Početna / Priroda i društvo / Izbacimo vjeronauk iz škola i domova-prednosti sekularnog odgoja

Izbacimo vjeronauk iz škola i domova-prednosti sekularnog odgoja

izbacimo vjeronauk iz škola i domova, prednosti sekularnog odgoja

Razlika između znanosti i religije je u dokazima i provjerljivosti istih. Sveprisutnost znanosti, odnosno rezultata znanstvenih istraživanja, religioznim ljudima je prihvatljivo u svakodnevnom životu samo kada se radi o tehnologiju i onoj znanosti koja im olakšava život. Geologija, medicina, transport, IT-tehnologija… Prihvaćanje znanosti u području društvenih tema, a posebno stvaranja svijeta, religioznim ljudima je neprihvatljivo. Nekako su prihvatili da je Zemlja okrugla, ali stvaranje svijeta u 7 dana nikada neće zamjenuti Evolucijom. Znači li to da je nedosljednost u zaključivanju i mogućnost selektivnog prihvaćanja dio uobičajene dvoličnosti vjernika?

Najveća društvena previranja ipak ostaju na području obiteljskog života i odgoja. Uvođenjem vjeronauka u škole, srećom kao izbornog predmeta, nije povećana etičnost i empatija kod generacija koje od ’90 ih pohađaju taj predmet. Kada bi se netko s područja sociološke znanosti, psihologije,  pa čak i nekih područja medicine ozbiljno i sustavno pozabavio proučavanjem utjecaja vjeronauka na stavove i socijalizaciju generacija u Hrvatskoj, vjerujem da bi došao do rezultata koji se meni nameću samo pukim  promatranjem bez sudjelovanja. Sama činjenica da religija zastupa potrebu intervencija i inicijacija na tek rođenom djetetu jer rođeno u grijehu, ono nema šanse bez sakramenata i Boga, pomalo straši. Može li se odgojiti bolji čovjek na strahu, grijehu i isključivosti?
Po vidljivim rezultatima mogu odgovorno tvrditi da je to nemoguće jer djeca koju provučemo kroz vjeronauk ostaju trajno zbunjena i raspolučena između straha koji im se sustavno usađuje i životne radosti koja im je imanentna. To je ono što vidim, bez istraživanja. Zanemarimo sada moj bezbožnički stav i dojam i vratimo se na sigurno područje znanosti. Postavimo tezu i krenimo.

Ono što religija tvrdi je da sekularne obitelji ne mogu odgojiti moralnog, poštenog i stavovima obdarenog čovjeka.

Kako onda funkcionira odgajanje ispravne i moralne djece, bez molitvi za vrijeme jela te satova vjeronauka u školama? Po svemu sudeći, vrlo dobro.

Nereligiozni roditelji su dosljedniji

Sekularne obitelji su daleko od toga da postanu disfunkcionalne i nihilističke, one pružaju siguran, zdrav i čvrst temelj djeci, ističe Vern Bengston, profesor gerontologije i sociologije na “Sveučilištu Južna Kalifornija”. Promatrajući opsežno 40-godišnje istraživanje vezano uz religiju i obiteljski život, Bengston je došao do zaključka da se iza nereligioznih obitelji kriju vrlo funkcionalne obitelji s visokim stupnjem solidarnosti i emocionalne bliskosti te jakim etičkim standardima i moralnim vrijednostima. “Mnogi nereligiozni roditelji bili su dosljedniji i strastveniji oko vlastitih etičkih principa nego neki od ‘religioznih’ roditelja u našoj studiji”, ističe Bengston.

Phil Zuckerman, profesor sociologije i sekularnih studija na “Sveučilištu Pitzer”, naglašava kako njegova istraživanja potvrđuju to da je nereligiozni obiteljski život ispunjen vlastitim održavajućim moralnim vrijednostima i obogaćujućim etičkim propisima. Glavni među njima jesu: racionalno rješavanje problema, osobna autonomija, sloboda misli, izbjegavanje tjelesnog kažnjavanja, propitivanje svega te, iznad svega, empatija.

Za sekularne ljude moralnost je utemeljena na jednom jednostavnom principu – recipročnoj empatiji. Radi se o tzv. zlatnom pravilu koje nalaže da tretiramo ljude onako kako bismo sami željeli da oni tretiraju nas. To je drevni i univerzalni etički imperativ koji ne zahtijeva od nas nikakva nadnaravna vjerovanja. Tako je jedna majka ateistkinja vezano uz odgoj djece izjavila: “Učimo djecu što je ispravno, a što pogrešno tako što im nastojimo usaditi osjećaj empatije… kako se drugi ljudi osjećaju. Znate, trudimo se dati im osjećaj kako je to biti na drugoj strani njihova djelovanja. Ne vidim potrebu za Bogom u tome… Ukoliko je naša moralnost vezana uz Boga, što će se dogoditi ako u jednom trenutku počnete sumnjati u Božje opstojstvo?”

Sekularni tinejdžeri manje su nesigurni

Rezultati takvog sekularnog odgoja djece su ohrabrujući. Studije su pokazale kako sekularni tinejdžeri u manjoj mjeri mare za to što “cool djeca” misle te u manjoj mjeri izražavaju želju da se uklope u društvo takve djece, nego što je to slučaj s njihovim religioznim kolegama i kolegicama. Kada ti tinejdžeri izrastu u “bezbožne” odrasle, pokazuju manje sklonosti prema rasizmu i seksizmu nego njihove religiozne kolege i kolegice, navodi studija “Sveučilišta Duke” iz 2010. godine. Nadalje, mnoga psihološka istraživanja pokazuju kako su odrasle sekularne osobe manje sklone osvetoljublju, nacionalizmu, militarizmu te su mnogo tolerantnije od religioznih odraslih osoba.

Valja također spomenuti jednu zanimljivu činjenicu iz područja kriminologije. Zemlje s najnižom stopom kriminala su upravo one čiju populaciju u velikom broju sačinjavaju osobe koje ne prihvaćaju nikakvu religiju, kao što su Švedska, Danska, Japan, Belgija i Novi Zeland. Je li to samo puka slučajnost ili pak dokaz da su vjernici ti koji su spremniji prekršiti moralne i pravne zakone u ime Boga i vjere?

Ukoliko sekularne obitelji ne bi mogle odgojiti moralnu djecu koja dobro funkcioniraju u određenom društvu, tada bi njihova prevaga u tom društvu uzrokovala društvenu katastrofu. No, jasno je da to nije slučaj.

Na kraju ostaje pitanje. Što u sekularnoj državi radi vjeronauk u školi? Imaju li znanstvenici društvenih i prirodnih znanosti obavezu kao dio  “profesionalnog kodeksa”, provesti ovakvo istraživanje i u Hrvatskoj, unatoč tome što kasne 23 godine s početkom? Je li to, na kraju, obaveza države koja se naziva sekularnom, pružiti djeci i građanima samo najbolje? Takvim postupanjem svaka država može očekivati prosperitet. Samo otvoreni i sretni građani stvaraju i takvo okruženje. Pogledajte naše, sa 85% deklariranih vjernika…

Sanja Bilas

Facebook komentari

Sanja Bilas

Napiši sad ili zauvijek šuti!

Provjeri i ovo

Spomen ploča antifašizmu – Boris Čelar

            Facebook komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

one × 1 =