Početna / Kolumne / Gost Kolumnist / Kulturnjaci protiv Bandića

Kulturnjaci protiv Bandića

snježanabanović
Piše: Snježana Banović

Inicijativa 555+ je konsenzus protiv Kulture Milanese: predizborni Proglas kulturnjaka iz 2009. spao je na dva glasa ispred USKOK-

U sjeni potpisivanja Inicijative 555+ za odvajanje resora kulture od obrazovanja i sporta u gradu Zagrebu koja je u dva tjedna prikupila gotovo 900 potpisa kulturnjaka i koja je de facto konsenzus protiv «kulturne politike» (pogodovanja, posluha, straha i prosječnosti) Milana Bandića, vrijedi podsjetiti na 2009. godinu kada je zagrebački gradonačelnik krenuo u pohod na Pantovčak i kada su mu mnogi kulturnjaci dali bezrezervnu podršku.
Bila je to – a i ostala – najskuplja i najglasnija politička kampanja od osamostaljenja RH, objavljena, sve u skladu s navikama kandidata, s jutarnjeg džoginga po Sljemenu. Pomno režiran cirkus s elementima reality showa, pod geslom (jamio ga je od Rojsa) «S predsjednikom na posao», trajao je pet tjedana s finalom na Badnjak i Božić, a sastojao se od sveprisutnih Prljavaca, od tamburaša i od klape, od dviju pozornica i dvaju razglasa i od neizbježnog gacanja po blatnjavim lokvama tako omiljenih predgrađa. Zakupio je i reportažna kola s dva snimatelja, montažerom i redateljem koji su u svakom gradu, predgrađu i selu snimali novi spot i potom ga odmah slali TV kućama u čijem su se medijskom prostoru vrtjele reklame s omiljenim likom u središtu pažnje. I to nije sve: za svaki se grad izrađivao poseban plakat od fotografija snimljenih upravo za vrijeme Bandićeva dolaska. Kad se sve to zbrojilo, produkcija Bandićeve turneje, pod dirigentskom palicom neizbježnog direktora kampanje Duška Ljuštine stajala je, po procjeni mnogih, dvadesetak milijuna kuna, koliko točno – ne zna se do danas. Upravo i zbog netransparentnosti u toj kampanji (balaševićevski rečeno, nije se u tom cirkusu znalo tko je domaćin, a tko gost), Milan Bandić je pod istragom USKOK-a.

Cijeli taj šou ne bi bio moguć bez velike podrške zagrebačkih umjetnika, no nisu umjetnici bili samo na stejdžu i iza njega – nekoliko dana uoči prvoga kruga predsjedničkih izbora u svim je medijima objavljen i opširan Proglas podrške pedeset kulturnih djelatnika. Koji više nije moguće pronaći u internetskim bespućima iz jednostavnog razloga što je većina s popisa odmah po objavi rezultata zaključila da je upravo Ivo Josipović njihov lider te je utrka na brežuljak Pantovčak poprimila razmjere histerije.

Kulturni djelatnici znaju – poručivao je Milan Bandić u svome plaćenom oglasu, pa kako ne bi i znali, neke od njih nagradio je stanom, neke mandatom, većinu obilatim subvencijama za njihova kazališta, festivale, knjige, koncerte i izložbe, od kojih su mnogi bili i izmišljeni (sjetimo se «tradicionalnog», nikad viđenog festivala YES Zagreb pod vodstvom sveprisutne Mani Gotovac). Rijetki su ostali bez obilate podrške, shvativši ubrzo da se od njih očekuje previše. Neki pak, koje je tek nakon potpisivanja prvi put zadužio, do danas su već postali stupovi naše svekolike agramerske i/ili svenacionalne kulture u kojoj od te 2009. do danas nema mjesta za nikoga tko nije stavio svoj unteršift na tu plahtu te dobio priliku obući i majicu s dragim likom i natpisom: To je čovjek kakav nam treba.

Najviše je medijskih reakcija doživio potpis ravnatelja GDK-a Gavella Darka Stazića čiji je brat blizanac Nenad bio angažiran u kampanji protukandidata Josipovića. Saborski veteran SDP-a tada je komentirao ad-hoc politički razlaz sa svojim bratom, sumnjajući u efektivnu snagu papirnate podrške: «Moj brat Darko nije ni u kakvu stožeru, njegovo ime objavljeno je s imenima ravnatelja svih ustanova u gradu Zagrebu. Nemojte zaboraviti da oni moraju brinuti o tome da svojim ljudima isplate plaće», zaključio je mudriji brat i tako pobio tračeve o dubiozi znanstvene pojave poznate pod nazivom twintuition. Ali i potvrdio sumnje da nema pojma o razlici između javnog i privatnog interesa.

Navedeni proglas imao je posve logičan populistički podnaslov à la Pavelić: Predsjednik države i kultura – načela i poruke. Tada sam objavila o tome malu paskvilu jer mi je najveću pozornost privukla činjenica da ovako snažno intoniran proglas kulturnjaka može pokrenuti baš onaj koji za sebe ponosno kaže da je čovjek života, a ne knjige.

Tada je, u tom Dobru bez rizika bilo lako, no što je s tim istima kulturnjacima sada, u Zlu kada se toliko toga ružnoga stuštilo na glavu našega gradonačelnika?
Pet godina i koji mjesec nakon opisane kampanje i samo dan nakon što mu je ukinuta mjera opreza zabrane obavljanja dužnosti gradonačelnika, a na samom početku naše Inicijative 555+ za rušenje koncepta Bandićeve kulturne politike uskih interesa, uslijedilo je novo privođenje zbog ometanja kaznenog postupka, poticanja svjedoka na lažno svjedočenje i zbog krivotvorenja vezanog upravo za «kulturu» – brojne slike i skulpture nađene u njegovoj vikendici pokušao je prikazati kao vlasništvo udruge Zagrebačke zaklade za pomoć osobama oboljelima od cerebrovaskularnih bolesti (čiji je Bandić, posve u skladu s višim panglembajevskim zakonima – utemeljitelj i predsjednik). Umjesto u već najavljivanu kampanju za novi mandat zagrebačkoga gradonačelnika, morao je u istražni zatvor u Gajevu pred kojim su ga došli podržati samo oni najvjerniji: Pavle Kalinić, ekspert za prirodne i druge katastrofe, očekivani Duško Ljuština i za mnoge neočekivana Dubravka Vrgoč, intendantica HNK-a u Zagrebu. Prije toga uspjeli smo zabilježiti njegov nadahnuti govor pred novinarima koji je glasio doslovno ovako: «Bandić je naučio radit, on je odlučio da će odlučiti kako odluči Bandić, koji je najbolji u vezi vođenja grada, kako je Bandić vodio koji je dokazao svoje sposobnosti jer Bandić mora nastaviti radit kako je to radio Bandić.»

Što je to ako ne program?

Kulturni radnici iz 2009. zamukoše, ali prva među kazalištarcima ove zemlje, prozvana mnogo puta i kraljicom hrvatskog teatra, koja je čak uspjela pomiriti sada bivšu ministricu kulture i Milana Bandića, bila je, kao i 2009., baš na mjestu koje se od nje i očekivalo.

Zato i čudi što je otvorena podrška Dubravke Vrgoč iznenadila mnoge jer je zorno ukazala na dinamizam na koji nekolicina od nas upućuje odavno: aktualna intendantica HNK, bivša ravnateljica ZKM-a, bez Bandića bi još uvijek bila prosječna kazališna kritičarka. Pa nije li je instalirao upravo Bandić, ukazavši se davne 2003. godine kao glavni pankrator i spasitelj ZKM-a od Šnajderova »ljevičarskog terora«? Nakon toga, ispisala se velika povijest samohvale bez ikakve evaluacije, ali i prešutna podrška iz baze kojom je mudro, donedavno sasvim opušteno baratao upravo Duško Ljuština, inače i svemoćni predsjednik Kazališnoga vijeća HNK-a, ali i vjerni Bandićev suradnik na mnogim poljima.

Jer, osim kadroviranja i obilata financiranja proizišla izravno iz rečenog Proglasa, razvila se u našoj povijesti još neviđena hobotničarska sprega politike i novca, medija i novca, moći i novca, prava i novca, dakako onoga javnog. Veća je to tema za kazališne »radikale od mudanata« i od ustaša i od četnika i od partizana, ali pitanje je hoće li ikad dočekati svoje scensko uobličenje.

Šteta je velika da je u sve uvučen i veliki, ali neoprezni Branko Lustig za kojeg je izgledalo da u to društvo kulturne politike nahvao nikako ne spada, no on je ipak u svojoj očekivanoj isprici ostao i dalje vjeran svome gradonačelniku, ona se, nažalost odnosila samo na trabunjanje o Holocaustu. Za većinu iz ondašnjeg Proglasa pak, ostaje samo želja da se o famoznom predizbornom dokumentu više nikada ne progovori.

Danas, za nadati se da će Inicijativa 555+ koju je u samo dva tjedna potpisalo blizu 900 kulturnjaka našega grada biti dovoljno glasna te da će u Skupštini izazvati kulturno-politčke, a a ne političko-interesne argumente jer govori jasno o današnjem odnosu kulturnoga resora prema Bandiću i o njegovim moćnim pobočnicima Ivici Lovriću, Tediju Lušetiću i Dušku Ljuštini. «Kulturi Milanese» s posljedicama koje ćemo živjeti još godinama, došao je kraj, bez obzira na ishod glasanja oko točke pet današnje skupštinske sjednice.
26. 3. 2015.

Snježana Banović

Foto: Zoran Badanjak

Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Kapitulacija hrvatskog feminizma pred vatikanskom kurijom

piše: Kristijan Grđan, 26.9.2016. Sjećam se gđe. Ljubice Matijević Vrsaljko, što ju je 2004. godine …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

19 − 12 =