Početna / Istaknuto / Kurikuliram te – kurikuliraš me

Kurikuliram te – kurikuliraš me

kurikuliramte1

 

slobo-300x150Gledam ovu histeriju oko kurikularne reforme i razmišljam je li ovo zaista kraj hrvatskog društva. I ne samo hrvatskog, već općeniti kraj svijeta kakvog smo poznavali, jer ni u susjedstvu – ni onom bližem ni onom daljem – stvari ne stoje drugačije.

Jesmo li zaista na kraju čitave tisućljetne epohe, ne samo na kraju nama poznatog i objašnjivog već općenito na kraju fundamenta društvenih odnosa kakve smo poznavali i u koje smo vjerovali. Jesmo li zaista ušli u eru u kojoj više ne postoji moralni okvir kakvog jedino poznajemo i prihvaćamo, u eru gdje polovina stanovništva nije samo višak radne snage nego je općenito suvišna za bilo što? Jesmo li već duboko ušli u područje vladavine Velikog brata za kojeg ne znamo ni tko je, ni gdje je, pa mu se ne možemo ni oduprijeti dok on/oni uz pomoć svojih paževa i poltrona zauzimaju strateške pozicije za sljedećih sto ili više godina.
Jesmo li već zaista došli do točke iza koje će javno zdravstvo postati samo nostalgija, a obrazovanje, kao i ekologija, energetika, proizvodnja hrane i ostale nasušne ljudske potrebe samo jedan big biznis.

Jer kao drugačije objasniti ovu nadrealnu situaciju?

S jedne strane imamo Borisa Jokića, čovjeka za kojeg do jučer gotovo nitko u državi nije čuo, iznenada lansiranog na mesijansku poziciju zbog neke kurikularne reforme, za koju do jučer gotovo nitko nije čuo, o kojoj se i danas može pronaći vrlo malo podataka, a predstavlja se kao svjetlo na kraju tunela, kao spas hrvatskog naroda i hrvatskog bitka. Iako se predstavlja kao savršen projekt, o reformi nitko ne zna ništa osim da ju provode stručnjaci, i da je struka iznad svake polititike…
( Od takvih formulacija ljudi već dobivaju ospice i proljev )
Jer svaka odluka o strategiji obrazovanja je politika. Kakvi su to uopće stručnjaci? Postoji li škola, fakultet za reformatore hrvatskog školstva? Ili bi to, uz široku javnu raspravu, jednostavno trebali raditi pametni i odgovorni ljudi. Jokić u samouvjerenim, ali neuvjerljivim, obraćanjima koristi sintagme poput “tržište rada” ili “komunistički režim”, pa nije teško zaključiti na kakvim neoliberalnim paradigmama je zasnovana njegova, navodno apolitična, vizija reforme. Sve dok se prosvetnim radnicima ne osiguraju uvjeti dostojni plemenitog učiteljskog poziva, dok se ne izgrade nove škole, jer sve ove koje imamo, i koje bi trebale biti obuhvaćene reformama Jokićevog misterioznog teama, izgrađene su radničkim znojem i žuljevima, odricanjima u vrijeme Jokiću mrskog “komunističkog režima”, sve dok reforma školstva ne bude dio opće reforme morala i mozga, priča o modernim đacima, produktivno potentnim, “spremnim za kreativne izazove te razvijenih komunikacijskih vještna prilagođenim potrebama tržišta”, bit će jednaka priči o Snjeguljici i sedam patuljaka.

 

kurikuliramte2

 

S druge strane imamo Ilčića, Markićku i ostalo društvance koje pomoću vještog inženjeringa s minimalnim brojem glasova na izborima dolazi u poziciju da odlučuje o najvažnijim pitanjima u državi. U poziciju iz koje može opstruirati bilo što. Oni jednostavno dokidaju svaki razuman dijalog i čvrsto se drže doktrine “ili će biti kako mi kažemo ili neće biti ničega”. Njihovo nastojanje je da iz obrazovanja izbace sve što nije u skladu s njihovim nazadnim i suludim svjetonazorom.

Zato s njima pregovora više nema. Ili mi ili oni.

E sad mi nije jasno; zar Jokić zaista ne može shvatiti da je njemu suprotstavljena strana upravo produkt sustava koji veliča i za koji želi pripremati buduće đake, ili se samo pravi da ne shvaća?

A ima i ona treća strana, najgora. Ono što se iza brda valja. Zakoni o sakaćenju javnog zdravstva ugurani u hitne postupke i hitna prodaja u bescjenje preostale državne imovine, dok Vlada još postoji i dok Tim ne pobjegne u Kanadu obavljena posla u korist velikih korporacija i kapitalističkog ološa.

Treba li zbog svega, tko može, doći na prosvjed u srijedu? Mislim da treba. Jer ovo je opet jedna maljušna, ali povijesna šansa hrvatske ljevice, i jedna od posljednjih šansi hrvatskog građanskog društva koje naočigled nestaje u bespućima povijesne zbiljnosti.

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Jure Francetić i antifašizam – oksimoron

  Za nekoliko dana, točnije 3.7. navršava se 105 godina od rođenja Jure Francetića, ustaškog …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

4 + 12 =