovnih subjekata je blokirano.

Da, Hrvatska uistinu raste. Svake godine sve je veći rast hrvatskih emigranata, koji odlaze trbuhom za kruhom u bogatije zapadne države Europske unije. Među populacijom rastuće emigracije hrvatskih državljana, dominiraju oni mladi i visokoobrazovani. Dakle, radi se, prije svega, o odljevu mozgova. U posljednje dvije godine oko 50 tisuća ljudi napustilo je Hrvatsku, dok brojka emigranata u posljednjih 4,5 godina iznosi skoro 100 tisuća. Samo 2014., Hrvatsku je napustilo preko 20 tisuća ljudi, a u nju uselilo upola manje. Stoga, 2014. narastao je i saldo migracije s inozemstvom, naravno u negativnom smjeru. Na tome polju smo kraći za više od 10 tisuća ljudi. Što se pak nataliteta i mortaliteta tiče, ovaj potonji raste i prednjači pred prvim. Negativni prirodni prirast, odnosno prirodni pad za 2014. iznosio je više od 11 tisuća ljudi.

Da, Hrvatska uistinu raste. Hrvatski javni dug narastao je za 80 milijardi kuna za vrijeme mandata Kukuriku vlade. „Prema zadnjim podacima hrvatski javni dug, koji bi do kraja 2015. godine mogao dosegnuti kritičnu točku od 90% BDP-a raste brzinom od 443,66 kuna po sekundi i do danas je narastao na gotovo 290 milijardi kuna“, prenosi portal Index.hr dio govora sa predstavljanja „Brojača javnog duga“ kojeg je osmislila Udruga poreznih obveznika Lipa. Svaki hrvatski građanin zadužen je za oko 70 tisuća kuna, a svaka zaposlena osoba za oko 190 tisuća kuna. Glavni je generator duga proračunski deficit koji je prošle godine iznosio preko 18 milijardi kuna. Kako bi se taj deficit pokrpao, država se, naravno, mora zaduživati. Uz samu glavnicu duga, idu i kamate koje postaju sve veći i veći teret. Preko 5 milijardi kuna je izdvojeno samo za kamate prvih par mjeseci ove godine, što predstavlja rast od 10 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Hrvatska za kamate izdvaja 3,5 posto BDP-a, samo za kamate! Kako je BDP posljednjih 3 godine padao, čak 12 kvartala zaredom, sada je ipak počeo malo rasti, za nekakvih 1.2 posto. Taj mizeran rast u odnosu na pad posljednjih 4 godine ne predstavlja ama baš ništa, nikakvo osjetno poboljšanje za veliku većinu stanovništva. Još ako tome pridodamo da su samo kamate na javni dug skuplje od tobožnjeg rasta, onda zbilja idemo naprijed.

Da, Hrvatska uistinu raste. Stopa rizika od siromaštva za 2013. iznosila je 19.5 posto. Taj postotak predstavlja one ljude čiji je dohodak ispod tog praga. Inače, prag je u 2013. godini za jednočlano kućanstvo iznosio 22. 916 kuna na godinu (1. 909, 67 kn mjesečno), dok je za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece mlađe od 14 godina iznosio 48. 124 kuna na godinu (4. 010, 33 kn mjesečno). Još neki poražavajući na socijalnom polju. – svaka deseta osoba nema sredstva za grijanje u zimskim mjesecima, 70 posto ljudi si ne može priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora, jedna trećina ljudi kasni s podmirenjem režija, 36 posto ljudi spaja kraj s krajem, 68 posto ljudi živi u kućanstvima kojima ukupni troškovi stanovanja predstavljaju znatno financijsko opterećenje itd. Raste broj deložacija, broj socijalnih samoposluga, raste broj korisnika pučkih kuhinja, otvaraju se i socijalne tržnice (Sisak, Zadar) gdje ljudi ne kupuju robu, već je dobivaju besplatno.

NEMA POVRATKA NA STARO = ILI MI ILI ONI

„Nema povratka na staro“ iliti „ili mi ili oni“, jedan te isti su slogan premijera Milanovića i SDP-ove vrhuške u ovo predizborno vrijeme u obračunavanju s glavnim političkim oponentom. Pod tim sloganom, nominalno lijeva partija prije svega adresira stanje u Republici Hrvatskoj prije 2011. godine, odnosno do njihova dolaska u Banske dvore. Dvostruki mandat HDZ-a, od 2003. pa sve do 2011. godine, pod vodstvom Ive Sanadera i Jadranke Kosor primarno se optužuje za sadašnje stanje, „za sav nered koji je sadašnja vlada zatekla 2011.“, s kojim se sad oni moraju nositi i kojeg su, kako tvrde, riješili, „uveli reda u državu“ da bi sada Hrvatska mogla, tobože, rasti. Tih 8 godina predstavljaju (s pravom!) kao doba korupcije i pljačke od strane najviših HDZ-ovih dužnosnika, zbog čega su danas mnogi pod istragama, a neki, eto, već i iza rešetaka, da bi sama ta stranka desnog centra danas nosila etiketu kriminalne organizacije. Kao da se korupcija tek u to vrijeme pojavila ili je uopće prije nije ni bilo.Međutim, premijer Lijepe nam naše i čelnik socijaldemokracije, ne bi trebao zaboraviti i na koruptivne afere svojih bližnjih ljudi, poput Lovrić-Merzel, Linić, Sabo…pa čak i Milan Bandić, bivši okorjeli SDP-ovac koji je još 2009. protjeran, najveći i najpoznatiji lokalni šerif u Hrvata kojemu je drugo ime i prezime, valjda, korupcija i nepotizam.

Međutim, ekonomsko stanje gore navedenih problema, nije bilo ni približno tako drastično loše i negativno kao što je sada. Tendencija rasta negativnih trendova u ekonomiji hrvatska je stvarnost još od stjecanja neovisnosti, i u velikom je djelu uvjetovana politikom prvog nam predsjednika države, Franje Tuđmana. Sada, 2015., a prije svega posljednjih 4 godine, kriza je (bila) na vrhuncu. Svakako da se ovi negativni ekonomski trendovi dugoročno neće zaustaviti ili preokrenuti drastično nabolje, već će se akumulacija ekonomskih problema i ionako niskog životnog standarda nastaviti i proizvoditi će još dublju socijalnu krizu Vjerojatno glavni uzrok ekonomske katastrofe je akumuliranje javnog duga, koji potpomognut i ubrzan globalnom ekonomskom krizom, vodi Hrvatsku na dno.

Dakle, suvišno je zatvarati se u tabor „mi“ i tabor „oni“ i govoriti o kojekakvom povratku na staro ili ne, jer trenutna vlast i je „na starom“, nikada nije ni bila van tog okvira. Bila je oduvijek, još tamo od razdruživanja od Jugoslavije, restauracije kapitalizma i klasne moći preko Račanove vlade pa sve do danas, apologet politike tuđmanizma, utemeljene u 90-ima i dalje aktualne u političkoj sferi. Između kriminalne organizacije i plavog SDP-a postoji prešutni konsenzus, a to je provođenje neoliberalne ekonomske politike, koja se očituje u deindustrijalizaciji i privatizacijama, nebrigom i nemarom za radnike i njihova prava iliti stavljanje radne snage u inferioran položaj kapitalu, mjerama štednje koje iziskuju rezanje plaća, mirovina i javnih izdataka i postepeno likvidiranje ionako slabašne socijalne države u svrhu servisiranja svake sekunde sve većeg javnog duga. Uzrok ekonomske zaostalosti Republike Hrvatske koja u recentnom razdoblju, unazad par godina,proživljava vjerojatno najteže godine svoga mladog života odraz je identične ekonomske politike, od stvaranja države do dana današnjeg, desnog SDP-a i lijevog HDZ-a, plavih ljevičara i crvenih desničara. Ili obrnuto?
Kao da je uopće bitno, HDZ ili SDP, zar nije svejedno?

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

SRP Konferencija za medije: Porezna reforma

Porezna reforma Dugo najavljivana i pripremana porezna reforma neće i ne može riješiti egzistencijalne probleme …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

one × 1 =