Početna / Kolumne / Buđav Lebac / MOSTovi okruga Metković

MOSTovi okruga Metković

MOSTovi okruga Metković

Robert Kincaid dolazi u Iowu, okrug Madison, Robert je poznati fotograf  za National Geographic i želja mu je snimiti MOSTove. Francesca Johnson (Meryl Streep) je dokona domaćica čiji je muž sa njihovom djecom otišao u Illinois na sajam, ona se u iduća četiri dana zaljubljuje u Roberta kojeg utjelovljuje Clint Eastwood…teško je bilo tih dana odoljeti Clintu onako markantnom, u punoj snazi i najboljim godinama, pa čak je i Meryl pala na njega. Sve što se tih dana događalo Francesca Johnson zapisuje u svoj dnevnik, a nakon njene smrti njena djeca pronalaze dnevnik u kojem na kraju piše sljedeće…Nisam sigurna možeš li biti svoj sa mnom. Zar ne vidiš, toliko te volim da ne mogu zamisliti da te zadržim ni na trenutak. Učiniti to značilo bi ubiti ono divlje u tebi, veličanstvenu životinju koju ti predstavljaš… Osjećam odgovornost… Prema Richardu (njenom mužu), prema djeci. Sami moj odlazak, fizičko odsustvo, bilo bi preteško za Richarda. To bi ga moglo uništiti. Iznad svega, što je i najgore, morao bi proživjeti ostatak života sa šaputanjima ovdašnjih ljudi… djeca bi slušala smijuljenja cijelog života ovdje. Patili bi. I mrzili bi me zbog toga.. Ne mogu živjeti s mišlju napuštanja svojih odgovornosti. Ako odem sada, te bi me misli pretvorile u nešto drugo od žene koja je došla voljeti te.

Remake ove ljubavne drame pod nazivom “MOSTovi okruga Metković” isti je kao orginal samo su uloge nešto drugačije zamišljene. Kako smo mi rodno i spolno napredna zemlja uloga Francesce dana je Boži Petrovu koji je jedini mogao utjeloviti i odigrati tu karakterno zahtjevnu ulogu. Zatim tu je uloga Roberta koju u orginalu igra Clint, a u našem remaku briljantno je odrađuje Tomislav Karamarko i naravno tu je uloga Richarda inače muža od Francesce kojeg u našoj inačici ove filmske novele igra Stipe Petrina, dočim ulogu djece koja čitaju davno zaboravljeni dnevnik čitamo svi mi.

Dakle, Božo Petrov je dokoni gradonačelnik pitoresknog mjestašca Metković. Jednog lijepog, sunčanog i vjetrovitog dana Božo slučajno naleti na markantnog Tomislava Karamarka koji je poznati predsjednik HDZ-a, inače stranke optužene za kriminalne radnje i koji se eto zatekao na benzinskoj postaji u Opuzenu radi dobrobiti Doma zdravlja u Metkoviću. Nakon tog romantičnog susreta između nježnog i usamljenog Petrova i markantnog Karamarka počinje epski zaplet oko nezavisnih lista okupljenih pod kišobranom MOST-a, Stipe Petrine i svekolike javnosti koja je ni kriva ni dužna upletena u priču oko MOSTova okruga Metković. Francesca tj, Meryl tj, Božo Petrov, vrijedno piše svoj dnevnik na svojoj fejs stranici o tim nemilim događajima sve se nadajući da će jednom njegova djeca tj, mi pronaći te zapise u bespućima internetske zbiljnosti i da ćemo se sa suzom u oku sažaliti nad emotivnom dramom svoje majke…pardon, svoga oca.

Ipak, ovo je doba brzih informacija i kako facebook nije tamo nekakav dnevnik domaćice iz okruga Madison koji će ostati sakriven jedno 30 godina u komodi na tavanu, ova ljubavna veza otkrivena je prije nego li se i sam Božo Petrov ponadao. Prvo se Božo Petrov kleo da se nikada neće sastati sa HDZ-om, zatim je uslikan na benzinskoj postaji u Opuzenu u strasnom zagrljaju predsjednika HDZ-a Karamarka, potom je cijelim nizom emotivno-nadahnjujućih zapisa na društvenim mrežama objasnio prirodu tog “zagrljaja” u kojima je tvrdio da je sastanak sa Karamarkom nužno zlo jer se eto mora rješiti pitanje Doma zdravlja Metković. U međuvremenu su izbori u Omišu i Božo Petrov je u medijima praktički istaknut kao netko tko je najzaslužniji za izbornu pobjedu Kovačića iako smo svi vidjeli kakve je ovacije na tom istom skupu podrške dobio Stipe Petrina, a kakve Božo Petrov. Nakon toga imamo Božu Petrova kao figuru koja nadilazi Metković, inače mjestašce od 16 tisuća stanovnika i koji se kroz medije provlači kao spasitelj čiji program pod imenom MOST ima najviše sličnosti sa grčkom Syrizom, što je jedan od žešćih političkih oksimorona ako znamo da je Petrov bio kandidat katolibanske strančice Hrast. Kad smo prožvakali i tu medijsku fekaliju polako se počinje otkrivati stvarni program i plan MOST-a koji otkriva pozadinu cijele priče, a to je po promišljanju Stipe Petrine ali i svih onih koji prate politiku, otimanje određenog broja glasova i pomaganje HDZ-u da se održi na vlasti.

Naime, Božo Petrov na pitanje hoće li surađivati sa Stipom Petrinom inače najuspješnijim općinskim načelnikom u Hrvatskoj odgovara kako nije dogovarao nikakav sastanak ali ako mu Petrina bude imao šta reći da će ga sigurno saslušati. Zanimljiv odgovor za nekoga tko oko sebe okuplja ljude u koaliciju nezavisnih lista..dakle, ako smo dobro čuli nije zgorega ponoviti “Petrov će saslušati Petrinu ako mu on ima šta reći”. Možda bi trebalo postaviti stvari na drugačiji način, a koga bi to Petrov trebao prvo saslušati ili još bolje pitati za savjet kad je u pitanju uspješno vođenje općine i uopće lokalne politike ako ne Stipu Petrinu…možda Stipu Gabrića Jamba ili možda onog vijećnika što kuka kako mu je mala plaća od 16 tisuća kuna.

I sad dolazimo do raspleta ove drame u kojoj se održava županijska skupština na kojoj gle čuda nije postavljeno pitanje o Domu zdravlja u Metkoviću ali nije bilo ni nikakvog izvješća sa tog famoznog randevua Petrov-Karamarko tako da je randevu u Opuzenu ostao zapisan samo kao tajna veza MOST-a i HDZ-a ma šta o njemu pisao Petrov za buduće naraštaje.

Sličnost MOSTova okruga Metković i orginalnog filma najviše se očituje u dijaboličnom prikazu moralnosti samog čina preljuba, gdje se fokus stavlja na emotivni kovitlac između Clinta i Meryl zanemarujući očitu licemjernost samog odnosa između njih dvoje u odnosu na muža koji je odveo djecu na sajam u Illinois i koji je u toj priči najjebenija stranka. Jer film i završava čitanjem zapisa dokone domaćice u kojem se potencira sažaljenje nad njenom emotivno-sexualnom dramom, olako prelazeći preko cijelog niza nemoralnih činova i očitog licemjerja naspram muža ali i djece predstavljajući njenu žrtvu kao svetu i uzvišenu. Tako i u slučaju sastanka Petrov-Karamarko nije važna suština već se potencira žrtvovanje za viši interes dokonog gradonačelnika Petrova kao nešto uzvišeno i nužno iako u konačnici kad se sve zbroji njegova žrtva kao i žrtva Meryl proizlazi samo i jedino iz osobnog…ona je željela romansu i uzbuđenje, a Petrov želi politički probitak. U prilog toj teoriji govori i činjenica da je populistički potez smanjivanja plaća u Metkoviću koji je valjda bio u svrhu ušteda trajao ni manje ni više nego čitavih 5 mjeseci da bi se nakon toga te iste, sotonizirane visoke plaće koje je primao Jambo sa svojim suradnicima vratile na staro, ok ne na staro već na približno staro. Petrov je čak zaposlio i svog kompanjona sa izborne liste Nikolu Grmoju  potencirajući sa tim potezom valjda potvrdu nekakvog općeg promišljanja kako su vraćeni i podmireni svi dugovi nastali u eri Jamba i da se sad mogu vratiti plaće na staro, pa čak i zapošljavati novi ljudi.

Dakle, moralnost Bože Petrova u odnosu na jedinu moralnu figuru iza koje stoji višegodišnji rezultat tj, Stipu Petrinu dovedena je u ovoj drami do apsurda kao i u orginalnoj priči Eastwooda. Dok se Petrov smuca sa Karamarkom, đaba je Petrini što je pošten jer u konačnici može on biti koliko hoće pošten i uspješan kad će publika progutati medijsku spačku u režiji HDZ-a, u kojoj je Petrov heroj, mlada nada, poštenjačina par excellence dočim je Petrina tek komični lik što svako malo ima ispade koji su eto uobičajni folklor Primoštenskog načelnika, a to što je u toj priči ustvari Petrov taj koji se kar… iza leđa javnosti sa Karamarkom ionako nije važno. Bude vam narator jednog dana pročitao tugaljivu ispovjed Bože Petrova u kojem će vam objasniti kako je sve to bilo samo zbog viših interesa, a vi ćete se ionako rasplakati nad sudbinom dokonog gradonačelnika, a ne nad sudbinom izigranog načelnika ali prije svega nad sudbinom vas samih…jer u konačnici vi ste ti koji čitate ovaj tekst.

(nastavak slijedi)…

 

Facebook komentari

Branko Rafajac

Pripadnik radikalne grupe proletera "Mučki provokatori" što imaju za cilj izazivanje osjećaja neugode političko-poslovnoj eliti i funkciju putokaza za istu prema Remetincu. Radikalnim guljenjem njihovih džon obraza i stavljanjem soli na njihove kriminalne rane ostvaruje zajedno sa grupicom entuzijasta okupljenih na KontraPortalu višestruke moralne satisfakcije koje kasnije dila obespravljenom narodu.

Provjeri i ovo

Mirjana Lučić Baroni, ikona hrvatskog licemjerstva

  Piše: Branko Rafajac Preciznije rečeno, Mirjana Lučić je -možemo to slobodno reći- ni kriva …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

twelve + thirteen =