Početna / Priroda i društvo / Poetika Novca / Nedjeljni čušpajz

Nedjeljni čušpajz

nedjeljni čušpajz

Na blogovima, forumima, na fejsu i inim društvenim mrežama rasprave su ogledalo našeg, prečesto, nezrelog nivoa dijaloga. Ekstremni freelanceri, gotovo u pravilu pod lažnim nickovima, svaki kutak virtuale koriste kao platformu za sipanje otrova, objeda i uvreda koje svojim sadržajima idu debelo ispod svake granice dostojanstva. Pa čak i pod nekakvim linkovima na you tubeu, često se, ničim isprovocirana, razvije nekakva krajnje neukusna, partizani-ustaše “rasprava”. Zabrinjavajući je to pokazatelj ogorčenja u ovome društvu. Gotovo proporcionalno sa marširanjem krize, iz mišjih rupa se javljaju kojekakvi pravednici sa raznim “konačnim rješenjima” problematika. Spin koji sugerira da smo zapeli u binarnim projekcijama političkih podjela, ma koliko argumentiran, još uvijek ne nudi alternativu. U upravo završenom gostovanju Ivana Vilibora Sinčića na Nedjeljom u 2, mogli smo čuti štošta. Standardna doza improvizacije i neopopulizma na koju nas je Vilibor već navikao, uglavnom je sve što ova alternativna i šarena laža nudi. Prilično to sve skupa podsjeća na karakterističnu situaciju kad pred fajront Đuro sedmu pivu presiječe duplim mirogojcem pa krene u monolog o tome što bi i kako trebalo. Osobno poznajem mnoge ljude što su na prošlim predsjedničkim izborima povjerili svoj glas Viliboru, no, nakon par njegovih javnih nastupa, uključujući onaj na Piramidi, isti su se gorko pokajali. Ima štošta u nastupu Živoga Zida što miriše na fašizam u povojima: Sigurnost sa kojom ti aktivisti prokazuju krivce gotovo je na korak do poziva na linč. Uvjetovanje svoje “nesebične” pomoći deložiranima poprilično podsjeća na zaštitu kakvu su svojim biračima u Grčkoj jamčili aktivisti Zlatne zore. Izbjegavanje očitovanja o pozdravu Za dom spremni, netransparentni odgovor na zajedničku fotografiju sa crnokošuljašima, obazrivost spram sudbine Glavaša koji je ,prema Viliborovim riječima, žrtva pravosudnog sustava te ono najznakovitije-podnesak Klemmu pred šatorom u Savskoj, sve su to stidljivi znaci puta kojime bi Živi zid mogao krenuti poluči li značajniji rezultat na predstojećim parlamentarnim izborima. I iako bi mladi Vilibor zasigurno rekao da su to gluposti koje za ovaj narod nemaju nikakvu važnost, previše je tu vjesnika nekog, u najmanju ruku, dubioznog “proljeća”.

Naravno, mladi je Sinčić u mnogo toga u pravu-ovaj sustav je dotaknuo dno, premreženi smo spregom bankara i korumpiranih političara. Političke su elite potrošene. Čak i najneobrazovanijima je to kristalno jasno kao dan. U bespoštednoj borbi za naklonost biračkoga tijela Živi zid vabi gubitnike tranzicije sa obaju političkih polova i upravo ta podvala sugerira nacional socijalizam u zametku. Raščlanimo li malo tu krilaticu koja je 1933. sustavno prodrmala postojeći, ustajali politički sustav, asocijacija će se nametnuti sama od sebe: gubitnici s obaju krila udružuju se u totalitaristički, “nadpolitički” projekt. Posljedice su dobro poznate. Na žalost.

Politikantska improvizacija nastala na ruševinama koje je za sobom ostavio neoliberalizam, topli je dom očaju. Srećom, pokazatelji govore da Živi zid ne može računati na podršku kakvu je ni kriv, ni dužan dobio na predsjedničkim izborima. Parlamentarni izbori ipak iziskuju kud i kamo bolju i kompaktniju stranačku strukturu. Živome se zidu svakako treba priznati aktualizacija onih tema pred kojima su elite zatvarale oči, ali sve ostalo što su gradeći program ubacili u sadržaj, poprilično podsjeća na neki prežgani, presoljeni i nejestivi čušpajz.

Facebook komentari

Vjeran Tripčić

Provjeri i ovo

Di ste vi bili 1948

Di ste vi bili 1948.?

Svjetski mir postignut 1945. nikada u potpunosti nije bio stabilan. Naprotiv, računa se da su …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

two + 18 =