Početna / Istaknuto / Lijevodesnica

Lijevodesnica

SDPdesnodesno

 

Viktor GamulinKonstantnim degradiranjem socijalne komponente iz socijaldemokratske ideje i zakretanje esdepea desno prema centru odnosno prema “tradicionalnim vrijednostima”, konačno se otvara mogućnost šireg konsenzusa koji smo, iako je većina planiranog već odavno i skoro bez ikakvog otpora ostvareno, dočekali nakon više od dva desetljeća. Dodatno tome u prilog ide instalacija novog hardwarea na čelo desnice, bez značajnije intervencije u software.
No, nema sreće u tome, niti bi se netko tko barem površno razumije meritum političkog pozicioniranja trebao radovati takvom konsenzusu.

Toliko je pak, deklaratornoj ljevici trebalo da se odrekne i ono malo preostalog neeutanaziranog i svjesnog radništva i seljaštva, da u potpunosti pristane na pakt kojim će napokon biti legaliziran i ad acta stavljen sav kriminal i zločin počinjen nad vlastitim građanima od struktura vlasti u zadnjim desetljećima. Takvom su paktu, sad je jasno, težili i u njega ulagali, bilo suspektnim ili kriminalnim privatizacijskim i poduzetničkim dobicima njihovih istaknutih članova i podržavatelja, bilo smanjenjem radničkih prava poput izglasavanja novog ZoR-a za njihovog zadnjeg mandata, a ponajviše kukavičkom i oportunističkom politikom kojom su uspjeli obezglaviti ili marginalizirati i ukoričiti nekolicinu dobrih individualaca s potencijalom za izgradnju stabilnog civilnog društva na osnovama socijaldemokratske ideje. Potpuno su se približili modusu operandi svojih oponenata s druge strane deklaratornog političkog spektra, a da to nije rezultat nikakvog ozbiljnog napora opozitne strane.

Vrlo dobar primjer je esdepeov antifašizam koji zapravo i jest floskula, kako to tvrdi involvirani poviesničar, tehnički kultur-paša, te glavni službujući nadblajburžnik. Vjerovatno nenamjerno, upotrebom upravo te riječi sasvim je precizno definirao esdepeovu impotenciju da stane u obranu pravih tradicijskih vrijednosti svog naroda, naroda radnika i seljaka trudbenika spram neoliberalne džeparske kamarile koja je svome narodu otela sve što je ikada imao, uvaljala ga u dužničko ropstvo kapitalističkoj osovini, odnosno financijašima te svjetskim i lokalnim feudalcima.
No to je iluzorno očekivati od “ljevice” koja se, kada je u prilici voditi, radije ponaša kao zlatna mladež ili neoliberalni menadžment kakve multinacionalke, računajući pritom na izdašne loyalty bonuse za vjernost upravi.
Tako to neće ići.

Esdepe će vjerovatno, uz mandatnu trgovinu koja je potpuno udomaćena u parlamentu gdje bi trebala biti strogo sankcionirana, dobiti jesenske izbore, ali ne na krilima vlastitog programa i dostignuća već na glibu na kojem je hadezeova koalicija otklizala, usput se dobro izvaljala i pokazala svu bijedu sustava, u jarugu koju su sami marljivo kopali.
Exsocijaldemokrati imaju tako vrlo malo vremena pokazati dvije moguće opcije:

– nastavak dosadašnjeg smjera i betoniranja sistemskih odrednica koje ih definira kao oportune karijerne politikante bez upotrebljive vrijednosti i koji se s desnicom bori samo za ostatke sa stola korporativnog kapitala. To je smjer koji će ih vrlo izgledno, sudeći po recentnoj demagogiji odvesti u degradaciju političkog kradibiliteta i, što je neusporedivo gore, u smanjenje mogućnosti da se legalističkom metodom ostvari društvo pravde i jednakosti

– ozbiljan otklon od takvih politika, vraćanje izvorišnim osnovana socijaldemokracije, svojoj obespravljenoj bazi, antifašizmu koji je utemeljen na stvarnom otporu dnevno aktivnoj fašizaciji a ne na vitrinskoj memorabiliji, odricanjem blagodati menadžiranja građanima i sistemom u korist preuzimanja uloge progresivne opcije koja beskompromisno cilja društveni boljitak u budućnosti daljoj od tek nekoliko tjedana, mjeseci ili slijedećih izbora

No, jesu li to uopće moguće i izgledne opcije za jednu sistemsku stranku koja nije željela, a mogla je, u proteklih dva i pol desetljeća organizirati, podržati i dignuti glas za barem jedan generalni štrajk?
Nisu nikada, a to je bilo neophodno. Umjesto toga su izglasali ZoR i hrpu zakona pride po smjernicama financijaša i krupnog kapitala, a na štetu građana koje zastupaju.

Hadeze, s druge strane pak, ima vrlo homogeno glasačko tijelo i čitavu glasačku mašineriju u vojsci, policiji, javnoj upravi i lokalnoj samoupravi koja se hrani beneficijama, umirovljenjima, nepotizmom, stranačkim zapošljavanjima i sličnim Gradili su takvu strukturu praktično od prvih dana na vlasti. I u tome su bili uspješni.
Desnica praktično nema potrebu izlaziti van svojih trenutnih gabarita, uz par isključivo retorički radikalnijih hadezeovih satelita imaju više-manje sve što im je potrebno. I vjernost Kaptola su osigurali našim novcima.

Esdepe to nema, većina njegovih glasača od njih očekuje upravo ono što oni uporno ne rade i sve je manja šansa da će ikada napraviti.
Imamo demokraciju koja se sastoji od dvije sistemske stranke, čija je najveća razlika retorika, a sve se ostalo svodi na povremene mrežne šumove.

Ne čudi stoga da se vijesti koje javljaju o građanskim nemirima i pobunama u zemljama koje imaju daleko bolji standard, radna prava, građanske i civilne slobode tek sporadično probiju kroz medijsku blokadu cenzorskih pregalaca ovih dviju kompatibilnih opcija i zvuče poput vijesti iz neke druge galaksije ili paralelnog svemira.
Mi i jesmo u nekoj drugoj stvarnosti.

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Ljevica stavlja netoleranciju na pijedestal

  Što danas znači kada netko kaže da je politički orijentiran “lijevo” ili “progresivno”? Ovo …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

twenty − fourteen =