Početna / Istaknuto / Na krilima supa: priča o zaštiti ugroženih strvinara u 7. glava

Na krilima supa: priča o zaštiti ugroženih strvinara u 7. glava

Jedan od rijetkih bjeloglavih supova u Hrvatskoj danas u svom prirodnom elementu, na otoku Plavniku.
Jedan od rijetkih bjeloglavih supova u Hrvatskoj danas u svom prirodnom elementu, na otoku Plavniku. Ne podsjeća li te profil ptice na sliku iz Životinjskog carstva koje smo lijepili kao mali ili na prizor supa u udžbeniku iz biologije za 5.-6. osnovne? Nije li predstava ikonska?

1. dio: Lovački lobi na krilima supa (i na HTV-u)

Evo još jedne priče o životinjama koja se već više od desetljeća mete pod tepih. Prije nekoliko dana su s neba u smrt pala dva bjeloglava supa, zaštićene velike ptice koje žive na sigurnim stijenama Krka i Cresa, a manji broj ih živi i na nekoliko drugih otoka. U Nacionalnom parku Paklenica su prilikom trovanja vukova 1999. godine otrovane posljednje jedinke.

Nakon što izlete iz roditeljskog gnijezda, mladi supovi odlaze na turneju svijetom, s koje se vraćaju nakon pet godina i to točno na liticu s koje su prvi put poletjeli, birajući mjesto što bliže roditeljskom gnijezdu. Žive 50 godina i cijeli su život s jednim partnerom. O supovima ima toliko prekrasnih priča, a jedna je i o ”supici” Letriciji koja, kako bi prehranila sebe i svog ptića-jedinca, prisiljena odlaziti čak do Alpa u Italiju.

Već godinama, uvijek istom rutom, odlazi na ručak na tamošnje hranilište, jer u Hrvatskoj nema niti jednog hranilišta. U Alpe stiže za 4 sata leta, a nakon što se najede, prespava te se drugi dan vrati na Krk.

Hrvatski supovi umiru zbog zarade: Umjesto da se bori za zaštitu prirode, ministar se slika poput Putina

Opstanak bjeloglavih supova je prvenstveno ugrožen zato što se oni hrane lešinama, a uginulih životinja u prirodi je sve manje, jer je sve manje živih životinja. Zato su supovi strogo zaštićeni. Međutim, nisu zaštićeni kao lovci.

Na Hrvatskoj televiziji je u udarnom dnevniku objavljena vijest o uginulim supovima uz komentar dr. Gorana Sušića, predsjednika udruge Grifon koji objašnjava već više od desetljeća slabo čuvanu tajnu (za one koje su zanimale životinje i priroda), a to je da je priroda povezani ciklus života. Vidi vraže, kako su se neki odjednom iznenadili! Dakle, ciklus je ovakav – prije više od deset godina na Krku se netko dosjetio u ime turističke ponude naseliti divlje svinje i drugu divljač koja tu nikada nije živjela, a da bi se pokrenuo razvoj lovnog turizma. Dosjetka lovačkog lobija je provedena u djelo, a stanovnike Krka koji uzgajaju ovce i obrađuju polja ionako nitko ništa nije pitao. I tako su te uvezene divlje životinje ušetale u prostor stanovnika koji se svako malo brane trujući uljeze.

Nije to prvi put, samo nije uvijek taj dan u kojem nedostaje vijesti ili niste baš pratili ili vas i nije nešto posebno zanimalo. Ali što drugo da rade stanovnici otoka kad im je dosta lovačke demokracije? I onda bjeloglavi supovi pojedu otrovane životinje i uginu u letu zadnjim snagama nastojeći pronaći hranu za svog samo jednog mladunca. Koji će eto uginuti od gladi, jer ga mama ili tata (ovisi tko je već od para ostao živ) neće moći prehraniti sam. A možda je već i on otrovan hranom koju su mu mama i tata donijeli.

Iz kasnijih vijesti na Hrvatskoj televiziji izbačeno je objašnjenje dr. Sušića o uzroku trovanja, tj. više nije bilo nikakvog spomena lovaca. Sada je samo traganje za trovačima, vjerojatno zato što je urednik ili njegov kum lovac ili je netko nazvao. Ne proziva se i ne naziva se pravim imenom to veličanstvo lovac, taj koji skrbi za prirodu, koji ju čuva i brine o njoj i koji bi trebao znati da priroda ne prašta nikada. I upravo zato ne očekujemo da će državna televizija pitati prava pitanja Ministarstvo zaštite okoliša, Ministarstvo kulture ili svetog Huberta…ups…Ministarstvo poljoprivrede.

I da još malo zakompliciramo ovu priču. Znate li kako se na Krku i Cresu rješava problem hiperprodukcije divljih svinja i lopatara (jelena)? Ide se u masovni odstrel. Pogodite tko spašava stanovnike! Naravno, upravo lovci.kojima je na Krku, Cresu i Lošinju čak dozvoljeno loviti i zamkama, stupicama, klopkama, mrežama, vapcima i upotrebom optičkih ciljnika za noćni lov. Evo samo jedan od brojnih članaka koje ćete naći ako zaguglate i ako vas zanimaju razmjeri ovog problema:

Apel ovčara s Tramuntane: Zbog divljih svinja nestat će čuvene creske janjetine

Umjesto da se lovce natjera da kao čuvari prirode za koje se izdaju, ulove svaku pojedinu divlju svinju i svakog jelena i da ih o svom vlastitom trošku (a ne našem) žive i zdrave odvezu u staništa gdje su oduvijek živjeli, ljubitelji horora će uživo gledati Damiene…. ups… lovce kako siju đavolsko sjeme sigurni uz svog zaštitnika svetog Huberta… ups… Ministarstva i Hrvatsku televiziju, a vjerojatno i druge.

I tako će velike ptice i dalje padati mrtve s neba ali priroda i dalje neće praštati.

2. dio: (ili o tome kako ”Javna ustanova Priroda” upravlja kvarnerskim ornitološkim rezervatima bjeloglavih supova uz pomoć ”Državnog zavoda za zaštitu prirode”)

Ako vam je lijeno čitati o lišajevima, poučnim stazama, dva vuka i dva risa, pročitajte samo posljednju rečenicu.

Nedavno objavljen tekst o lovačkom lobiju na krilima supa izazvao je veliko zanimanje (pročitalo ga je 39.000 ljudi i čita se i dalje) i zato smo još malo pročačkali po ovom problemu. Nismo došli do nikakvog senzacionalnog otkrića već do uobičajene muljaže institucija, ovaj put ”Javne ustanove Priroda” iz Rijeke i ”Državnog zavoda za zaštitu prirode”.

Na web stranici Ustanove piše da u svoja tri odjela ima sedmero zaposlenih od kojih dva ekonomista (među njima ravnateljicu), tri biologa, jednog šumara i jednog ekologa (ustanova = državna plaća = vaš novac).

Državni zavod za zaštitu prirode – kontakti

Od bivšeg djelatnika smo saznali da za svoj posao dobivaju plaće o kojima većina građana ove zemlje može samo sanjati. Ali zašto ne? Hajde da vidimo čime se ova ustanova bavi!

”Javna ustanova Priroda” iz Rijeke ima na upravljanju sve ornitološke rezervate u kojima na Kvarneru obitavaju bjeloglavi supovi – dva na Cresu, jedan na Krku i jedan na otoku Prviću. Temeljitim pregledom dijela web stranice pod nazivom ”Novosti” od 2010. – 2016. godine pronašli smo razne zanimljivosti koje (naizgled) opravdavaju postojanje Ustanove i plaće djelatnika.

Evo kratkog pregleda: obilježavanja dana vode, močvara, planete Zemlje i druga obilježavanja; pronalasci novih gljiva i lišajeva; prstenovanje labudova i raznih ptičica; opažanje burnog galeba; radionice za učitelje, đake i vrtićkance; prodaja smreka u humanitarne svrhe; čišćenje šuma; izložbe, proslave, koncerti, predstave, foto natječaji; postavljanje info ploča, otvaranje poučnih staza, podizanje zastave; slušanje zvukova prirode; spašavanje jednog jastreba koji nije znao izaći iz njihove hale; opremanje GPS uređajem dva vuka i dva risa; primjećivanje sredozemne medvjedice; izrada karata biološke raznolikosti i protokola za praćenje stanja livada posidonije i koraligenskih zajednica. Za više o djelatnostima Ustanove kliknite na link:

Državni zavod za zaštitu prirode – novosti

Što se tiče bjeloglavih supova, zadnje dvije vijesti su objavljene 2010. godine – 02.02.2010. pronađen je uginuli sup obilježen GPS uređajem i 16.10.2010. zabilježeno je puštanje 11 supova na slobodu u Eko centru Beli (koji je tada na volonterskoj osnovi djelovao na Cresu, a koji je zbog lovaca i lokalnih interesa zatvoren).

Stručni poslovi Ustanove su između ostalog prikupljanje i obrada podataka u vezi sa zaštitom prirode, izrada baze podataka, praćenje stanja očuvanosti i predlaganje mjera za zaštitu, obavljanje statističkih analiza i izrada izvješća o stanju u zaštiti prirode, pripremanje i provođenje projekata i programa u području zaštite prirode.

Državni zavod za zaštitu prirode – kategorije zaštite

Pitanja Ustanovi na koja ne nalazimo odgovore na njihovoj web stranici su:

1. Koliko ima bjeloglavih supova na Kvarneru ako je 2013. godine bio zabilježen 131 gnijezdeći par? (prikupljanje i obrada podataka)

2. Tko prebrojava supove, odnosno tko vrši monitoring?

3. Dva glavna razloga padanja supova u more su glad i prilazak brodova do gnijezda na liticama iznad mora – što je napravljeno da se smanji ili posve spriječi padanje mladih supova u more? (pripremanje i provođenje projekata i programa u području zaštite prirode).

Naravno, ne može biti da je sedmero zaposlenih u Ustanovi jedino odgovorno. Postoji još jedna institucija koja se zove ”Državni zavod za zaštitu prirode”. A što radi ovaj Zavod (sada dio još jedne od brojnih agencija, ove pod nazivom ”Hrvatska agencija za okoliš i prirodu”)? Između ostalog prikuplja i obrađuje podatke, izrađuje stručne podloge za zaštitu prirode, provodi nadzor i surađuje s javnim ustanovama za zaštitu prirode, provodi projekte i programe u području zaštite prirode i izrađuje baze podataka o životinjskim vrstama, prati stanje očuvanosti i ugroženosti svih dijelova biološke raznolikosti i predlaže mjere za njihovu zaštitu. Zavod čak osigurava javnost podataka o zaštiti prirode.

Državni zavod za zaštitu prirode

Iz ovog proizlaze pitanja Zavodu:

1. Je li izrađen akcijski plan za zaštitu posljednje populacije bjeloglavog supa u Hrvatskoj?

2. Jesu li definirane granice ornitoloških rezervata u kojima obitavaju supovi?

3. Što se poduzima da se spriječi ilegalna uporaba otrova koji bi mogli dovesti do izumiranja bjeloglavih supova?

Zašto se ne mogu pronaći odgovori na pitanja ”Javnoj ustanovi Priroda” i ”Državnom zavodu za zaštitu prirode”? Zato što se ne radi NIŠTA što bi na bilo koji način pomoglo ovoj vrsti da opstane – nema stalnog hranilišta gdje bi se dohranjivali u kritičnim razdobljima u godini, nema mjera o unutrašnjem redu u rezervatu kojim se propisuje što je dozvoljeno a što zabranjeno, nema sprečavanja da mladi supovi padaju iz gnijezda na liticama u more i utapaju se jer ih turisti uznemiravaju, odnosno nisu postavljene plutače s oznakama gdje je morska granica rezervata i unutar koje nije brodovima dopušten pristup, ne provodi se monitoring gniježđenja (prebrojavanje aktivnih parova i praćenje uspješnosti gniježđenja), itd.

Ali nije tu kraj. U maniri prave hrvatske bande, opet smo uspjeli smuljati i Europu. Tako je kod nas proglašena ekološka mreža Natura 2000.

Hrvatska agencija za okoliš i prirodu

Objavljen je popis divljih vrsta od interesa za Europsku uniju koje se redovito pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske. Evo popisa na kojem je i bjeloglavi sup:

Uredba o ekološkoj mreži – Narodne Novine

Državni zavod za zaštitu prirode radi i slijedeće (što se tiče supova mulja):
– Sudjeluje u provođenju međunarodnih ugovora o zaštiti prirode kojih je Republika Hrvatska stranka
– Sudjeluje u provođenju smjernica Europske Unije

Ova priča se nastavlja, a u međuvremenu izvadite iz novčanika 10 kn, stavite ih na stranu i pričekajte da vam javimo što ćete s njima.

nakrilimasupa2

3. dio: (tko supovima radi o glavi ili motaj vola oko stola)

Nadamo se da smo vas do sada uspjeli zainteresirati za totalne autsajdere – bjeloglave supove. Ako još nismo, evo tekstova koje smo objavili u protekla dva dijela ove priče.

Obećali smo nastavak da bi vas u cijelosti informirali o tome tko bjeloglavim supovima radi o glavi. Ovdje ćemo samo malo o zamršenoj situaciji s nadležnostima, jer se nadležni izgovaraju da su nadležni oni drugi. Poznato?

Javna ustanova Priroda iz Rijeke, koja mora upravljati ornitološkim rezervatima u kojima su gnijezda supova, kaže da oni brinu o rezervatima, a ne o pticama u njima, jer o vrstama brine Državni zavod za zaštitu prirode. Kako to Ustanova brine o rezervatima još uvijek je nepoznanica, jer do sada nije niti donijela pravila o unutrašnjem redu u rezervatu kojima se propisuje što je dozvoljeno, a što zabranjeno, nije čak niti označila plutačama morsku granicu rezervata pa supovi preplašeni brodovima i grajom turista i dalje padaju iz gnijezda na liticama i utapaju se u moru.

S druge strane Državni zavod kaže da ne može ništa provesti prije nego se izradi Akcijski plan za zaštitu supova. Prije nekih 5 – 6 godina Ministarstvo naručuje od udruge Grifon izradu Akcijskog plana, udruga ga napravi i Ministarstvo ga šalje Državnom zavodu za zaštitu prirode koji odgovara da akcijski plan nije usklađen s njegovom metodologijom izrade, pa ga ne mogu koristiti. I tako to ide u krug.

Jedina pozitivna stvar je da Uprava za zaštitu prirode Ministarstva zaštite okoliša i prirode svake godine da nešto novaca za vođenje oporavilišta za ptice grabljivice, a njih u Hrvatskoj ima pet: AWAP iz Zaprešića, Ruščica kod Slavonskog Broda, Sokolarski centar iz Šibenika, Akvarij iz Pule i Grifon.

Grifon s tim novcem plaća stare ovce koje kupuje na Krku, pokrije troškove goriva i jednu plaću od 3.000 kn. To čak niti ne izgleda loše ali travanj je pri kraju, a za 2016. godinu Gtifon nije dobio ništa, a možda niti neće do jeseni. A pitanje je i koliko će i hoće li uopće nešto dobiti. Sada se snalaze sami.

I tako Uprava barem djelomično preuzima odgovornost ali kad je Grifon želio da ih primi ministar Zmajlović ili njegov zamjenik kako bi ukazao na nefunkcioniranje sustava zaštite supova i sugerirao što bi se moglo popraviti barem organizacijski ako ne financijski, bio je odbijen. Grifon je čak uzeo i odvjetnika koji se obratio knezovima u foteljama ali oni su bili nedodirljivi jer njima su nevažni ljudi koji rade. Njima su nevažni supovi.

A gladni supovi i dalje dolijeću sa Cresa, Krka i Plavnika pokušavajući ući u volijeru oporavilišta udruge Grifon na Velebitu u kojoj trenutno jede 14 supova. Njih 5 ili 6 će biti pušteno na slobodu 28.05. u podne i pridružiti će se ostalim gladnim supovima koji će kružiti iznad Kvarnerskih otoka i Velebita, a zatim krenuti na četverosatni let put Alpa gdje će ih nahraniti Talijani.

Kliknite na link i pogledajte kako su neki dan tri supa pokušala doći do hrane, među njima i Venera prstenovana na Cresu 2008. godine. Tužno, jako, jako tužno.

Grifon – centar za zaštitu ptica grabljivica – update

(Još malo čuvajte onih 10 kn)

4. dio: Turistička ponuda otoka Cresa (kako država i lokalna samouprava ulažu u “creski turistički brand bjeloglavi sup”)

”Parlatina o ekologiji i očuvanju prirode je samo za turističke prospekte i web stranice turističkih zajednica”, napisao je netko na jednom portalu prije nekoliko godina. Da je to živa istina pokazuju primjerom Ministarstvo turizma i Javna ustanova Priroda.

Javna ustanova Priroda koja upravlja kvarnerskim ornitološkim rezervatima bjeloglavih supova, a koja je zadnji put na svojoj web stranici objavila neku vijest o supovima davne 2010. godine, upravo je od Ministarstva turizma dobila 600.000 kn za ”Centar za posjetitelje” na otoku Cresu.

Odluka o odabiru projekta

Ministarstvo turizma ulaže više od pola milijuna kuna u ”creski turistički brand bjeloglavi sup” unatoč tome što se pticama na otoku nitko ne bavi – nitko ih ne hrani, ne čuva, ne broji, ne obilježava, ne štiti, ne spašava.

Javna ustanova Priroda se prošle godine pohvalila spašavanjem jednog supa. Evo kako je to bilo. Sredinom srpnja prošle godine ”ministar Zmajlović sa suradnicima sudjelovao je u monitoringu bjeloglavih supova u ornitološkom rezervatu na otoku Cresu te se upoznao s radovima na izgradnji oporavilišta za bjeloglave supove i posjetiteljskog centra u Belom”, piše na Facebook stranici grada Cresa.

Grad Cres (FB)

I upravo tada Javna ustanova Priroda koja je bila u pratnji ministra ima priliku prezentirati ”organizirano” spašavanje supova. Na stranici Eko-centra Beli (o ovoj stranici malo kasnije) je tim povodom dočarana dramatičnost spašavanja rječnikom koji je u najboljoj maniri Indiana Jones-a: ”Danas je prilikom posjeta ministra Zmajlovića te izaslanstava Ministarstva i Primorsko goranske županije Eko Centru Beli stigla dojava da se nisko uz more na Plavniku nalazi sup koji ne može poletjeti, a moguće je i da padne u more. Istog se trenutka prema Plavniku iz Belog uputio gumenjak Javne ustanove Priroda na kojem je uz posadu bio i dožupan Mandić. Do dolaska gumenjaka sup je već pao u more te je spašen od utapanja i upućen u oporavilište.”

Eko-Centar Beli

Detalji akcije spašavanja nisu objavljeni pa ćemo vam opisati kako je to bilo. Visoku delegaciju voze u gliseru oko otočića Plavnika i odjednom ugledaju supa koji je stajao na otoku tik nad morem. Srećom je na gliseru bio Andrej Radalj iz udruge Jezero, (nekadašnji član i osnivač udruge Animalia) koji se penje do supa i donosi ga na gliser. ”Posada spasilačkog glisera” Javne ustanove Priroda ”organizira” daljnje spašavanje supa na način da čuvar prirode iz Javne ustanove Priroda Marko Modrić zove udrugu Grifon na Velebitu da dođe po supa. Grifon ih moli da kad već imaju gliser (koji bi njih koštao 1.500 kn), da supa barem dovezu na pola puta ali Javna ustanova ne može, jer im je u gliseru uz supa i dožupan i moraju se baviti njime.

Naravno, sve ostalo su i opet odradili volonteri. Andrej Radalj (u svojstvu vanjskog suradnika JU Priroda) u svojem autu dovozi supa do mosta na Krku, a Gtifon dolazi sa Crnike na Velebitu i preuzima ga. Da su dožupana još malo provozali od Plavnika prema kopnu, Grifon ne bi izvozio 180 km, a supa koji je dobio ime Ivy ne bi nepotrebno maltretirali tri sata već bi ga udruga preuzela za pola sata.

Grifon – centar za zaštitu grabljivica

Upravo taj sup, po imenu Ivy, biti će nakon 10 mjeseci oporavka u udruzi Grifon pušten na slobodu 28.5.2016. u podne s još 4 – 5 supova. Svi ste pozvani na gledanje puštanja uživo! Jer, tek tada kad ponovo poleti u slobodu, sup je zaista spašen.

Da bi cijela stvar oko zaštite bjeloglavih supova bila još zamršenija i maglovitija, u turističku ponudu otoka Cresa uključeno je i društvo Tramuntana koje ostavlja dojam da djeluje kao pokriće Javnoj ustanovi Priroda za njene rabote oko zaštite supova, a kako to obično biva, vjerojatno će i ono na kraju biti izigrano. Ali ima još! Jedan lokalni političar obmanjuje javnost objavljujući i dalje u Facebook grupi udruge Grifon pod nazivom Eko-centar Caput Insulae Beli, udruge koja je pokrenula cijeli projekt i bavila se godinama zaštitom supova, a zatim otišla s otoka zbog sukoba s lokalnim političarima i njihovim lokalnim interesima koji su u sukobu sa zaštitom supova. I tako ljudi misle da ta neprofitna organizacija još uvijek postoji. Isti taj političar je pokrenuo i Facebook stranicu Eko-centar Beli. Prijava udruge Grifon Facebook-u nije prošla, jer bi za gašenje grupe stotine članova trebalo izaći iz nje, dok stranica ne sadrži u nazivu ”Caput Insulae”, pa ju Facebook smatra drugom stranicom.

Ma niste valjda mislili da politika nema veze s bjeloglavim supovima?! Cresom vlada HNS, dožupan je HNS (onaj koji je s ”posadom glisera spašavao Ivy-a”) i tako izgleda da su se oni sa županijskom Javnom ustanovovom Priroda svojski potrudili da zadrže turistički brand koji su udruga Grifon i dr. Sušić gradili 25 godina u Belom na otoku Cresu. Kad je Grifon konačno otjeran s otoka, jedino što im je palo na pamet je pokušati napraviti repliku Eko-centra Beli. Da bi imali legitimitet, za partnere su si odabrali lokalnu udrugu iz Belog – Društvo Tramuntana, a da bi imali ornitološku potporu, udrugu BIOM iz Zagreba, ZOO vrt Grada Zagreba i PMF. Ali, ne kaže narod uzalud – puno babica kilavo dijete. Vidjeti ćemo uskoro.

Do sada su uložili 2.7 milijuna kuna u obnovu 400 m ceste od ukupno 7 km između grada Cresa i Belog i 2,6 milijuna kuna za kavez koji stoji prazan, jer ne mogu dobiti dozvolu za oporavilište budući da nemaju veterinara niti osobu koja bi oporavljala supove ili nekog tko u tome ima potrebno iskustvo. U tih 2,6 milijuna kuna ulaze i tri popratna objekta ali iz objave na stranici nije jasno odnosi li se ovaj iznos samo na tu prvu fazu projekta Eko-centar Beli ili na svih pet faza. I upravo sada, pet godina nakon odlaska Eko-centra (sada udruge Grifon) i pet godina nakon što ništa nisu napravili za zaštitu supova, najavljuju da će im Centar početi s radom 2017.godine, baš slučajno u godini lokalnih izbora.

Obnova prve dionice ceste (iz Novog lista):

Press-konferencija

Za tih pet godina otkako je otišla sa Cresa, udruga Gtifon je otvorila (bez državnih i lokalnih milijuna) novi centar na Crniki na Velebitu, spasila, oporavila i pustila 17 supova, a ovog ljeta se nada da će ih pustiti na slobodu još 5 – 6. Udruga je pokrenula organiziranje 3 hranilišta za supove (Učka, Velebit i Krka), od kojih će 2 vjerojatno početi raditi 2017.godine. A oni ljudi tamo na Cresu i u županiji su preuzeli njihovo hranilište, gotovo, s bazenom, kućicom za promatranje, ograđeno, sa svim dozvolama i jedino što su trebali je nastaviti ih hraniti. Ali nisu. Jer njima nije stalo do supova već do ” branda bjeloglavi sup.”

(fotografija je fotomontaža dvije fotografije - utopljenog supa u moru Kvarnerskih otoka i turista u čamcu na Jadranskom moru)
(fotografija je fotomontaža dvije fotografije – utopljenog supa u moru Kvarnerskih otoka i turista u čamcu na Jadranskom moru)

 

Uostalom, što bi Cres bez supova imao za ponuditi turistima? Po čemu je Cres uopće prepoznatljiv na karti svijeta osim po njima? Možda bi kuriozitet koji bi mogao parirati supovima mogao biti neki novi brand, npr. ”Cres, otok strave i užasa”? Zašto ne kad se horori uvijek isplate. I kad je već samo novac u pitanju.

5. dio: I supovi napuštaju Hrvatsku (dok blesavi Talijani ne shvate da prefrigani Hrvati opet furaju svoju staru foru ”brigo moja prijeđi na drugoga”)

Populacija supova na Kvarneru je jedinstvena u svijetu, jer samo ovdje gnijezde tako nisko nad morem, na morskim liticama poput morskih ptica. U Makedoniji, Bugarskoj, Grčkoj, Srbiji, Turskoj i Španjolskoj (gdje ih je najviše), gnijezde u kanjonima rijeka ili visoko u planinama. Naši supovi su specifični i po drugim osobitostima i zato ako dozvolimo za izumru, nestati će zauvijek jedinstvene ptice. Netko će reći ”pa opstati će u Španjolskoj!”. Ali španjolski supovi nisu isti kao ovi naši. Na primjer, za razliku od španjolskih kontinentalnih supova koji su teški oko 6 kg, naši su pravi gorostasi i teže čak 10 – 12 kg. Naši supovi su možda čak i posebna vrsta supova, ali tek treba pronaći novac i uvjete za genetičke analize kojima bi se to dokazalo.

I to što idu u Alpe je isto specifičnost naših supova. Naime, tamo su naši mladi supovi (oni koji tijekom svog petogodišnjeg puberteta lutaju) išli i ranije, a odrasli samo ljeti kad je kod nas hrana bila rijetka i tada ih je tamo bilo 30 – 50. No, kad su Talijani u Alpe naselili 16 supova dovedenih iz Španjolske i za njih otvorili hranilište, otkrili su ga naši supovi i počeli se hraniti na njemu. Sada u jednom danu tamo dođe gotovo 200 naših supova! Do tamo im treba 4 sata leta, najedu se, prespavaju i drugi dan se vrate nahraniti mladunce u gnijezdu. Nažalost, putem ih puno i strada, pa to nije dobro rješenje, a nije niti dugoročno. Budući da se na tom hranilištu za naše supove ostavlja 50 tona hrane godišnje, pitanje je u kojem će trenutku blesavi Talijani shvatiti da oni prefrigani Hrvati opet furaju svoju staru foru ”brigo moja prijeđi na drugoga” i prestati hraniti naše supove. Naravno, u Hrvatskoj ne postoji niti jedno hranilište za ove veličanstvene ptice.

Supovi u međuvremenu mogu zahvaliti svojem ptičjem bogu na tome što postoji udruga Grifon i UNDP (United Nations Development Program) koji nastoje natjerati naše ministre i institucije da naprave nešto korisno za zaštitu supova. Tako je udruga Grifon uspjela animirati UNDP da umjesto države koja mora štititi divlje vrste koje su od interesa za Europsku uniju, financira moguće hranilište na Učki, što bi se uz dosta optimizma moglo realizirati 2017. godine. Udruga Grifon izrađuje i stručnu podlogu za hranilište u Nacionalnom parku Krka za koje isto postoji nada da bi moglo proraditi 2017. godine. Naravno, ako Ministarstvo po svom starom običaju opet sve ne spriječi. Nismo dovoljno maštoviti da zamislimo razloge zbog kojih bi Ministarstvo spriječilo projekt financiran od nekog drugog ali možda ima nešto u tome što bi prema Zakonu, trebali brinuti o našim zaštićenima vrstama, pa tako i o supovima koji su na popisu vrsta važnih za Europsku uniju. Možda bi se u slučaju organiziranja hranilišta teže moglo izbjegavati obavezu brojanja gnijezda i prstenovanja mladunaca bez čega nema zaštite supova. Ove godine su odgovorili da za to nemaju novaca. Tako da će i nova postava u Ministarstvu vjerojatno održati kontinuitet bivše Vlade i poput ministra Zmajlovića i njegovog zamjenika Strizirepa odbijati razgovore o zaštiti supova.

nakrilimasupa5

I tako i dalje svaki dan 200 naših supova leti u talijanske Alpe da bi jeli, da bi preživjeli. Nažalost, među njima su i odrasli supovi koji bi trebali ostati kod kuće, na svojim Kvarnerskim otocima ali ih glad prisiljava da svakodnevno lete u Italiju i na tom putu ih veliki broj strada. Ako su u Italiji viđeni samo jednu ili dvije godine, tada su vjerojatno mrtvi. Evo samo nekih:

Niveska 2006-2014.g.
Luna 2011-2013.g.
Irena S. 2012-2013.g.
Marija Magdalena 2012.g
Mladi tata 2011-2013.g.
Eco2 2006-2015.g.
Sunovrat 2009-2015.
Ivančica 2012-2013.g
Vilincvijet 2013-2015.g
Zlatokrila 2012-2013.g.
Petar Pan 2013.g.

Od novijih idu redovito: Luc, Albakor, Venera, Kaprije, Brijun, Ilovik, Prvić, Silba, Hvar, Susak, Signia, Stinica, Gollum, Jablanac, Šumska vila, Senia, Albion, Vegia, Lopsica, Gregor, Japod, Liber, Roko, Beth, Serapis, Luka, Vrbničan, Aslan, Palma, Lada, Leja, Letricija, Tommo, Vilim i da ne nabrajamo svih 200. Upravo neki dan Italiju je pronašla i ”supica” Orada koju su Izraelci proglasili ”najsupom” u svijetu. .

Hvala udruzi Grifon na upornosti zbog koje bjeloglavi supovi još uvijek lete našim nebom.

(A Vi, čuvate li onih 10 kn koje ste neki dan na našu molbu stavili na stranu? Čuvate? Dobro. like emotikon smile emotikon Čuvajte ih još!)

6. dio: Oskar za supove i ekoturizam (i hrvatski mentalitet palanke)

Kad su 2011. godine članovi tadašnje udruge Eko-centar Beli (danas Grifon) u Finskom gradu Turku-u primali ”Oskara” za svoj ekoturistički program ”Ekoturizam na Tramuntani kao metoda zaštite prirodnog i kulturno-povijesnog naslijeđa”, nisu mogli niti sanjati da će se po njihovom povratku u hrvatsku palanku projekt zaštite supova početi opstruirati. Upravo suprotno – bili su potpuno uvjereni kako su s tim priznanjem bjeloglavi supovi u Hrvatskoj zauvijek spašeni od izumiranja.

nakrilimasupa6

Tadašnja dopredsjednica udruge mag.biol. Vesna Radek, prof. tom je prilikom rekla: ”Naš ”mali” Beli odnio je svjetsko priznanje i ponio ga na ljepotom čarobni otok Cres. Ovo izuzetno priznanje velika je čast i poticaj da unatoč svim preprekama ustrajemo dalje na svom putu”. I rekla je da se nada da će nadležne institucije i donatori primijetiti ovu nagradu.

Ali nisu primijetili nego je upravo tada počela najgora noćna mora za njih i za velike ptice. Nakon što je udruga promovirala Cres na svjetskoj razini, prisiljena je otići s otoka zbog lokalnih interesa lovaca i poduzetnika. I tako je ogromno oduševljenje u Finskoj zamijenilo jednako golemo razočaranje u Hrvatskoj.

Ipak, predznak razočaranja i opstrukcije se pojavio poniženjem još u Finskoj. Naime, sve države su svoje dobitnike obukle ili u narodne nošnje ili u nacionalne zastave, a naši su od hrvatske delegacije dobili dvije zastavice da mašu s njima. Tu večer je bila gala večera za dobitnike, ali našima su naši rekli da ne mogu prisustvovati jer su im zaboravili reći da je obvezan dress code – smoking i večernja haljina. Tako su naši dobitnici tu večer otišli na pizzu.

Po povratku su dobitnici poslali dopis Ministarstvu turizma i ponudili im da kod njih bude konferencija za tisak, da objave kako su Hrvatsku uveli u visoko društvo. Nisu dobili odgovor. Gradonačelnik Cresa im nije niti čestitao, a kamoli pozvao na kavu.

Vijest o priznanju za najbolji svjetski projekt održivog razvoja u turizmu za 2011. godinu u kategoriji ”General Countryside”, osvojen u jakoj konkurenciji s mnogim nacionalnim parkovima i svjetskim turističkim agencijama još uvijek ponosno stoji na službenoj stranici Ministarstva turizma:

Eko-centar Caput Insulae-Beli najbolji na svijetu

Skal koji je dodijelio nagradu udruzi Eko-centar Beli je osnovan 1934. godine i najveća je turistička organizacija na svijetu. Ona je jedina organizacija koja obuhvaća sve oblike i segmente turizma na pet kontinenata, u 83 zemlje na više od 500 lokacija s 15.000 članova od hotelijera do putničkih agenata; aviokompanije, brodske, željezničke i autobusne prijevoznike; turističke medije, akademije, službene državne institucije za promociju turizma.

Sustainable Tourism Awards

Ali što će nam to kad nam ništa ne fali loviti divlje svinje po Cresu i tulumariti na terasi lokalne birtije! S tim eko ovaj eko onaj samo nam nešto brane – em ne smiješ trovat divlje štakore, em se ne smiješ vozat gdje hoćeš, kupat gdje ti je volja, puštat muziku koliko ti milo. Ma dajte bježte ća eko turisti s otoka!

7. dio: Don Bandera, dobri duh Cresa

donbanderaosupovima

Franjo Antun je sup koji nosi krilni marker GC. Evo kako je počela njegova životna priča. Fra Antun Hajmiler je provodio godišnji odmor na Malom Lošinju. Na blagdan Sv. Jakova 25. srpnja 2007. godine s grupom franjevaca iz Franjevačke provincije Ćirila i Metoda u Zagrebu, na čelu s provincijalom paterom Željkom Železnjakom, posjetio je Eko- centar Beli.

Vozeći se gliserom razgledati kolonije supova, jedan je sup pao u more, a fra Antun je u trenu, prije nego se itko snašao, skočio s čamca i spasio ga. Sup je prebačen u oporavilište Eko-centra, a u znak zahvalnosti fra Antunu, dobio je ime Franjo-Antun. Na taj su način franjevci svima prenijeli poruku kako se živi ono što je još jako davno propovijedao Sv. Franjo Asiški.

Sup Franjo-Antun je 21. rujna 2007. godine, nakon uspješnog oporavka, krenuo u svijet širom rastvorenih krila uz želje volontera da mu let bude sretan i da će ga nakon petogodišnjeg lutanja vidjeti kako svija gnijezdo na strmim liticama Cresa. Nažalost, ne zna se da li vratio, jer od 2013. godine više nitko ne pregledava gnijezda supova na Cresu, a na Krku i Prviću od 2014., jer institucije to više ne sufinanciraju.

Ipak, glavni lik ove priče je čovjek koji je već za života postao legenda i koji će sigurno jednom biti proglašen svecem. To je monsignor don Josip Bandera koji sada ima 101 godinu, župnik u Belom, koji je svih 20 godina beskompromisno podržavao projekt i volontere udruge Eko-centar Beli. Bio je dobri duh Creskih supova.

Oduvijek pun razumijevanja za sve što je živo i što postoji blagoslovio je i ”orle”, a onda i prvo oporavilište za bjeloglave supove 24. lipnja 1996. godine, kao i hranilište 4. lipnja 2002. kada je održao govor koji je ušao u stručnu ornitološku literaturu i citira se širom svijeta. Prilikom blagoslova je rekao: ”Bog je stvorio životinje u zraku.

Bog reče neka ptice lete nebom, svodom nebeskim, neka se množe na zemlji. Bog načini sve ptice u zraku i privede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati. Čovjek nadjene imena svim pticama u zraku. Ptice nebeske se gnijezde i pjevaju među granama. Blagoslovljen si Gospodine za nebeske ptice kojime si nam brigom očitovao svoju očinsku providnost.

A creski je pjesnik Aldo Pliček di Pitore napisao: ‘Lete orli nad ruševinama naših gradića, poslani da budu čuvari od Ustrine, Lubenica i ponosnog Belog na Tramuntani.’

Bože, ti si sve mudro učinio, čovjeka si učinio na svoju sliku i po svome si mu blagoslovu darovao da bude gospodar životinjama. Daj da se naši orli množe, da budu jaki i zdravi, čuvaj ih od svih neprijatelja, daj da i mi letimo poput njih prema nebu. Blagoslovi sve osobe, radnike, koji su se posvetili orlovima ili će se posvetiti njihovim potrebama u Eko-centru Caput Insulae – Beli.”

U predgovoru knjizi Vesne Radek i Gorana Sušića ”Prvih Petnaest” napisao je: ”Supovi su ukras bejskog neba i naš ponos iako ne pjevaju kao nekada kada su ljude omamljivali svojim prekrasnim glasom, zaustavljali ih na putu dok su išli na misu za blagdane i nedjelje…

donbanderaosupovima1

Danas smo sretni što nam supovi još uvijek krase nebo nad Belim, zahvaljujući postojanju Eko-centra, pa svima koji su zaposleni ili volontiraju u Eko-centru, želim da zadrže taj entuzijazam i još dugo nastave raditi na tom plemenitom zadatku kojeg su odabrali.”

Dvadeset godina je don Bandera bio dobri duh volontera koji su spašavali supove, čak im je na njegovo inzistiranje Grad Cres ipak odlučio dati priznanje ali drugog reda i kad se pobunio, rekli su mu da priznanje prvog reda mogu dobiti samo Cresani.

No, ubrzo zatim je don Bandera otišao iz Belog, a Eko-centar se zatvorio. Niti na jedno od toga nije više mogao utjecati.

Volonteri Eko – centra Beli tiskali su brošuru kako bi mu zahvalili. Pročitajte ju, uistinu se isplati!

Izvor: Psi laju, a karavane prolaze

Umjesto pogovora:

Društvo za zaštitu ptica grabljivica “Grifon” iz Senja bavi se zaštitom ugroženih ptica grabljivica. Upitali smo ih za komentar trenutne slike sa populacijom bjeloglavih supova u Hrvatskoj:

Poslijednja prebrojavanja koja su bila provedena (zahvaljujući sufinanciranju od strane Javne ustanove “Priroda” iz Rijeke) obavljena su 2013. godine i tada je populacija koja je preostala na Kvarneru: Krku, Prviću, Cresu, Plavniku i Pagu brojala ukupno 131 gnijezdeći par (262 odrasle ptice), godine 2014. sufinancirali su nam samo prebrojavanje na Krku i Prviću, a 2015.i 2016. nisu nas više uopće angažirali, pa ne postoje podaci o njihovu broju

Ove smo godine sami prebrojali koloniju na otoku Krku (na kojem se recentno dogodilo i trovanje supova!) i vidjeli da je broj drastično opao. 2013. bilo ih je 35 pari, 2014.g. 30 pari, 2015.g.20 pari i ove je godine uspješno gnijezdilo samo njih 16. Ako to primjenimo na cijeli Kvarner, ukupni broj je gotovo sigurno manji od 100 parova i dalje opada… Osim u prirodnim staništima, u Zagrebu u ZOO vrtu ih je 5-6 (ne znam točan broj, morate njih pitati) i kod nas 11, od kojih 6 puštamo u prirodu 28.5. a 5 ih ostaje na trajnoj skrbi u našem Oporavilištu za ptice grabljivice na Crniki.

Nedavno je u javnosti provođena privatna kampanja s ciljem prikupljanja pomoći za ugrožene strvinare. O tome su u Grifonu izjavili slijedeće:

Humanitarna akcija je organizirana i vođena od strane portala “Psi laju, a karavane prolaze”. Razlog skupljanja sredstava je kupovina agregata, jer naša udruga nema struju (ni vodu) i jako je teško na taj način funkcionirati. Do sada je skupljeno oko 60% potrebnih sredstava, a oni se nadaju da će do ljeta skupiti cijeli iznos. Agregat košta 30.000 kn.

Mi kao udruga nećemo moći spasiti ovu vrstu od izumiranja, jer ne možemo spriječiti uznemiravanje od strane turističkih brodova (kad mladi padaju u more), i ne možemo sami uspostaviti hranilište za njih, kako zbog gladi nebi morali odlaziti čak u talijanske Alpe po hranu. Glad i padanje mladih u more (uznemiravanje na gniježđenju) su glavni razlog njihova izumiranja (tome se recentno dodaje i trovanje na otoku krku!) i ako nadležne institucije ništa ne poduzmu, uskoro će biti prekasno.

Sa znanstvenim suradnikom udruge dr. sc. Goranom Sušićem razgovarao je Krešimir Pavlović.

 

Kontraportal


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

SRP Konferencija za medije: Porezna reforma

Porezna reforma Dugo najavljivana i pripremana porezna reforma neće i ne može riješiti egzistencijalne probleme …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

eight + 18 =