Početna / Istaknuto / Ili terorizam i rat ili istina

Ili terorizam i rat ili istina

pariz

 

Uz munjevit razvoj tehnologije u protekla tri desetljeća, prostor za kolonijalizam i hegemoniju različitih vrsta – nad čitavim kontinentima, državama ili regijama – počeo se rapidno sužavati. Što je veći otpor obespravljenih, agresivnije su i metode dominantnih. Što su agresivnije, postaju sve uočljivije neupućenijima i tako, uz sve više patnje i stradavanja, izazivaju i sve više otpora. U takvom međuzavisnom odnosu s jedne strane se generira sve veća pohlepa, natjecanje, razvoj i primjena sve sofisticiranijih alata dominacije, a sa druge se, u sve širim i artikuliranijim masama, akumulira sve više bunta, straha, netrpeljivosti, ogorčenja, zavisti i kojekakvih drugih osjećaja, uglavnom negativnih.

Jedna od glavnih strateških zadaća dominantnih sila jest preusmjeravanje energije bijesa i ogorčenja sa sebe na nekog drugog, razbijanje kohezije pobunjenih, prikrivanje suštinskih uzroka nezadovoljstava huškanjem prema iracionalnim neprijateljima.
Budući da su metode „zavadi pa vladaj dok se plemena čerupaju“, uz klasičnu proizvodnju neprijateljstava poznatu još iz antičkih vremena, počele davati sve oskudnije rezultate, političko-ratni inženjering – paralelno s eksplozivnim razvojem tehnologije i dostupnošću informacija u spomenuta tri desetljeća – evoluirao je segmentu organizacije, financiranja i potpore silama i skupinama koje su tobožnja prijetnja civilizaciji, ugroza najsvetijih vrijednosti i tekovina zapadnog svijeta, bespogovorno uređenog prema standardima i vizijama angloameričkih imerijalističkih elita.

Odatle proizlaze i sve „spontano“ nastale opasnosti u drugoj polovici 20. stoljeća, od Koreje, Nikaragve, Bliskog istoka sedamdesetih, talibana, Al-Kaide. No sada, u ovoj višoj fazi evolucije to više nije do zuba naoružan svirepi diktator što ruši sve pred sobom i mora mu se stati nekako na kraj, to nije komunizam tamo i onaj, to više nije ni iracionalan i nevidljiv neprijatelj što s vragom tikve sadi u nekoj afganistanskoj špilji, već terorizam monstruoznih razmjera što prijeti svakome i svugdje, ali ima i konkretno obličje u tenkovima, avionima, topovima, nafti i neograničenim financijskim mogućnostima. Stvoren je hibrid, metamorfoza fanatičnih Saladinovih ratnika, bešćutnih nacističkih SS odreda, poremećenih Crvenih Kmera ili ubojica iz Ruande, talibana i konkretne vojne sile. Homogenizacija ološa i zla kakva nije viđena od Drugog svjetskog rata i kakvu je bilo nemoguće izvršiti bez podrške velikih sila.
Licemjerje zapada, o kojem se toliko govori zadnjih dana, zapravo je ispravno detektiran problem, i u tome je jedini ključ rješenja.

 

pariz1

 

Civilizacija s jedne strane napreduje u humanizmu, toleranciji, pluralizmu, a s druge strane upravo najrazvijeni segmenti te civilizacije proizvode i podupiru stare, barbarske koncepte, isključivost, nasilje, fanatizam, konzumerizam, a sve u samo jednom cilju – grabeži za profitom. Profit je na svoju sliku oblikovao i moderni fundament društvenih odnosa.

Civilizacija je u ideološkom i idejnom smislu u sukobu sama sa sobom.

Francuski predsjednik je naglasio kako je ovo napad na slobodu, što je u potpunosti točno. Ali sve dok postoji „naša sloboda“ i sloboda onih tamo nekih, sve dok je sustav dvostrukih aršina sasvim uobičajen i prihvatljiv za civilizacijske perjanice, svijet neće i ne može krenuti u 21. stoljeće već će kliziti prema nekadašnjem, srednjevjekovnom konceptu.

Terorizam se ne smije opravdavati, ali se mora razumjeti.
Ako, primjerice, zamislimo Iračane rođene prije dvadesetak godina, lako je shvatiti zašto su danas pripadnici ISIl-a. Izloženi stresu još u majčinoj utrobi, rođeni uz svirepa bombardiranja, živjeli u teškoj bijedi i siromaštvu, osim pucnjave, nasilja, bombi, ludila, raskomadanih leševa i svakodnevne borbe za preživljavanje, ništa drugo nisu vidjeli, naučili i doživjeli. Danas ih se može regrutirati za nekoliko stotina dolara.

Dok se god o terorizmu razgovara bez spominjanja najvažnijih uzroka, dok će se krvavi imperijalistički pohodi nazivati „ratovima za mir“, svaka rasprava o suzbijanju terorizma ne samo da nije vjerodostojna već može zaključiti da vladajuće elite zapadnog svijeta terorizam uopće ne žele suzbiti nego pojačati. Za ovaj kaos i ludilo istina je jedini lijek.
U suprotnom će se, nažalost, miris trećeg svjetskog rata sve jače osjećati.

Svaki novi teroristički napad znači više straha, više kontrole, više zakonskih promjena, više ovlasti policijama i vojskama. I dakako, manje slobode u širem smislu.
Elite te probleme neće previše osjetiti, sastajat će se i dokoličariti na još bolje čuvanim mjestima do kojih će teroristi vrlo teško doprijeti. Nasilje će i dalje, u sve većoj mjeri, zahvaćati takozvane obične ljude.

A to smo nekada zvali…klasna borba, zar ne? Naposljetku se uvijek i sve svodi na klasnu borbu.
I na istinu ili laž.

 


Facebook komentari

Slobodan Horvatić

Mene...ako se sete na Dan bezbednosti sete se, ako se ne sete nikom ništa. To je bila moja dužnost da radim. Najveće zadovoljstvo biće mi misao da sam jednog čoveka izveo na pravi put.

Provjeri i ovo

Ljevica stavlja netoleranciju na pijedestal

  Što danas znači kada netko kaže da je politički orijentiran “lijevo” ili “progresivno”? Ovo …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

8 + eighteen =