Početna / Dnevni Komentar / Ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbine…

Ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbine…

homoerectus

 

Nenad HorvatUskoro ćemo fasovati nove izbore. Tako nam barem obećavaju, tako nam se barem prijete. Zanimljivi su ti izbori. Svakakvog se tu svijeta nađe – kako na izbornim listama, tako i na biračkim mjestima. Budući da izborne liste još nisu skuhane, ovdje donosimo izvadak iz biračkog popisa…

Hrvat: neutješni i neuspješni bjegunac s Balkana; njemu, međutim, svijet prestaje na Bregani. Još od stoljeća sedmog ponosan je na sasvim slučajnu činjenicu da je Hrvat, premda baš i nije jasno otkud crpi toliko ponosnog materijala. Nije osobito vješt u proizvodnji prijatelja, ali mu zato proizvodnja neprijatelja lijepo uspijeva. Nađe li se u većim skupinama, obožavat će Thompsona i stare hrvatske opere, dok će intimno podrhtavati na orijentalne, narodnjačke, ćiriličke i druge “kuruza” ritmove. Najveći uspjeh: proći skupinu na velikom nogometnom prvenstvu.

Domoljub: osoba autohtone krvne grupe koja ne barata razlikom između zemljopisa, geopolitike i psihijatrije. To ga ne sprečava da ljubi svoju domovinu – kako u smislu države, tako i u smislu tla, na jedan geološki način, otprilike onako kako vrtni patuljak voli svoj vrt. Mahanje zastavama se podrazumijeva. I naplaćuje. Rasuđuje automatski, srčano i na temelju teorija zavjere. Domoljub se od onih drugih razlikuje po tome što ti drugi ne valjaju ništa i ne vrijede ništa. Domoljub ima univerzalnu ispričnicu i neprobojnu zaštitu za koješta – od preseravanja, šovinizma i rasizma do pretvorbe, privatizacije i drugih razbojstava.

Katolik: čovjek čvrstih, nepokolebljivih i heteroseksualnih vjerovanja koji se odmah osjeti uvrijeđenim, ugroženim i/ili progonjenim ako netko ne dijeli njegove ideje, uvjerenja i druge djetinjarije. Od svega najviše ne voli pitanja, potpitanja i zdrav razum; osobito mu na živce idu glad u svijetu, ironija, sarkazam i slična podjebavanja. Katolik mrzi mrziti; njegova je ljubav nesaglediva i neuništiva, pod uvjetom da nisi musliman, židov, Srbin, komunista, peder, lezba ili neko drugo ateističko smeće. Za vjerske vođe mu nepogrešivo postavljaju biskupe s kacigama, serijske nadbiskupe i višecijevne raketne kardinale. U posljednje vrijeme nestrpljivo očekuje promaknuće jednog blaženika u jednog sveca, pri čemu mu svako odgađanje tog procesa narušava kvalitetu života i izaziva intenzivne duševne boli. Čisti horor…

Branitelj: razočarani, kronično frustrirani sredovječni muškarac kojemu sve ono prije 1991. i poslije 1995. godine znači malo ili još manje, a najčešće ništa. Najradije bi da nas zauvijek, beskonačno i vječno brani. Kronično je gladan dostojanstva (na hrvatskom: digniteta), za što je rado spreman obući uniformu, podići šator i potegnuti plinsku bocu iz futrole. Kad je dobre volje, civile drži dezerterima, a kad nije – izdajnicima. Izrazito je neotporan na sumnju i nevjericu, a još više na ravnodušnost ili ignoriranje. Prezire svaku generalizaciju pa ne trpi da ga se poistovjećuje s penzijom, kladionicom ili šankom. Osobito je alergičan na svako izjednačivanje jabuka i kruški.

Desničar: čudan i smušen, poprilično radikalni svat, neprestano u borbi za bolje jučer. Danas ga ne interesira, a sutra za njega ne postoji. Glavna hrana su mu predrasude, mržnja i kukavičluk. Mentalna okamina koja nikako ne funkcionira izvan velike skupine sebi sličnih. Sviđa mu se desnicom mjeriti visinu kukuruza, a na sličan način pokazuje dokle idu pločice, a dokle maleraj. Ozbiljne znanstvene studije pokazuju da je u pravilu malo skraćen u mozak, tj. da mu je kvocijent inteligencije malo retardiran. Osim što ima polupraznu glavu, ima i poluprazno zubalo. U Dalmaciji za takve kažu da su oriđinali ili redikuli. Purger bi rekao: bedak…

Hadezeovac: pripadnik HDZ-a. Posebno stanje uma i ozbiljna karakterna mana. Generalno skromne naobrazbe. Krase ga hipokrizija, dugi prsti i labavi moral, a tu je i specifično odsustvo osjećaja za lijepo i dobro. Majstor u povezivanju lijeve ruke i desnog džepa. Loše razumije razliku između “moje” i “naše”; “tuđe” kao pojam za njega ne postoji. Obožava lakirati vlastitu prošlost. Kratkog je pamćenja – malo se ne sjeća, malo ga nije briga. Jako rado odustaje od pameti. Po svoje mišljenje najradije ide na Kaptol. Naša zbilja i naša istina. Ukratko: najdraža meta svih srbočetnika, jugokomunista, udbaša, orjunaša, ateista i drugih izdajnika.

* * *

Hrvatska: najljepši dio Svemira i okolice krcat medom, mlijekom i kinder-ladom, iz kojega nastoji emigrirati baš svatko tko nešto zna, može ili hoće. Svijet iz mašte bez kojeg život nema smisla. Irska, Njemačka i Skandinavija spram nje su obične srednjovjekovne rupetine i mračni vilajeti, mahom poludivlji i poluludi krajevi s primitivnom civilizacijom, bezakonjem, barbarizmom i drugim demokratskim vrlinama. Hrvatska je raj na zemlji, konzervirana domovina Hrvatima, katolicima, domoljubima, braniteljima, desničarima i hadezeovcima; ostali su samo gosti. Komu nije pravo, nek se tornja…

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Ljevica stavlja netoleranciju na pijedestal

  Što danas znači kada netko kaže da je politički orijentiran “lijevo” ili “progresivno”? Ovo …

Jedan komentar

  1. cijenjeni doktore,poznavatelj povijesti Hrvata,a zašto nigdje ne spominjete svoje lijeve političare koji isto poznaju kako ste rekli lijeva ruka desni đep.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

eight − three =