Početna / Dnevni Komentar / Iz Hrvatske u Europu prema boljem životu – sretan put želi vam HDZ!

Iz Hrvatske u Europu prema boljem životu – sretan put želi vam HDZ!

bus

 

Piše: Ratko Šantl
Piše: Ratko Šantl

Nekad, u davnom herojskom dobu hrvatske povijesti, od mitske 1991. postojao je ‘nadčovjek’
i ‘ultrahrvat’ Tuđman, utjelovitelj hrvatstva. Njega – fizički – više nema, ali ostao nam je njegov povijesni lik i njegovo neumrlo djelo koje danas nastavlja jedan i jedini – Tomislav Karamarko.
Ideja da se mora slijediti nauk Alfa-osobe (koja je ujedno i Omega), slijediti bespogovorno i nekritički već je viđena i pokušavana u različitim režimima i povijesnim razdobljima. Ukratko, Karamarko izgrađuje kult ličnosti dr. Tuđmana – a time i dodatno ‘cementira’ svoj položaj vođe u svojoj Hrvatskoj desničarskoj zajednici (HDZ-u). Za usporedbu (i opomenu, tj. lekciju), valja se podsjetiti da je nasljednik sovjetskog ljubljenog vođe, Hruščov, 1956. održao referat s temom ‘O kultu ličnosti i njegovim štetnim posljedicama’, kritizirajući vladavinu svog groznog gruzijskog prethodnika. Znači, kult je u hadezeu poprilično jak – a o štetnim posljedicama svjedočit ćemo kad se stanje u toj stranci malčice demokratizira, barem se tome nadamo. Naravno, proces mora početi iznutra, u samoj stranci – inače, zaludu mi lajemo. (Psi laju – a karavane prolaze…)

 

tuđman

Karamarko (koje li ironije!) slavi rođendan na datum 25. 05. (ali ne od 1892. već od 1959.). Mijenjao je svoja politička uvjerenja kao i najraznovrsnija namještenja (šef kabineta predsjednika Vlade i Sabora, načelnik murije, voditelj izbornog stožera jednog od bivših RH predsjednika, ravnatelj sigurnosnih agencija, ‘ministriranje’ u vladi itd).
Dotični obožava i bistu stanovitog povjesničara i političara – ta bista (smještene s njegove desne strane) na političkim skupovima mrko strijelja preko naočala u oduševljenu masu.
Stvar je jasna – dotični političar želi poručiti kako je on izravni nasljednik i provoditelj ideja
koje simbolizira ta bista Franje Tuđmana. (Bivši vođe te stranke, Kosorova i Sanader su sasvim zaboravljeni). Ukratko: Tuđman nekad, Karamarko upravo sad!
No svi oni koji se zalažu za nasljedovanje Tuđmanovih ideja zaboravljaju ili ne žele vidjeti i shvatiti da prvi hrvatski predsjednik pripada – povijesti. Sve što je Tuđman činio, činio je u određenom prostoru (Hrvatska) i vremenu (1990. – 1999.). U američkoj izbornoj utrci primjerice ne slušamo kako treba nasljedovati ‘Georgea Washingtona i njegovu politiku’ – niti se demokrati zaklinju u Kennedyjev lik i djelo jer ti ljudi pripadaju povijesti i prošlosti. Međutim, naši se političari svim srcem mobiliziraju masu svojom propagandom o jednom čovjeku, jednoj godini (1991.), jednoj ideji.

IZOLATOR ZVAN T.

Kao što je poznato, Nikola Tesla (rođen u Smiljanu 1856. u Hrvatskoj) provodio je svoje izvrsne zamisli u svijetu (gradnja hidroelektrane na Niagarinim slapvima, rotacijsko magnetsko polje, Teslina zavojnica) itd. Znači, Tesla je bio znanstvenik, vizionar, pronalazač. Poznata je njegova izjava da je cjelokupan njegov rad usmjeren na to da svojim izumima barem malčice olakša čovjekov život.
Dr. Tuđman je pak, suprotno od Tesle, bio nacionalist, natražnjak, autokrat i provodio je – izolaciju. Britannica (britanska enciklopedija) navodi o njemu sljedeće riječi: ‘Iako je 1995. potpisao Daytonski mirovni sporazum, njego autoritativni stil /vladanja/ te njegovo odbijanje suradnje s Haškim sudom vodilo je Hrvatsku u međunarodnu izolaciju.’
Naravno, tuđmanofili će ga opravdavati i govoriti: To su bile specifične prilike 90ih….
Da, točno! Devedesete su bile ‘specifične’ – imali smo specifičnu situaciju, i specifičnog autokratskog vladara (bivšeg generala) koji je izvodio raznorazne ‘specifičnosti’, a sve u slavu hrvatstva.

Sad zamislimo malčice drugačiji razvoj i rasplet povijesnih događaja. Pretpostavimo da su se stvari posložile tako da je kormilo Hrvatske 1990./1991. i dalje u rukama imao Ivica Račan. Račanu su spočitavala dvijetisućitih da je nedovoljno odlučan, da mlako vodi svoju Vladu (odnosno državu). Možda bi te karakteristike na početku devedesetih bile prednost – Račan ne bi bio ratoboran već bi se zalagao za razgovor, kompromise, pregovaranja, dogovor. Pretpostavimo i da je sa suprotne strane (jugoslavenske odnosno srpske) bio neki razboritiji i umjereniji političar a ne tvrdolinijaški nacionalist Milošević. Možda bi se u tom slučaju Jugoslavija miroljubivo disolvirala, recimo kao što se 1993. dogovorno rasformirala Čehoslovačka na svoje sastavne komponente.
Ali, hrvatski narod je odlučio drugačije – za svog vođu izabrao je bivšeg partizana, generala i disidenta dr. Tuđmana. Kaže se da je od katolika gori samo – bivši katolik. Analogiju povucite sami.

EUROPA I MI

kolinda333‘Dosta je politikantskih nadigravanja, isključivosti i jalovih rasprava’ odlučna je Kolinda Grabar Kitarović u govoru na obljetnicu ustrojavanja Oružanih snaga RH, 28. svibnja.
Predsjednice, nadamo se da je Vaše riječi čuo uvaženi ministar kulture, dr. Zlatko Hasanbegović. Naime, njegovo je mišljenje da ‘Hrvatska nije pobijedila u svibnju 1945.’
I dok cijela Europa 8. svibnja slavi kao Dan pobjede, a 9. svibnja se obilježava kao rođendan Europe, dotle u Hrvatskoj imamo specifičnog ministra sa svoji specifičnim pogledima na burne povijesne događaje. Dakle, dok Europa slavi, ministar kulture u Hrvata – tuguje, žali za onima koji su 8. svibnja izgubili rat i vlast u Zagrebu i državi i dali se petama vjetra.
S jedne strane tvrdimo da smo europski orijentirani, da pripadamo u kolo europskih naroda,
(Hrvatska je i članica EU) – ali dio našeg naroda radosno obilježava 10. travnja i pokušava ‘profurati’ stanovite pozdrave i parole koje u Europi ne prolaze. (Hrvatski nogometni savez opet je drastično kažnjen zbog nesportskog ponašanja navijača.)

‘Iseljavanje mladih najdrastičnija je poruka političkim elitama i pozicije i opozicije’ istaknula je predsjednica dalje. Drugim riječima, svi vi političari odgovorni ste za loše stanje ekonomije. Naravno – pa nisu valjda hrvatski radnici uništavali vlastite tvornice i ekonomiju!
Hrvatska je, zapravo, tradicionalno iseljenička zemlja. Kroz povijest, bilo je nekoliko velikih razdoblja iseljavanja (od kraja 19. st., pa između svjetskih ratova, zatim nakon 1945. te naravno, i nakon 1990.) Stvaranje hrvatske države označilo je i drastično razaranje nacionalne ekonomije. Poglavar države je bio skribomantski historičar – ali da se u ekonomiju nije razumio ni malo – to je izvan svake sumnje.
Nadalje, mutno se sjećamo slogana ‘S faksa na posao’ čime se našu mladež htjelo u novije vrijeme mobilizirati na stjecanje znanja u svrhu sretnog zapošljavanja. Sad ni krilatica ‘Sa Zavoda za zapošljavanje na posao’ ne bi funkcionirala – zvučala bi ironično – pa čak i oksimoronično. Situacija sa iseljevanjem mladih jedino bi se mogla sumirati u rečenicu: Iz Hrvatske u Europu prema boljem životu!

I dok su mnogi naši Croati još uvijek u 1941. ili u 1991. – u europskom kalendaru već je odavno polovica 2016.

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

SDP zakuhao, SDP neka i pokusa

  Za sve „nevjerovane Tome“ nastupio je trenutak „stavljanja prsta u rane“, pa će valjda …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

four × three =