Početna / Kolumne / Buđav Lebac / Ideologija je dobar biznis

Ideologija je dobar biznis

kap

piše: Branko Rafajac

Za razliku od profesionalnih “branitelja” antifašizma koji si vole utvarati da su antifašisti iako je to već u samom startu stupidno jer antifašizam je civilizacijska tekovina, a ne više pokret kao što je bio.
Dakle, za razliku od tih portalskih profesionalaca -što se obilato financiraju iz proračuna- i koji za “obranu” civilizacijske tekovine dobijaju stotine tisuća kuna, ekipa luđaka okupljenih na KontraPortal-u to isto radi već skoro dvije godine, ali potpuno besplatno i to ako ne uspješnije od plaćenika onda bar na istoj razini.

Naime, kad me netko pita da li sam antifašist bez okljevanja kažem da nisam, pobogu, kako da ja budem nešto što se moglo biti samo prije 70 i više godina.
To bi bilo isto kao da me netko pita da li sam Kordeljer ili Jakobinac samo zato što poštujem Ustav i prava čovjeka.
Naprosto je nemoguće da sam to kad je ta opcija političke identifikacije bila u vrijeme francuske revolucije.
Isto tako je i sa antifašizmom, prostituiranje jednog pojma kod nas je otišlo stvarno predaleko i na tom pojmu grade se karijere i zarađuje lova.
Ispada kako je biti zagovornik civilizacijske tekovine u 21 stoljeću nešto vanserijski hrabro i kako je za takvo što potreban nekakav osobiti kuraž.

To uopće nije istina, vi se danas možete prozvati i antifašistom i komunistom, pa čak si možete utvarati da ste radikalni ljevičar -iako vam je politički rad sveden na fejsbuk, portal- ili beskonačno pretakanje iz šupljeg u prazno sa istomišljenicima.
Možete svoje stavove iznosti javno, a možete ih čak zastupati na državnoj razini u saboru…naprosto, nitko vam to ne brani.
Ono što je sporno u čitavoj stvari je to što su neki od toga napravili posao i što zlorabe pojam radi veće čitanosti i osobnog probitka.
Ako netko godišnje dobije četvrt milijuna kuna od -države-županije-grada- da bi na portalu objavio jednaki broj tekstova kao i ekipa koja dobije nula kuna, a svoj politički pravac bazira na antifašizmu kao civilizacijskoj tekovini i to mu je jedini lajtmotiv pisanja, onda se treba upitati -po onoj Patonovoj- “Koliko košta ta tvoja ljubav prema antifašizmu, pa da je platimo i kupi prnje odavde.”

Nažalost tu nema milosti, ali što je najgore od svega SDP-e je sebi dao za pravo da ima monopol na pojam antifašizam, a posredno sa njima i svi portali koji se financiraju iz proračuna i koji su si ponosno zatefterili etiketu “čuvara” civilizacijske tekovine.
Kao, SDP-ovci su po prirodi stvari antifašisti, a HDZ-ovci su eto po prirodi stvari fašisti.
Ni to nije točno i toga su svjesni svi samo što se očajnički uvjeravaju da je to istina zbog činjenice da je lakše ispuniti formu nego sadržaj.
HDZ-ovci su vješto iskoristili nacionalni naboj za nacionalnu pljačku, a SDP-ovci su se tiho i ispod žita pridružili ekipi hineći nekakav otpor i stvarajući dojam kako su oni dijametralno suprotni.

Jednostavna je to rabota, zbog nedostatka volje, vremena, ali i kukavičluka prepušta se grupici mlatilabudana u SDP-u da tobože dalje “pronose” duh narodnooslobodilačke borbe, dok oni u suštini na strahu i nedostatku volje kod građana grade svoje karijere i zarađuju masnu lovu.
Jer kako da se opravda postojanje SDP-a kao monopoliste antifašizma, ako sa druge strane nema HDZ-ovog fašizma?
Preciznije rečeno, SDP-e i HDZ-e tavore na ideji političkog duopola od prije 70 godina i plaše narod kosturima iz ormara, a uplašeni i povrh svega opljačkani narod prepušta se na milost i nemilost ovim pronositeljima ideologija.

anU Hrvatskoj je devedesetih godina uništeno 2964 spomenika i spomen obilježja NOB-a, a da za to nitko nije odgovarao. Danas, 25 godina kasnije, ekipa najistaknutijih “branitelja” antifašizma iz SDP-a -koja je uzgred rečeno tada bila u naponu snage- nije zatečena u tim trenucima kako svojim životima brani tu plemenitu civilizacijsku tekovinu, ali zato danas -kada je prošla baka sa kolačima- ginu pred mikrofonima i dižu tenzije u državi i to netom nakon izgubljenih izbora.

Da nije žalosno bilo bi smiješno. Narod je potpuno pobenavio, sa jedne strane imamo ekipu koja diže lovu na profašističkoj ideologiji, a sa druge strane imamo ekipu koja tobože brani tekovine antifašizma, a svi će oni zdušno naplatiti svoju ideologiju.
Osim što je čitava stvar sramotna za sve nas jer ispadamo žešći idioti, nekako se u tom kolopletu ideoloških ratova pojavljuju dnevni problemi građana koji nemaju nikakve veze sa pričama kojima nas šopaju.

Treba platiti račune, stižu ovrhe, struja je skupa, nema posla, mirovine su sramotno male, minimalna plaća nije dostatna ni za pola mjeseca života, ali narod je kako kaže Helena Puljiz pred vratima bratoubilačkog rata.
Stvarno zanimljiva teza, mi bi se po logici novinarke trebali poubijati zato jer grupa manipulatora ima ideju kako je narodu važnija ideologija od njihovih vlastitih života.
Možda bi ova teza i stajala da upravo oni koji najviše pozivaju na nekakve ideološke sukobe ne zarađuju lovu na ideološkom talasanju, ali obzirom da lova za zastupanje ideologije redovno kapa mi se nalazimo pred nevjerovatnim otkrićem.
Ideologija je odličan biznis, a vrhunac svega je činjenica da je devedesetih godina u HDZ-e ušlo ni manje ni više nego 100 000 članova bivše komunističke partije.
Kako kaže stara narodna, najveća je moć vraga da uvjeri ljude kako on ne postoji, a razmjernom tom zaključku trebalo bi biti kristalno jasno da u HDZ-u jako dobro razumiju što je antifašizam, samo što su oni nekako uspjeli uvjeriti narod da su zakleti nacionalisti, pa ako treba i zakleti fašisti.

Sad kad znamo taj podatak postavlja se pitanje za koga bi to prosječan građanin trebao ući u bratoubilački rat?anti
Da nije Helena Puljiz pomislila kako bi netko trebao ratovati za fotelju Zorana Milanovića ili možda za fotelju Tomislava Karamarka, samo zato što i jedan i drugi potiču ideološki sukob od prije 70 godina?
Da nije Ivo Josipović pomislio kako će nekakav smušenjak dati svoj život za njega samo zato što je on rekao kako u Hrvatskoj “ne spava ustaška zmija“?…pobogu, pa šta je radio za svog mandata kad je znao za to i kako se to ustaška zmija pojavila -gle čuda- baš netom nakon izgubljenih izbora?

Postoji ta fama kako su desničari prirodno glupi, a ljevičari su eto pametni u p… materinu, iako možda nemaju ni tri razreda srednje škole.
Tobožnji dokaz ovoj tvrdnji je i zadnje okupljanje pred Agencijom za elektroničke medije, gdje su dva voditelja emisije -Velimir Bujanec i Marko Jurić- vodili glavnu riječ na skupu podrške Marku Juriću i gdje su u sramotnom performansu izvršili verbalni proljev usmjeren protiv Mirjane Rakić, dok je okupljena masa zdušno klicala “za dom spremni”.

Osim toga njima se pridružio i Ivan Tepeš potpredsjednik sabora, dajući tako svojim prisustvom nekakav oblik potpore vladajuće većine okupljenim nezadovoljnicima.
Ma da se kasnije Tepeš izvlačio iz te gabule nekakvim floskulama kako on može biti šta hoće, pa će po potrebi malo biti narodni zastupnik, pa potpredsjednik sabora, a ako mu to prdne na um onda i običan građanini, on je samo i jedino bio na mjestu “zločina” da opravda svoje postojanje kao zakletog desničara, a ustvari je obični kokošar.

Ali da ne gubimo posebno vrijeme na tipa koji je radi svog osobnog probitka odlučio biti -kako se ono kaže- pomoćnik narodnog heroja, a Tepeš je svojim rođenjem 1980. godine ipak samo pomoćnik narodnog heroja koji se predstavlja kao “veliki prijatelj branitelja”. Nepobitna je činjenica da se Tepeš za vrijeme Domovinskog rata igrao sa autićima, igrao graničara i prebrojavao tek propupale stidne dlake…dakle, njegovo domoljublje počinje i završava na ovoj činjenici.
Da ne gubimo vrijeme na te opskurne tipove, upitajmo se da li na tzv. ljevici postoje isti takvi kao Tepeš i postoji li na tzv. ljevici ista takva masa nezadovoljnika koja će u datom trenutku ponesena ideološkim sranjem skandirati “smrt fašizmu, sloboda narodu”, a sve to predvođena npr. Gordanom Marasom.

Naravno da postoji, ali nekom čudnom logikom ti šupljoglavci drugog ideološkog predznaka navodno nisu ni približno tupavi kao oni sa desnice, jer eto oni brane civilizacijske tekovine antifašizma.
Za njih su Gordan Maras ili eto Zoran Milanović upravo najveći zagovornici antifašizma i prvi pomoćnici narodnih heroja NOB-a, a ako znamo da je u bivšem sustavu najprofitabilnije zanimanje bilo upravo “pomoćnik narodnog heroja”, onda razmjerno tom saznanju valja tu funkciju i primjereno naplatiti.
To što su Milanović i Maras za vrijeme drugog svjetskog rata bili tek antifašistički spermići -što ih biološki stavlja čak i ispod ranga Tepeša- očito je manje važno za sve nas.

Nitko od nas ne vidi ovu pregolemu istinu koja nam stoji ispred nosa i koja nam kazuje kako je čitava priča o antifašizmu i fašizmu u 2016. godini šuplja kao Crnojina priča o stambenom kreditu namjenjenom ako treba i za put oko svijeta.
Osim što nitko od ljevice, a tu prvenstveno mislim na vrle SDP-ovce, nije našao za shodno prosvjedovati pred DORH-om ili pred policijskom postajom zbog ovog ataka na jednu državnu instituciju, također se nitko od ovih “branitelja” antifašizma nije zaletio do Agencije za elektroničke medije i krenuo u taj -kako kaže Helena Puljiz- bratoubilački rat.

A znate li zašto se nitko nije okuražio od tih vrlih antifašističkih prvoboraca da stane na put Bujancu, Juriću i gomili?
Zato što je lova puno važnija od osobnog uvjerenja, a posredno tom zaključku onda je i svaki sukob sa fašizmom suvišan…pobogu, o čemu da se priča i piše i kako da se zaradi ako smo se sukobili sa onima koji tobože ugrožavaju naše postojanje.
Ali da stvar ne bi bila tako banalna, važno je ovo pitanje postaviti upravo narodu koji se poziva na bratoubilački rat protiv svojih političkih neistomišljenika.
Zašto se narod nije digao na noge i krenuo štitit civilizacijsku tekovinu?
Odgovor je jednostavan kao što su jednostavna i sva genijalna rješenja…jebe se narodu za fašizam i antifašizam, narod hoće pare za normalan život, a sve drugo je sviranje kurcu.

1Kako za sada stvari stoje love nema ni za jedne ni za druge, a čim love nema, čim se režu redovne ideološke donacije, onda valja narod pozvati na bratoubilački rat, tako da svi uvide važnost ideološki angažiranog novinarstva koje je zadnja linija obrane od nasrtaja one druge strane.
Nema jadan i kukavan Hrvat domesticus ništa pametnije za raditi nego braniti svojim životom ideologiju.
Nema jadan i kukavan Hrvat domesticus ništa pametnije za raditi ovako gladan, ovršen, opljačkan i debelo nasamaren nego položiti svoj život za tuđu fotelju.
Nema jadan i kukavan Hrvat domesticus ništa pametnije za raditi nego krenuti u bratoubilački rat za Marasa, Milanovića, Karamarka, Tepeša, Bujaneca, Mrsića…itd.
Nema jadan i kukavan jer su mu nametnuli ideju kako je njegov život loš samo zbog onih sa druge strane, a sa druge strane su…???

Sa druge strane su likovi koji traže lovu, kojima se živo fućka da li ste vi lijevo ili desno, gore ili dole, oni naprosto samo traže lovu.
Plati druže kredit ili slijedi ovrha, plati druže karticu ili slijedi ovrha, plati druže račun ili ti uzmemo kuću, plati i kad imaš posao i kad ga izgubiš jer ti se firma raspala, jebe se njima za fašizam i antifašizam.

Plati ili pati!


Facebook komentari

Branko Rafajac

Pripadnik radikalne grupe proletera "Mučki provokatori" što imaju za cilj izazivanje osjećaja neugode političko-poslovnoj eliti i funkciju putokaza za istu prema Remetincu. Radikalnim guljenjem njihovih džon obraza i stavljanjem soli na njihove kriminalne rane ostvaruje zajedno sa grupicom entuzijasta okupljenih na KontraPortalu višestruke moralne satisfakcije koje kasnije dila obespravljenom narodu.

Provjeri i ovo

Ljevica stavlja netoleranciju na pijedestal

  Što danas znači kada netko kaže da je politički orijentiran “lijevo” ili “progresivno”? Ovo …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

18 − two =