Početna / Dnevni Komentar / Jadranski nokturno

Jadranski nokturno

Jadranski nokturno

Istraživanje Jadrana u svrhu eksploatacije ugljikovodika odgađa se za najmanje dva mjeseca, objavljeno je nedavno u Agenciji za ugljikovodike. Slovenija, Italija, i Crna Gora poslale su zahtjeve za uključenje u prekogranične konzultacije hrvatskoj vladi ali i europskom parlamentu o strateškoj studiji utjecaja na okoliš – završnom dokumentu koji prethodi finalnom potpisivanju ugovora s koncesionarima. Ističe se prilično manjkava interna razmjena informacija te brzopletost i netransparentnost s kojom je čitav projekt donesen tijekom 2013. I 2014.

Na primjer, prva strateška studija utjecaja na okoliš bušenja Jadrana tada provođena podalje od oka javnosti, nije sadržavala niti jedno poglavlje gdje se navode i opisuju konkretne tehnologije bušenja nije je bilo riječi o mogućim akcidentima, o ribarstvu se govorilo samo površno i ležerno, dok se o problematici balastnih voda uopće nije govorilo.

U zaključku spomenute studije isticalo se kako bi “naftne platforme u Jadranu imale pozitivan utjecaj na ptice selice jer bi im omogućile odmaranje i oporavljanje, možda čak i izvore hrane“. Takvom šarlatanskom i neozbiljnom pristupu jednom toliko važnom projektu kao što je eksploatacija Jadrana treba pridodati i činjenicu kako je sama namjera bušenja ‘na svoju ruku’ protivna članku 72. ustava RH koji se bavi zaštitom nacionalnih prirodnih resursa. Nadalje, spomenuti projekt donesen je bez prethodne temeljite saborske rasprave dok je šira javnost samo površno i nejasno upoznata sa relevantnim informacijama.

Tome svjedoči i službeni propisani rok predviđen za javnu raspravu od svega mjesec dana. Tek naknadno kada se razvio potreban pritisak javnosti taj rok je produljen za dodatnih mjesec dana, što je obzirom na predviđen opseg posla te nepotpunu komunikaciju nadležnih institucija sa civilnim sektorom, prilično mizeran vremenski okvir. Prvo treba znati kako je Jadran relativno plitak i malen zaljev solidnog kamenitog poda, što ga čini svojevrsnim ‘ekspres-loncem’ u slučaju izljevanja.

Kada zapuše jugo ili bura to nije ništa manje ozbiljno nego uragani u poznatom Meksickom zaljevu; jer što je plića voda valovi putuju brže i jače, dublje zahvaćaju pod morem i dublje kovitlaju u svojoj ‘brazdi’, brzina im je veca a udari u obalu silovitiji. Digresije radi, naftna platforma kompanije ‘British Petroleum’ koja je zakazala i eksplodirala 2010. pripadala je tipu znanstveno-istraživačkih platformi, istom onom tipu koji se najavljuje ‘u početnim fazama eksploatacije ugljikovodika na Jadranu’.

Radi se o eksperimentalnoj i nedovoljno provjerenoj klasi poostrojenja novijeg datuma uvedenoj u svrhu otkrivanja propuštenih ležišta fosilnih goriva na prethodno iscrpljenim naftnim i plinskim poljima. Nadalje, samo jedno bušenje platforme može otpustiti 90.000 tona isplake i metalne strugotine u more, zagađujući ga i ugrožavajući morski život i kvalitetu vode.

Osim platformi za bušenje, svakim prometovanjem tankera Jadranskim morem riskira se daljnje zagađenje, budući da se svake godine 635 tisuća tona sirove nafte iz plovila izlije u Sredozemno more. Sve to duž stotina kilometara zaštićenih morskih područja, sa više od tisuću hrvatskih otoka i otočića. Najvažnije nacionalno prirodno bogatstvo te zasebno vjerojatno najunosnija grana hrvatske privrede, Jadransko more, mora biti zaštićeno. Na kraju, građani moraju biti upoznati i angažirani u procesima odlučivanja o njihovim najvažnijim interesima, među koje svakako spada i pitanje budućnosti mora pod nacionalnom jurisdikcijom.

Ovdje dolazimo do nedavne prošlosti, kada je čitav projekt stopiran jednako iznenada i stihijski kako je i pokrenut. Obzirom na dosadašnji aljkav pristup nadležnih poslu te na diletantske podvale i smicalice koje su bile dosada, meni je prilično sumnjiva ova zadnja najava. Ali to sam samo ja. Na kraju ću navesti još nekoliko novijih statističkih pokazatelja globalne rasprostranjenosti obnovljivih izvora energije, primjera radi. Novo izvješće koje je objavila

Međunarodna agencija za obnovljive izvore energije (IRENA) ukazuje kako bi troškovi vezani uz obnovljive izvore energije (OIE) u svijetu trebali opasti za novih 40 % u naredne dvije godine. Još krajem prosinca 2013. objavljeni su globalni statistički podaci za razdoblje od izbijanja recesije 2008. Prosječni troškovi proizvodnje i instalacije OIE u mjerenom razdoblju izgubili su visokih 75 % vrijednosti koju su imali prije izbijanja krize. Spomenimo još i globalno stagniranje novih projekata i investicija u eksploataciju fosilnih goriva u ukupnom iznosu od 357 milijarda $ u proteklom desetljeću.

piše/Krešimir Pavlović

Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Što oslobađajuća presuda je… a što nije?

  Ovaj prilog napisao sam 6. travnja 2013. potaknut silnim “domoljubnim” laprdanjima i preseravanjima nakon …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

3 + 11 =