Početna / Istaknuto / Kriza kritike ili kritika krize?

Kriza kritike ili kritika krize?

Kriza kritike ili kritika krize?

 

Po završetku 18. đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara

O krizi kritike, prije svega književne, u Hrvatskoj priča se i piše već godinama, osobito otkako je ona, kao tržišno nezanimljiva i slabo profitabilna, malo pomalo izgnana iz najtiražnijih dnevnih i tjednih novina, te je svoj opstanak morala osigurati isključivo u niskotiražnim stručnim časopisima koji izlaze svakih nekoliko mjeseci, ili u najboljem slučaju dvotjedno na kioscima, poput Zareza i Vijenca.

Prostor za kritičara

Biti književni kritičar u Hrvatskoj nezahvalan je »posao«. To uglavnom znači da ćete volontirati po slabo čitanim književnim i kulturnim časopisima za uredništva koja će od ministarstva pokupiti lovu, te vas uvjeravati da ta ista lova služi za održavanje tiskovine na životu. To tako možda i je, a ako ipak postoji netko tko će vam taj trud platiti, bijedan honorar morat ćete čekati i po više mjeseci. Od književne kritike dakle, kao niti od književnosti same, kruha nema.

Postoji dakako i druga strana medalje. Dobar dio preostale kritike iole vidljive u medijima učinio si je neizmjernu štetu odustajanjem od kriticizma, odustajanjem dakle od sebe same, što je također bila posljedica tržišne logike o kojoj je riječ. Ako je masmedijskom potiskivanju književne kritike pridonijela diktatura kapitala, njenom kvalitativnom srozavanju pridonijela je veličina tog tržišta, odnosno, malenost. S ovoliko prostora za manevar koliko ga u Hrvatskoj imamo, skučeno književno polje u kojemu se svi poznaju, međusobno su si urednici, mentori, izdavači, prevoditelji, obitelj, prijatelji i kumovi… književna kritika, uz iznimke koje je moguće nabrojati na prste, svela se na uzajamno povlađivanje, fraziranje, teorijske analize bez jasno izrečenog vrijednosnog stava i zapravo, (polu)javni poligon za održavanje književnih (jasno, interesnih) prijateljstava. Drugim riječima, očuvanjem radnog mjesta ili mogućnosti kakvih-takvih prihoda. Izricanje negativnog suda o nekoj knjizi autora te kritike može trajno izopćiti iz određenih uredništava i kružoka, zatvoriti mu mnoga vrata i znatno suziti ionako maleno područje borbe. Uzmite na primjer hipotetsku situaciju da negativno ocijenite knjigu čiji će autor kroz godinu-dvije odlučivati o financijskim potporama za knjigu ministarstva kulture, a na tu potporu, eto vraga, baš i vi računate. Stoga je u modi beskičmenjaštvo. Bezbolno može proći eventualno beskompromisni kritičar koji nije član i pripadnik književnih društava, grupacija, klanova i lobija, niti polaže nade u pripadnost istima, niti mu kruh i režije ovise o tome što će napisati i kako će na to stanoviti Književni Ego reagirati.

Prostor za kritiku

Utoliko je zanimljivije, u svijetlu ovdje natuknute, tek površno zahvaćene problematike, što su se susreti književnih kritičara u Đakovu, unatoč podfinanciranosti sektora kulture i općenitom položaju kritike u nas, održali punih osamnaest godina. U sklopu tih susreta iz godine u godinu dodjeljuju se i dva priznanja: Nagrada Julija Benešića za objavljenu knjigu kritika u protekloj godini i Povelja uspješnosti Julija Benešića mladom autoru za niz objavljenih kritika u protekloj godini. Nagrada osim plakete nosi i skroman novčani prilog, a dosad su je dobili mnogi ugledni pisci i kritičari, poput Tonka Maroevića, Branimira Donata, Zdravka Zime, Krešimira Bagića, Branka Čegeca, Delimira Rešickog, Darije Žilić, Sanje Jukić i dr.

Ovogodišnji, 18. susreti hrvatskih književnih kritičara održani su 29. i 30. lipnja. Nagrada Julija Benešića pripala je pjesniku i kritičaru Davoru Šalatu za knjigu eseja i kritika Zrcalni ogledi (Alfa, Zagreb, 2014.), dok je Povelju uspješnosti dobio Vinkovčanin Franjo Nagulov. Nagrade će im biti uručene na svečanoj ceremoniji u studenom ove godine.

Kriza kritike ili kritika krize?
Zbornik književnih kritika

Tijekom dvodnevnog trajanja Susreta upriličen je bogat, raznovrstan i zanimljiv program posvećen književnoj kritici, na kojemu je također bilo riječi o stanju te položaju kritike u medijima.

Prvoga dana predstavljen je zbornik đakovačkih susreta u kojemu su tiskane izabrane kritike prošlogodišnjih laureata, te obrazloženja stručnog žirija. Zbornik otvara niz komparatističkih radova Zoltána A. Medvea, gosta-kritičara iz Mađarske, koje je uz autora predstavio i predsjednik žirija, pisac i kritičar Goran Rem, dok je promociju knjige (Ne)skladni divani vojvođansko-hrvatskog autora Tomislava Žigmanova vodio Mirko Ćurić, predsjednik Ogranka DHK slavonsko-baranjsko-srijemskoga. U izlaganju je najviše bilo riječi o slabom financiranju knjiga hrvatskih autora u Vojvodini od strane Ministarstva kulture RH (Žigmanovljeva knjiga pripovijedaka je prva koja je tiskana uz jednu takvu potporu), te slaboj recepciji tamošnjih izdanja u hrvatskoj periodici. Prema Žigmanovu, pomaci na bolje ipak su vidljivi: predstavljena je nova Trijenalna nagrada Iso Velikanović, koja će se periodično dodjeljivati hrvatskim autorima u Vojvodini, te prvi brojevi časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ (Subotica, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata).

Također je upriličen mali okrugli stol o književnoj produkciji autorskoga kolektiva Hikos Mashup s osječkog Filozofskog fakulteta, na kojemu je sudjelovalo nekoliko studenata/ica. Oni su publici i prisutnim medijima predstavili ukoričena izdanja svoje poezije i književnoznanstvenih radova. Riječ je o zbornicima seminarskih radova sa stilistike, izrazito teorijskog diskursa s naglašenim interesom za intermedijalne analize književnih i filmskih predložaka.

Program se potom iz Male vijećnice premjestio u Hrvatski dom gdje je uz glazbu Easy Money Banda predstavljena zanimljiva monografija-projekt Neodoljiva Hrvatska autorice Sunčane Matić, koja sa svojim dvometarskim formatom konkurira i za Guinnessovu knjigu rekorda.

Drugoga dana program se odvijao u Gradskoj knjižnici i čitaonici Đakovo, gdje su o knjigama godine govorili prošlogodišnji laureati Susreta, književni kritičar Mario Kolar i niže potpisani. Okrugli stol o duhovnoj književnosti moderirala je pjesnikinja i kritičarka Darija Žilić, a sudjelovali su Ljerka Car Matutinović, Sanko Rabar, Anastazija Komljenović, Ebtehaj Navaey i Tvrtko Klarić. Ovogodišnji susreti završili su predstavljanjem prve knjige sabranih djela Miroslava S. Mađera.

Iz svega navedenog, a na početku donekle kontekstualiziranog, vidljivo je da su Đakovački susreti književnih kritičara od iznimnog značaja s obzirom da su jedina takva manifestacija koja iz godine u godinu okuplja sve generacije književnih kritičara, objavljuje zbornike i dodjeljuje nagrade, potiče mlade autore i otvara kritici prostor u medijima. Dodatno bi se taj prostor mogao proširiti kada bi se manifestacija iz regionalnih (Slavonija i Baranja) podigla na državnu, ili čak međunarodnu razinu, no to bi također zahtijevalo znatnije financijske injekcije negoli su to trenutno u stanju pružiti Ministarstvo kulture i Grad Đakovo. Ali jednom potisnuta, književna kritika morat će se ovako ili onako izboriti sama za sebe ili ostati na marginama, bez ikakvog književnog, a još manje društvenog utjecaja. Jedna manifestacija posvećena njoj tome bi svakako trebala pripomoći.


Facebook komentari

Davor Ivankovac

Književni proleter i volonter, čita i piše kada mu to mačak Arthur dopusti, inače je beskompromisan.

Provjeri i ovo

Ljevica stavlja netoleranciju na pijedestal

  Što danas znači kada netko kaže da je politički orijentiran “lijevo” ili “progresivno”? Ovo …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

2 × five =