Početna / Kolumne / Gost Kolumnist / NEZAKONITE RADNJE PRETVORBE I PRIVATIZACIJE NE ZASTARIJEVAJU

NEZAKONITE RADNJE PRETVORBE I PRIVATIZACIJE NE ZASTARIJEVAJU

Sulejman Tabaković

KULIN BAN
UDRUGA NEZAKONITO RAZVLAŠTENIH
DIONIČARA – ZAGREB
OD KULINA BANA
I DOBRIJEH DANA 10000 ZAGREB – TUŠKANOVA 21

Ured Predsjednika Hrvatske Vlade
Predsjednik, dr. Ivo Sanader

PREDMET: Zabrana prodaje dionica HT-a

Poštovani gospodine Predsjedniče Hrvatske Vlade,

Udruga nezakonito razvlaštenih dioničara Kulin Ban iz Zagreba ovim Vas putem obavještava, i upozorava, da je prodaja dionica HT-a nezakonita radnja.
A nezakonita je, poštovani, zato što je većina građana Republike Hrvatske, pa i Vi, potpisala Ugovor o udruživanju sredstava za izgradnju, proširenje ili rekonstrukciju TT kapaciteta s Poduzećem PTT, zatim HPT, a danas HT. A u tom Ugovoru, između ostaloga, stoji i ovo:
Član 6.
Ako TT Korisnik ne ispunjava svoje obveze na način definiran u članu 1., 2. i 3. ovoga ugovora PTT će raskinuti ugovor s TT Korisnikom.
U slučaju raskida ugovora predviđenog u stavu 1. ovog člana korisniku se jednokratno vraća uplaćeni iznos u roku od 30 dana.
Član 7TT Korisnik može raskinuti ugovor ukoliko se nakon cjelokupne ili djelomično obavljene uplate sredstvima iz člana 2. ovog ugovora, a prije ukapčanja pretplatničkog TT priključka, trajno preseli izvan područja mjesne mreže za koju je udružio sredstva.
U slučaju navedenom u prethodnom stavu PTT se obvezuje TT Korisniku vratiti uplaćeni iznos jednokratno u roku od 15 dana, nakon dostavljanja pismene izjave u raskidu ugovora.
Budući da nitko od potpisnika nije raskinuo spomenuti Ugovor, to će svi sudionici ovog proglašenog, „najuspješnijeg posla“ u privatizaciji, svojim djelovanjem ostvarit onu definiciju koja se vodi pod bića kaznenih dijela opisanih u Kaznenom Zakonu RH, u Zakonu o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba kao i odgovornosti propisanih u drugim zakonima Republike Hrvatske.

Nitko u Republici Hrvatskoj nije ovlašten i nema pravo prodavati vlasništvo građana Republike Hrvatske stečeno na zakonit način ugovorom i naplatnim putem, kako to lijepo stoji u rečenom Ugovoru između nas TT Korisnika i Poduzeća PTT, odnosno HT.
Dakle, građani Republike Hrvatske su, u trenutku donošenje Božičinog Ustava Republike Hrvatske, 22. 12. 1990. godine, ukidanjem društvenog vlasništva, postali vlasnici alikvotnog dijela (dio koji razmjerno otpada na svaku stranku), što će reći idealnih udjela u vlasništvu nad HT-om.
To vlasništvo je stečeno kupoprodajnim ugovorom između građana i HPT-a do 1992. godine.
Građani su prema odredbama ugovora plaćali proširenje telefonske mreže ili proširenje i osuvremenjivanje telefonskih centrala za svoje potrebe. Uostalom, evo što određuje Članak 1. rečenog Ugovora:
Član 1.
TT Korisnik se ovim ugovorom obvezuje udružiti sredstva s PTT-om u cilju izgradnje, proširenja ili rekonstrukcije TT kapaciteta na području mjesne mreže i čvorne centrala, odnosno tranzitne centrale grada——.
Udruživanjem sredstava po TT priključku obavit će se u skladu sa članom 2. ovog ugovora.
Isto tako su sva društvena poduzeća i institucije u Republici Hrvatskoj plaćala proširenje telefonske mreže, odnosno proširenje telefonskih centrala. Što je također riješeno Ugovorom:
Član 2.
TT Korisnik će udruživanjem sredstava u iznosu od 15.800,00 dinara otplatiti u najviše 8 mjesečnih rata na slijedeći način:
• uplatom 1. rate u iznosu 2.500,00 dinara
• uplatom 7 jednakih mjesečnih rata svaka rata 1.900,00 dinara
Član 3.
Navedeni iznos udruživanja sredstava iz člana 2. ovog ugovora utvrđen je na temelju tečaja 1 DEM za 7 dinara konvertibilnih.
Ukoliko prije izvršenja cjelokupne uplate ugovornog iznosa dođe do promjene tečaja za više od 5% obje strane imaju pravo na novi obračun u skladu s tečajem DEM u roku od 30 dana po izvršenju cjelokupne obveze.
Dakle građani, poduzeća i institucije, svi korisnici telefona i teleprinterskih veza udružili su Ugovorom sredstva i rad s HPT-om.
U vrijeme pretvorbe 1992. godine ta vrijednost nije procijenjena i unesena u vrijednost pretvaranih poduzeća, odnosno nije obračunata u broju dionica i njihovoj vrijednosti.
Ta sredstva koja su građani udružili s PTT-om bila su, kako piše u Ugovoru, u vrijednosti 15.880.000 dinara, odnosno 2257 DEM-a, po pojedinome potpisniku. (Računa se da je potpisnika bilo oko milijun, pa bi prema tome ovdje bilo riječ o cca 2.257.000.000 DEM-a.)
Budući da smo ovdje navedenim Ugovorom dokazali naše, građansko vlasništvo, proizlazi da je HT otet svojim vlasnicima, pa je, prema tome, prekršen Hrvatski Ustav.
Jer je u Božićnome Ustavu Republike Hrvatske pravo vlasništva zajamčeno:
Članak 48.
Jamči se pravo vlasništva.
Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.
Strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom.
Jamči se pravo nasljeđivanja.
Dakle, Ustav Republike Hrvatske zaštitio je prava vlasnika na njihovo vlasništvo.
Zakoni koji su, nakon donošenja Ustava, donijeti nisu pravno valjani jer nisu u skladu s Ustavom. Tim Zakonima, kojima se vlasništvo građana pretvaralo u državno, a onda prodavano i pljačkano po dobro opisanim metodama, koje smo, kao Udruga Kulin Ban, precizirali u Zahtjevima za poništenjem pretvorbe i privatizacije, upućenim Ministrici pravosuđa, Glavnoj Državnoj revizorici i ostalim relevantnim adresatima u Republici Hrvatskoj. Budući da ti naši Zahtjevi nisu donijeli rezultate, Udruga je tužila Republiku Hrvatsku Sudu za zaštitu ljudskih prava u Strasbourgu.
Međutim, valja priznati, Republika Hrvatska je posrednim putem priznala oduzimanje stečenih prava i prava vlasništva fizičkih i pravnih osoba tako što je poništila ishitrene zakone, pa samim time i pravne posljedice nastale djelovanjem tih zakona.
Republika Hrvatska je pristupajući EU, potpisujući i ratificirajući Međunarodne sporazume: Bilateralni sporazum o normalizaciji odnosa između RH i SRJ, 1996. godine s Anexima od A-G, te Multilateralni sporazum sa svim Republikama bivše SFRJ, s Anexima od A-G, kao i preuzetim Konvencijama i Protokolima, kao pravnom stečevinom iz bivše zajedničke države, SFRJ, poništila sve zakone i njihove pravne posljedice sa danom 31. 12. 1990. godine.
Zakon o potvrđivanju ugovora o sukcesiji (Narodne novine, Međunarodni ugovori, 2/04) u kojem se, u ANEX-u G, određuje:
Članak 2.
1)a)Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi sljednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi slijednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b)Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.
Članak 3.
Provedba ovog Zakona u djelokrugu je Ministarstva financija, Hrvatske narodne Banke, Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva obrane, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva kulture, Državnog arhiva i drugih državnih tijela u čiji djelokrug ulaze pitanja obuhvaćena Ugovorom.
Nadalje, Hrvatska je preuzela u svoju pravnu legislativu Konvencije i Protokole kao pravna sljednica SFRJ, pa je tako preuzela Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i Prvi protokol na navedenu Konvenciju. Prodajom dionica HT-a učinjena je povreda opisana u:
Prvom protokolu uz konvenciju, sastavljenom u Parizu 20. ožujka 1952. godine, koji određuje:
Članak 1.
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Krše se i odredbe Zakona kojim je ratificirana Konvencija i Protokoli:
Članak 5.
Za izvršenje Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao i Protokola broj 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama nadležna su ministarstva i druga tijela državne uprave Republike Hrvatske u čiji djelokrug ulazi ostvarivanje pojedinih prava predviđenih Konvencijom i dodatnim Protokolima.
Nadalje, Udruga Kulin Ban je u ime svojih članova, dioničara TDR, TDZ, NAME i ostalih nezakonito razvlaštenih dioničara podnijela elaborirane, zakonite i opravdane Zahtjeve za poništenje pretvorbe i privatizacije TDZ, TDR, NAME i drugih nezakonito pretvorenih društava kapitala koji su bili u revizijskom postupku pred Uredom Državne revizije, o čemu smo Vas na vrijeme obavijestili.
Udruga Kulin Ban podnijela je tužbu Sudu za ljudska prava u Strasbourgu sa zahtjevom za poništenje postupka pretvorbe i privatizacije u Republici Hrvatskoj sukladno Poslovniku suda, Konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama te Protokolima uz Konvenciju.
Sve Zahtjeve na kojima smo temelji tužbeni zahtjev dostavili smo nadležnim hrvatskim institucijama, osim Pučkog pravobranitelja. Na naše zahtjeve nismo dobili odgovor.
HPT je navedenom Ustavnom odredbom postao vlasništvo ugovornih vlasnika, pa se na njih nije trebao primijeniti ni Zakon o pretvorbi. Sve nekretnine stečene ugovorom tj. naplatnim putem postale su prema Zakonu o vlasničkopravnim odnosima i Zakonu o preuzimanju Zakona o vlasničkopravnim odnosima iz pravnog statusa „prava korištenja“ tj. posjednika, automatski su prešla u status vlasništva dosadašnjeg nositelja prava korištenja, ali ugovori građana i PTT-a, danas HT-a, su zanemareni da bi se mogla provesti pljačka vlasništva.
HT je otet vlasnicima 90-tih godina zakonima.
Republika Hrvatska je usvajajući EU standarde i vraćajući se na EU praksu i na svoje pravne stečevine kao sljednica SFRJ poništila te zakone koji su omogućili pljačku vlasništva i stvorila pretpostavke za vraćanje oduzetog vlasništva.
Što kaže Zakon o pretvorbi?
Zakon o pretvorbi određuje u Članku 5. st.1. (Narodne novine, 19/91):
Članak 5.
Pretvorbom vlasništvo nad poduzećem mogu steći: 1. zaposleni i ranije zaposleni u poduzeću i u složenom obliku udruživanja odnosno organiziranja u koji je poduzeće udruženo uz osnovni popust od 20% i dodatni od 1% za svaku godinu radnog staža;
Ovaj zakon je vrijedio za sva poduzeća na teritoriji Republike Hrvatske, osim onih poduzeća koji su jednostranom voljom zakonodavca, mimo Ustava RH, Zakona o obvezno pravnim odnosima i Zakona o vlasničkopravnim odnosima, prenesena u državno vlasništvo; ona su „podržavljena“.
HT je jedan od eklatantnih primjera toga postupka podržavljenja vlasništva građana bez pravne osnove.
Država je tako protuustavno i nezakonito izvršila podjelu HPT-a na HT i HP, ne vodeći računa o pravim vlasnicima.
Država u svome bahatom neznanju nije priznavala građanima vlasništvo nad HT-om, pa tako nije utvrdila vlasništvo na ugovornim idealnim dijelovima građana i na DTK-om ( telefonskoj mreži i kanalima ), te o tome još uvijek nema svoj stav.
Premda je svima jasno tko je vlasnik!
Država je naknadno priznala da je vlasnik onaj tko je financirao mrežu, a rad na mreži kao i servisiranje kredita plaćao telefonskom pretplatom.
A to su, prema Ugovoru, građani Republike Hrvatske.
Zato s pravom postavljamo pitanje: što se to prodaje u paketu dionica HT-a?
Prodaju li se dijelovi mreže, vlasništvo građana, ili možda samo telefonske centrale, satelitske i radiorelejne mreže, također u vlasništvu građana Republike Hrvatske?
Da bismo dokazali da smo u pravu, navodimo koje se sve Ustavne odredbe nisu poštovale u ovome, nazovi, poslu:
Članak 5.
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
Članak 19.
Pojedinačni akti Državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.
Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
Članak 20.
Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.
Članak 50.
Zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.
Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.
Ništa od ovih Ustavnih odredbi nije se poštovalo u saborskoj proceduri kojom su građani donošenjem tako sramnog Zakona razvlašteni. Građanima Hrvatske konfiscirana je imovina idealnih dijelova HPT-a, odnosno HT-a sa DTK-om, bez Zakona o konfiskaciji, pa im je, dakle, imovina nezakonito oteta.
Pravni posao koji od početka nije pravno valjan protekom vremena ne može postati pravno valjan, a uza to su pravni osnovi, i posljedice zakona na kojim je nastao pravni posao, poništeni.
Da je tomu tako pokazalo se 1996. godine donošenjem navedenog Zakona o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i SRJ kao i usvajanjem navedenog Zakona o potvrđivanju ugovora o sukcesiji 2004. godine, od strane Republike Hrvatske. Tim Zakonima poništena su nezakonita ponašanja u donošenju zakona koji nisu u skladu sa međunarodnom pravnom praksom i Ustavom, te posljedice takvih Zakona, kao i pravne poslove proistekle iz tih i tako donesenih zakona.
Ponavljam, ANEX G određuje:
(b)Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.
Da zaključimo:
Budući da je ponašanje institucija i pojedinaca u institucijama vezanim za prodaju dionica HT-a u suprotnosti s ovdje navedenim člancima Ustava Republike Hrvatske, te preuzetim Konvencijama i Protokolima, ratificiranim Ugovorima s Anexima, držimo da, prije kao i sada, nadležne institucije svojim ponašanjem ostvaruju biće kaznenih djela te podliježu kaznenoj odgovornosti navedenoj u nekoliko zakona, ali za potrebe ovog pisma navodimo samo nekoliko primjera te odgovornosti.
Zakon o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba (Narodne novine, 151/03.) određuje:
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom određuju pretpostavke kažnjivosti, kaznenopravne sankcije i kazneni postupak za kaznena djela pravnih osoba.
(2) Pravne osobe u smislu ovoga Zakona su i strane osobe koje se po hrvatskom pravu smatraju pravnim osobama.
Primjena kaznenog zakonodavstva
Članak 2.
Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, na pravne se osobe primjenjuju odredbe Kaznenog zakonika, Zakona o kaznenom postupku i Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta
Temelj odgovornosti pravnih osoba
Članak 3.
(1) Pravna osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe ako se njime povređuje neka dužnost pravne osobe ili je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili drugoga.
(2) Pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se za kaznena djela propisana Kaznenim zakonikom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela.
Odgovorna osoba
Članak 4.
Odgovorna osoba u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe.
Uračunavanje krivnje odgovorne osobe pravnoj osobi
Članak 5.
(1) Odgovornost pravne osobe temelji se na krivnji odgovorne osobe.
(2) Pravna osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe i u slučaju kad se utvrdi postojanje pravnih ili stvarnih zapreka za utvrđivanje odgovornosti odgovorne osobe.
Isključenje i ograničenje odgovornosti pravnih osoba
Članak 6.
(1) Republika Hrvatska kao pravna osoba ne može se kazniti za kazneno djelo.
(2) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu se kazniti samo za kaznena djela koja nisu počinjena u izvršavanju javnih ovlasti.
Vrste sigurnosnih mjera
Članak 15.
Uz kaznu sud može izreći pravnoj osobi jednu ili više sljedećih sigurnosnih mjera: zabranu obavljanja određenih djelatnosti ili poslova, zabranu stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija, zabranu poslovanja s korisnicima državnog i lokalnih proračuna i oduzimanje predmeta.
Oduzimanje imovinske koristi
Članak 20.
(1) Sud će pravnoj osobi oduzeti imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.
(2) Imovinska korist iz stavka 1. ovoga članka je svako povećanje ili sprječavanje smanjenja imovine pravne osobe do kojeg je došlo počinjenjem kaznenog djela.
(3) Imovinska korist ostvarena kaznenim djelom oduzet će se presudom kojom je utvrđeno počinjenje kaznenog djela. Visinu imovinske koristi sud će procijeniti uvidom u cjelokupnu imovinu pravne osobe i dovođenjem u svezu s počinjenim djelom.
(4) Ako se utvrdi nemogućnost oduzimanja imovinske koristi koja se sastoji od novca, prava ili stvari, sud će obvezati pravnu osobu na isplatu protuvrijednosti u novčanom iznosu. Sud će pri određivanju novčanog iznosa uzeti u obzir tržišnu vrijednost stvari ili prava u vrijeme donošenja odluke.
(5) Imovinska korist oduzet će se i kad se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod drugoga, ako je prema okolnostima pod kojima je ostvario određene vrijednosti znao ili mogao i bio dužan znati da su vrijednosti ostvarene kaznenim djelom.
Pokretanje kaznenog postupka po prijedlogu
Članak 26.
Ako je podnesen prijedlog za progon samo protiv odgovorne osobe, državni odvjetnik može po službenoj dužnosti pokrenuti kazneni postupak za isto kazneno djelo i protiv pravne osobe.

Kazneni zakon Republike Hrvatske (Narodne novine, 110/97) određuje:
Zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju
Članak 292.
(1) Odgovorna osoba u pravnoj osobi koja s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju ili drugu pravnu osobu:
– stvara ili drži nedozvoljene fondove u zemlji ili stranoj državi,
– sastavljanjem isprava neistinitog sadržaja, lažnim bilancama, procjenama ili inventurom ili drugim lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, neistinito prikazuje stanje i kretanje sredstava i uspjeha poslovanja,
– pravnu osobu stavi u povoljniji položaj prigodom dobivanja sredstava ili drugih pogodnosti koje se pravnoj osobi ne bi priznale prema postojećim propisima,
– pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima uskrati sredstva koja im pripadaju,
– namjenska sredstva kojima raspolaže koristi protivno njihovoj namjeni,
– na drugi način grubo prekrši zakon ili pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.
Sklapanje štetnog ugovora
Članak 294.
(1) Tko kao predstavnik ili zastupnik pravne osobe u kojoj nema većinski udio u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopi ugovor za koji zna da je štetan za pravnu osobu, ili sklopi ugovor protivno ovlasti i time prouzroči štetu pravnoj osobi,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka za takvo postupanje primio mito,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
Neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela
Članak 300.
(1) Tko zna da je počinjeno teško kazneno djelo pa to ne prijavi iako zna da bi takvom prijavom bilo omogućeno ili znatno olakšano otkrivanje djela ili počinitelja, a za to djelo je zakonom propisana kazna dugotrajnog zatvora,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se službena ili odgovorna osoba koja ne prijavi počinjenje težeg kaznenog djela za koje je saznala obavljajući svoju dužnost a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili povodom prijedloga.
(3) Nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka kad njegova zakonska obilježja ostvari osoba koja je u braku ili živi u izvanbračnoj zajednici s osobom koja je počinila neprijavljeno kazneno djelo ili je toj osobi rođak po krvi u ravnoj lozi, brat ili sestra, posvojitelj ili posvojenik, odvjetnik, branitelj, javni bilježnik, doktor medicine, doktor stomatologije, primalja ili drugi zdravstveni djelatnik, psiholog, djelatnik skrbništva, vjerski ispovjednik ili druge osobe u obavljanju svoga zvanja.
Zlouporaba položaja i ovlasti
Članak 337.
(1) Službena ili odgovorna osoba koja s ciljem da sebi ili drugome pribavi kakvu neimovinsku korist ili da drugome prouzroči kakvu štetu iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena znatna šteta ili je došlo do teže povrede prava drugoga,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena imovinska korist,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.
Zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti
Članak 338.
Službena ili odgovorna osoba u tijelima državne vlasti i jedinicama lokalne samouprave i uprave, jedinicama lokalne samouprave i tijelima koja obavljaju javne ovlasti te službena ili odgovorna osoba u pravnim osobama koje su u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne samouprave i uprave, koja radi pribavljanja imovinske koristi u svojoj privatnoj djelatnosti ili privatnoj djelatnosti članova svoje obitelji iskoristi položaj ili ovlast pogodovanjem u natječaju, davanju, preuzimanju ili ugovaranju poslova,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Prijevara u službi
Članak 344.
(1) Službena ili odgovorna osoba koja u obavljanju službe s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist podnošenjem lažnih obračuna ili na drugi način lažnim prikazivanjem činjenica dovede u zabludu ovlaštenu osobu da izvrši protuzakonitu isplatu,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem ostvarenja takve koristi,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Nadalje zakoni u Republici Hrvatskoj poznaju ništavost, odnosno ništetnost pravnog posla, a i njegovo poništenje ex tunc, od vremena nastanka pravnog posla.
Ovaj pravni izraz znači da takve pravne radnje koje su nastale, a proglašene ništetne, ne proizvode pravne posljedice, dakle poslovi koji su zaključeni i čijim je zaključenjima nastalo stjecanje imovine, novca i tako dalje, kao da ne postoje i svi korisnici i okorišteni moraju sve vratiti u stanje, odnosno u vrijeme zaključenja posla.
Evo kako Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, 53/91, 35/05) određuje te odnose:
NIŠTETNI UGOVORI
Ništetnost
Članak 322.
(1) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
(2) Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.
Posljedice ništetnosti
Članak 323.
(1) U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
(2) Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
Isticanje ništetnosti
Članak 327.
(1) Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
(2) Pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ima i državni odvjetnik.
Neograničeno isticanje ništetnosti
Članak 328.
Pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.
Naravno, Zakoni imaju svoje odredbe i o onima koji su nezakonito raspolagali tuđom imovinom pa određuju:
OPĆE PRAVILO
Članak 1111.
(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
(2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
(3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
OPĆE PRAVILO
Članak 1121.
Obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može se pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi.
Obveze poslovođe bez naloga
Članak 1122.
(1) Poslovođa je dužan što je moguće prije obavijestiti gospodara posla i nastaviti započeti posao, ako mu je to razumno moguće, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu.
(2) Nakon završenog posla on je dužan položiti račun i ustupiti gospodaru posla sve što je pribavio obavljajući njegov posao.
(3) Ako zakonom nije što drugo propisano, poslovođa ima obveze nalogoprimca.
Članak 1123.
(1) Pri obavljanju tuđeg posla poslovođa je dužan rukovoditi sa stvarnim ili predmnijevanim namjerama i potrebama gospodara posla.
(2) On je dužan postupiti s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina.
(3) Sud može, s obzirom na okolnosti u kojima se netko bez naloga ili ovlaštenja prihvatio tuđeg posla, smanjiti njegovu odgovornost ili ga sasvim osloboditi odgovornosti za nepažnju.
(4) Za odgovornost poslovno nesposobnog poslovođe vrijede pravila o njegovoj ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti.
Članak 1127.
(1) Tko se prihvati tuđeg posla usprkos zabrani gospodara posla, a za zabranu je znao ili je morao znati, nema prava koja pripadaju poslovođi bez naloga.
(2) On odgovara za štetu koju je prouzročio miješanjem u tuđe poslove, čak i ako je do nje došlo bez njegove krivnje.
(3) Ali kad je zabrana obavljanja posla protivna zakonu ili moralu, a osobito ako je netko zabranio da drugi ispuni neku njegovu zakonsku obvezu koja ne trpi odgađanje, vrijede opća pravila o poslovodstvu bez naloga.

Molimo da navedene državne Institucije i ovlašteni pojedinci u Institucijama prihvate ovu zabranu Udruge za zaštitu ljudskih prava i nezakonito razvlaštenih dioničara, Kulin Ban iz Zagreba, kao kaznenu prijavu koju podižemo u ime naših članova, a u interesu naših članova i svih građana RH.
Kaznenu prijavu podižemo zbog sprječavanja mogućih činjenja kaznenih dijela, jer sve ovaj način privatizacije HT, za sada, smatramo samo kao pokušaj počinjenja ovdje navedenih mogućih inkriminacija.
U ime ugovornih suvlasnika HT, građana Republike Hrvatske, zabranjujemo nezakonito otuđenje naše imovine i nalažemo obustavu nezakonite prodaje vlasništva HT-a, koje je nesumnjivo, kako smo ovdje dokazali, vlasništvo građana Republike Hrvatske.
Držimo da je ova rasprodaja naše imovine još jedan financijski inženjering uperen protiv interesa Republike Hrvatske i nas, njenih građana. A taj financijskih inženjering nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, kao ni drugim zakonima ovdje navedenim.
Naprosto, Ustav i Zakoni određuju da vlasništvo vratite jedinim zakonitim vlasnicima, dakle svima onima koji su potpisali Ugovor o udruživanju sredstava za izgradnju, proširenje ili rekonstrukciju TT kapaciteta.
Jer je šteta koja je počinjenja građanima pretvorbom i privatizacijom, pa i ovom rasprodajom neodređenog broja dionica HT, puno veća od štete nastale u ratnim događanjima.

U Zagrebu, 23. rujna 2007. godine.

Počasni član Kulin Bana Predsjednik Kulin Bana

Prof. dr. sc. Slavko Kulić Sulejman Tabaković

Počasni član Udruge Kulin Ban, gospodin Slavko Kulić, sveučilišni profesor i certificirani europski sudski vještak iz područja investicija trgovačkog i kaznenog prava, supotpisuje ovaj tekst na vlastiti zahtjev, dajući tako svojim autoritetom podršku ovom našem Zahtjevu za zabranu prodaje dionica HT-a.

Na znanje:

Predsjedniku Republike Hrvatske, gospodinu Stjepanu Mesiću
Predsjedniku Hrvatskoga sabora, gospodinu Vladimiru Šeksu
Potpredsjedniku Hrvatske Vlade, gospodinu Damiru Polančecu
Ministru pomorstva, prometa i veza, gospodinu Božidaru Kalmeti
Ravnatelju DORH-a, gospodinu Mladenu Bajiću
Ravnatelju USKOK-a, gospodinu Dinku Cvitanu

Uredu HANFA-e, gospodinu Anti Samodolu
Uredu Predsjedniku Uprave HT, gospodinu Ivici Mudriniću
Uredu Pučkoga pravobranitelja, gospodinu Jurici Malčiću
Uredu OESS-a, gospodinu Jorgeu Fuentesu Manzonisu Villalongi
Uredu Delegacije Europske komisije, gospodinu Vincentu Degertu
Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji, gospođi Smiljani Škugor Hrnčević
Republičkom sindikatu radnika HPT, gospodinu Jadranku Veharu
Uredu SSSH, Predsjednici, gospođi Ani Knežević

S ovom smo Zabranom upoznali i hrvatske novinske, elektronske i radio medije.

Iz gornjeg dokumenta ( koji je samo jedan u dugom nizu privatizacijskih  slučajeva!) vidljivo je da se problemom nezakonitih radnji pretvorbe i privatizacije Udruga Kulin Ban bavi kontinuirano već godinama upozoravajući na činjenicu da je nužno pokrenuti reviziju svih pretvorbeno-privatizacijskih akata i njihovih dalekosežnih posljedica po ekonomiju i društvo u cjelini.
No, do dana današnjeg nitko od vladajućih struktura nije pokrenuo s mrtve točke to pitanje od najveće važnosti za oporavak Hrvatskog  gospodarstva. Zaključak  je da nedostaje političke volje, ali i smjelosti  jer takvim bi revizijama, oduzimanjem nezakonito stečenih dobara navukli na sebe nezapamćeni gnjev moćnika koji su priznali mi to ili ne, itekako u sprezi s političkim elitama i to bez obzira kojoj  od opcija na vlasti pripadaju.

Sulejman Tabaković

Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Papino novo ruho – od braka do rodne ideologije

piše: Marijo Škrinjar Sveti otac Franjo kao poglavar Rimokatoličke crkve od svog ustoličenja pokazao je …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

18 − three =