Ja nisam on

ja nisam on

Ja nisam on, ali znam ja njega dobro. Sanjin je bivši student filozofskog, samoprozvani pjesnik bez pjesme, bivši radnik Optime (nedavno dobio otkaz) i srčani Slavonac koji kaže ono što misli. Poznajem ga još iz djetinjstva kada je preživao žvakaće na biciklu i motao pljugu (prvi koji je to radio u našem selu). Pionir je i školovanja jer je među prvima, između ostalog, upisao Filozofski fakultet u Osijeku koji nije završio. Njegova svakodnevnica svedena je na traženje posla, pokušaja pisanja poezije, i traženja kakve ženske osobe u želji da izgubi svoju nevinost koja se protegla do tridesete godine, koliko on sada broji.

Oprostit ćete mi ako ponekad njegove dogodovštine, koje su usput stvarne i bez ikakve primjesi fikcije, budem prenosio u prvom licu. Zašto ću uopće pisati o Sanjinu i što je kod njega toliko posebno? Pa, Sanjin Moguš je pravi karikaturalni tip, gotovo izmišljen i nepostojeći po svom bontonu, uličar i čovjek iz naroda koji prezire pedere i nacionalne manjine. Strastveno će vam prepričavati kako se dobro nalio i potukao, onda završio u kanalu. Tipičan mangup, neki će reći. Zašto bi netko pisao o osobi koju možeš naći na ulici u prosječnoj slavonskoj zabiti. Sanjin naime želi medijski publicitet; on se toliko želi probiti da mi je dopustio da pišem i najveće gadosti o njemu, bez uljepšavanja. A ja sam kreten koji je to prihvatio.
„Smijem li napisati razlog zašto si dobio otkaz u Optimi?“ pitao sam ga prije ove prve kolumne.
„Naravno da smiješ… šta me to pitaš jebemti pa dogovorili smo se da pišeš sve gadosti o meni. Čak, zapravo – zamišljeno će na trenutak – kreni i izmišljat o meni svakakve događaje.“
„Ti si bolestan. Mislim, što da izmišljam čovječe o tebi kad ionako kad budem prenosio tvoje perverzije nitko neće vjerovat“
Sanjin me gledao svojim blago telećim pogledom, očito duboko razmišljajući o odgovoru.
„Ja tebe ne shvaćam zaista“ nastavio sam. „Želiš da cijeli tvoj privatni život izložim javnosti gdje ćeš biti ismijan kao i ja koji sam samo kvazi kolumnist“
„Samo malo!“ viknuo je. „Ti ćeš dobiti pare, napokon počinješ negdje pisati, iako blage veze nemaš, i jedino što moraš je prenijeti kako sam se dobro napio i razbio manji trgovački lanac mješovite robe.“
Lupio sam se dlanom po čelu. Već unaprijed žalim one koji će ovo čitati. Iskreno se nadam da nema tolikih mazohista koji bi se prisilili da dođu do kraja teksta. Ja sam još veći kreten što se dao nagovoriti da piše idiotarije po internetu.
„Da sve napiši. Sve o meni. Otkri me kao Golu istinu Nives Temperaturijus “ cerekao se na tu svoju priglupu šalu dok sam ja osjećao nelagodu što ću to ovdje prenijeti.
„Opiši kako sam se sinoć dobro napio i Klari pokušao skinit grudnjak … haha … i onda ono što sam napravio šefu. Znaš kad sam ga…“
„Da znam.“ Prekinuo sam ga. „Ne moraš me podsjećati. Mislim da si samo ti sretan što si se izbljuvo na svog nadređenog“
Sanjin se nastavio glasno cerekati i deklamirati kako će ta kolumna biti pun pogodak, a jedino čega se moram držati da bi to bilo čitljivo, su njegovi naputci.

„Znači sve moje zanimljive pikanterije iz osobnog života idu na taj nedojebani ljevičarski portal?“ pitao me sa svojim dubokim basom.
„Da“ bezvoljno ću.
Idući dan Sanjin je pun elana i s velikom dozom entuzijazma došao do mene. Otvorili smo pivo kad je započeo.
„Čitao sam ostale kolumne i totalno su sranje. Nisam se uspio natjerati da pročitam ni jednu do kraja. Nisam čitao politiku, boli me kurac za to, al ovo ostalo, kao umjetnost i sve dalje… totalni jad. Ovo će ljude zanimat. Ja – kliknuo je – puna persona i pjesnik. Aj mi nađi danas pravog pjesnika i boema osim mene. Kao Tin Ujević nekad koji se znao olešit pa u kutu birtije citirat stihove, tako i ja, rovarim i još uvijek kao momak živim.“
Bezvoljno sam gutao pivo slušajući njegove ideje i način kako bi to trebalo izgledati. On je toliko očajan u životu da mu ovo stvarno predstavlja istinsku sreću i zadovoljstvo. Najviše me zaprepastilo što će „zanimljive“ događaje inicirati. Drugim riječima, Sanjin Moguš počet će se još više oblokavat i pokušavat uvući u što veće neprilike. Molim Vas budite od pomoći i ne čitajte ove daljnje uratke kako bi Sanjin prestao sa svojom destrukcijom. Na kraju dana zaključio sam kako sam i ja odvratna osoba. Zarađivati na nečijoj nesreći i zaostalosti. Ipak, kad sjedne kuna na banku sve će se zaboraviti.

 

piše/Filip Đukić

Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Priča o Tuđmanu

  Ne, ne, nije to što ste mislili, nije to priča o NJEMU, ovo je …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

17 − three =