Početna / Istaknuto / Kako ukrotiti goropadnicu – crtica o pitanju zakonske zabrane pobačaja

Kako ukrotiti goropadnicu – crtica o pitanju zakonske zabrane pobačaja

kada

 

Strah od vagine dentate ili zubate vagine odredio je, i određuje društvo kakvo poznajemo. Ova civilizacija počiva na tom strahu, njezine refleksije jesu proizašle iz razvoja društvene osobe uronjene u juhu praznog, tamnog svijeta kojeg će baš ljudsko biće po božaskome liku učiniti plodnim, svijetlim svijetom. Dihotomija je to unutar koje se sloboda, kreativus pojedinca davi, pali, potire i okiva kroz cikluse društvenih uneređenja od začetka ove civilizacije. Sve u ime apstrakta po cijenu života slobodnog, kreativnog, tolerantnog ljudskog bića.

Piše: Gordana Stojanović Popov

Patrijarhat jest u svojoj podsvijesti dječak uhvaćen u krugu strave nedohvatljivog, nespoznatljivog, ambivalentnog, razapinjajućeg procesa privlačenja-odbijanja, stoga je patrijahalno društvo osuđeno na perpetuiranu neurozu, na perverziju, devijaciju koja izobličuje čovjeka do razine, ili jos preciznije, do niskosti gdje je čovjek puka, vulgarna nakupina reproduktivne biomase. Kolektivno nesvjesno patrijahalnog društva premreženo je (ne)vidljivim simbolima, stisnuto u stereotipe, omeđeno strahom, zabrazdano predrasudama, ono je zgusnuta masa jada i čemera osvajačkih apetita, nikada u miru sa svojom animom.

Na tom uskovitlanom moru kolektivnog nesvjesnog, istrzanog i raspetog u strahu od ništavila, u strahu od bezumne, nerazumne, iskonske žene, borba za apstrakte krv-porijeklo-vrhunaravni poredak žezla malenom pojedincu pruža razrješenje neuroze i samozadovoljstvo pećine, one Platonove tamne pećine blaženog neznanja. Dakako, iz pećine onaj podsvijesni dječak ne želi izaći, za njega ništa i ne postoji izvan krutih zidova i vonjave tmine.

Zubata vagina je simbol horrora koji ženi oduzima osobu, ljudska prava, slobodu, kreativnost uma svodeci je na prijeteci prokreativni organ kojeg treba ukrotiti, podvesti, učiniti nekastrativnim. Duga je povijest kako se društvo razračunavalo sa ženom, divljom ženom koja nije odgovarala obliku kalupa maske.

Pojas nevinosti, sila nečista i djeva

Instrumentalizacijom žene i njezine osobe, nečiste u krivulji tjelesnosti i bezumlju, zato jer je manji-čovjek tek nastala iz čovjeka par exellence, patrijarhalna hijerarhija stavila je bremenit jaram na ženu, diskriminatoran na simboličkoj i realnoj razini kako bi se njome vladalo, kontroliralo, upreglo je. Tako predodređena u simboličkoj hirerarhiji patrijahalnog društva, odriče joj se ljudsko pravo izbora, jer njezino tijelo nije (samo) njezino, pa je nastavno tim nasilnim slijedom njezino mjesto u djevičanski čistim, kontroliranim uvjetima socio-laboratorija.

Njezina (pro)kreativna moć simbolički je uznemirujuća za patrijahalnu sliku svijeta na više razina i načina. Propisanim mjestom i ulogom u društvu, žena je zapravo prokazana kao kritički znatiželjna (pa eto javno izložena kao štraca), zatim je osumnjičena za inherentan joj grijeh zbog kojeg nije dovoljno čista za raspolaganje sobom i nije u stanju donositi samostalno ispravne odluke, stoga je zabrana, kazna, pogrda, stigma amenovani način kako je privesti, podvesti svrsi.
Upravo u njezinoj moći leži sveti gral patrijahalnog sustava vrijednosti, i on ga prvo simboličkom, zatim realnom silom želi apsolutno kontrolirati, nadzirati i ispijati. Bazen simbola čistoće oduvijek je bio nepresušno vrelo inspiracije ponajviše centara moći, zbog simbola čistoće i uzvišenog činila su se najgnjusnija, najprljavija djela. U mraku pećine ionako se ne vide ružne kreaturne maske.

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

BJELOGLAVI SUPOVI ODLETJELI U SMRT (je li ovo kraj SUPer priče?)

I tako pjevaju Joe Cocker i Jennifer Warnes: ”Tko zna što donosi sutra u svijetu …

Jedan komentar

  1. Pa evo komentara jednog koji straha od vagine nema – nije baš ni pećinski tip i momak je koji vaginu voli. Pa i ljubiti do beskraja, igrati se s njome, uzdizati i ponirati, utapati se, obezglavljivati, rasti i padati.
    No, trebao bih prestati u trećem licu o sebi, čisto da ne ispadnem Merčep i da zezanciju prekinem na vrijeme – ako se baš nije shvatila.
    Lijep tekst za ubiti vrijeme na neopterečujuć način – e, kibi dabi …
    Kad ne bi bilo – u tom inače zgodnom ogledu – famoznog prava na izbor.
    Da ne duljim i ne trošim sebe u tijeku blagog glagoljenja i mirnog tijeka potoka riječi što tiho žubore u toplini proljetnog poslijepodneva, dovoljno je uočiti jedno podmetanje, poput kanalizacijslog ispusta u navedeni potok – pravo na izbor.
    Koja vrhunska laž, koja maska -naime,konzumirani izbor je neopozivo djelo.
    Ostajući trudnom, ali i sudjelovati u istom- a bez čega, ako u pitanju nije neki oblik Boga, Sile, izbor je konzumiran, moje dame i gospodo.
    I nikakvo prenemaganje, potisnuta agresivnost iskazana kroz odbijanje sagledavanja jednostavnih činjenica, ne može zamutiti bistrinu jednostavno formiranih činjenica – abortus je primitivna mesarija, bijeg od odgovornosti, sebičnost, on je ideja ubojstva i kao takav odvratan.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

three × two =