Početna / Kolumne / Buđav Lebac / Na prvoj liniji fronta

Na prvoj liniji fronta

na prvoj liniji fronta

Đuro Glogoški kaže da se između ostalog bori i za prava Zorana Ercega, a Zoran Erceg kaže da se bori za prava svih građana što nas dovodi do jednostavnog zaključka da kad bi se Đuro Glogoški prestao boriti za prava Zorana Ercega taj isti Zoran Erceg ne bi se mogao boriti za naša prava.

Naravno da ova borbena petlja pokreće domino efekt uzajamnog borbenog potpomaganja i otkriva cijeli niz uzročno-posljedičnih borbi.

Tako moramo znati da se Tomislav Karamarko bori za domoljubne vrijednosti metodama iz domovinskog rata ali sa predznakom ustaštva, a Zoran Milanović se također bori za domoljubne vrijednosti metodama iz Harry Pottera ali sa predznakom antifašizma što nas naravno dovodi do zaključka kako Tomislav Karamarko ustvari pomaže Zoranu Milanoviću da održi domoljubne vrijednosti sa antifašističkim predznakom tako što potencira neoustaštvo i samim time pomaže Zoranu Milanoviću da opravda svoje postojanje ujedno opravdavajući i svoje jer njihove borbe su jedna drugoj svrha.

Zatim, građani se bore protiv sulude državne birokracije i opće nebrige države prema građanima, a u toj borbi im pomažu sve stranke koje tog trenutka nisu na vlasti, dočim im na tom putu stoji vladajuća elita okupljena u stranačkoj mašineriji koja tvrdi da se i oni bore za prava građana ali oni za razliku od oporbenih stranaka moraju poštivati zakone koji su eto nažalost takvi kakvi jesu, pa ispada da se oni ustvari ne bore za prava građana nego se bore za održavanje ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske. Što nas opet dovodi do zaključka da smo svi ujedinjeni u borbi protiv države i suludih zakonskih propisa koje donose i provode vladajući koji će opet jednog dana biti u potpunosti na našoj strani samo kad odu sa vlasti jer očito je i vidljivo iz aviona da je država ta koja nam želi zlo.

Naravno, tu se pojavljuje i element vanjskog neprijatelja koji nam konstantno nameće sulude zahtjeve i zakone koji nas sputavaju, a da ne govorimo o lihvarima iz banaka koji nam piju krv na slamčicu što nas naravno dovodi do zaključka da smo svi ujedinjeni u borbi protiv vanjskog neprijatelja kojem smo uzgred rečeno sami dopustili da nam uzima mjeru jer u tom trenutku se činilo da je to najbolja opcija.

Tu nikako ne smijemo izostaviti oporbu koja nam stalno ukazuje na propuste vladajućih koji bezuvjetno i bespogovorno rade na štetu svih nas tako što provode sulude zahtjeve EU i guraju nas prema ponoru konstantno nas zadužujući. Sa tim dobronamjernim ukazivanjem oporba podnosi velike političke žrtve koje su samo za naše dobro. Naravno da će se laiku na prvi pogled učiniti da je oporba demagoški nastrojena kad upozorava vladajuće na katastrofalno vođenje države koje im diktira Europska unija jer će laik primjetiti da ta ista oporba slaže ekonomski program oporavka iz te iste mrske nam i vazalske Europske unije ali to ustvari nije tako jer oporba je lukavija nego što su to vladajući i kad se dočepa vlasti oni će provesti program sastavljen iz te vazalske Europske unije ali taj program neće ni približno biti tako loš kao što je ovaj službeni koji sad provode trenutno vladajući, koji je očito loš i vodi nas u propast.

U ovoj borbenoj peripetiji pojavljuju se i bivši i sadašnji predsjednici koji su u službi svih građana Republike Hrvatske ali koji imaju različite metodologije obrane interesa svih građana.

Tako imamo bivšeg predsjednika Mesića koji se nakon trenutka senilnosti izazvanog proustaškim govorom u Australiji vraća na velika vrata u prve redove antifašizma i antikapitalizma i zauzima čvrsti stav iz ureda bivšeg predsjednik prema svim neprijateljima antifašističkih tekovina ma da je taj ured bivšeg predsjednika ustvari kapitalističko gnijezdo koje siše novac građana Republike Hrvatske ubudale.

Nešto mlađi bivši predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović odlučno je stao na prvu liniju fronta protiv podivljale ustaške zmije koja je pobjegla iz državnog terarija njegovim odstupanjem sa dužnosti i sada vodi žestoku bitku za naravno, pogađate naše interese također se boreći protiv fašizma i kapitalističkog izrabljivanja ali malo je posustao u toj borbi jer mu ta kapitalistička gamad osporava njegovo bogom dano kapitalističko pravo na predsjedničku plaću 6+6 i teško ga ranjava sa odlukom da se izvoli vratiti na fakultet nakon primljene samo dvije pune predsjedničke plaće, što nas je kao građane shrvalo jer znamo koliko je u svom mandatu predsjednik Josipović branio interese građana.

Tu dolazimo i do borbe naše novoustoličene predsjednice koja je za razliku od svojih predhodnika predsjednica svih Hrvatica i Hrvata, svih građanki i građana, svih seljanki i seljana, svih suseljanki i suseljana, svih otočanki i otočana, svih poluotočanki i poluotočana…jednom riječju, naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je SWAMBO (She Who Always Must Be Obeyed). Dakle, naša predsjednica se bori od Vardara pa do Triglava odnosno bolje rečeno od Washingtona do Afganistana i njenu borbu teško je sažeti u jedan pasus ali rezultati njene borbe se već vide. Mirna ruka i oko sokolovo naše SWAMBO prvo je ošacovalo bistu Josipa Broza, a zatim je uz pomoć šamana iz Širokog Brijega istjerala demone sa Pantovščaka da bi časkom nakon provedenog egzorcizma i sama na tren postala šaman i blagoslovila naše vojnike koji idu na mirovnu misiju.

Za kraj, bilo bi nepravedno izostaviti i borbu Ivice Todorića sa ostatkom 200 obitelji koji se bore za očuvanje vaših radnih mjesta da im vi možete zaraditi još više love dok se vi također borite za svoja radna mjesta pristajući na sve manja radnička prava nadajući se da ćete sa više rada i manje radničkih prava zaraditi više novaca i da će vam biti bolje u životu. Ova radničko borbena analogija nas naravski dovodi do sasvim logičnog zaključka da smo mi i novopečeni bogataši na istoj strani jer se zajednički borimo za istu stvar samo su nam motivi nešto različiti, ali pobogu nećemo valjda u ovako kriznim i turbulentnim vremenima drugog domovinskog rata tražiti dlaku u jajetu i praviti raskol među borcima.

Kako bi rekao Stanislaw Jerzy Lec poljski književnik (1909-1966)…Zaronio sam jednom u optimizam, jedva su me spasili. Tako i mi možemo slobodno zaključiti. Zaronili smo jednom, tamo negdje devedesetih u optimizam i jedva smo se spasili.

 

 

Facebook komentari

Branko Rafajac

Pripadnik radikalne grupe proletera "Mučki provokatori" što imaju za cilj izazivanje osjećaja neugode političko-poslovnoj eliti i funkciju putokaza za istu prema Remetincu. Radikalnim guljenjem njihovih džon obraza i stavljanjem soli na njihove kriminalne rane ostvaruje zajedno sa grupicom entuzijasta okupljenih na KontraPortalu višestruke moralne satisfakcije koje kasnije dila obespravljenom narodu.

Provjeri i ovo

Mirjana Lučić Baroni, ikona hrvatskog licemjerstva

  Piše: Branko Rafajac Preciznije rečeno, Mirjana Lučić je -možemo to slobodno reći- ni kriva …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

four × 5 =