Početna / Istaknuto / (Nije zajebancija!) NEPOZNATI VOJISLAV ŠEŠELJ: Voditelj kulturno-umjetničkog društva “Četnici”

(Nije zajebancija!) NEPOZNATI VOJISLAV ŠEŠELJ: Voditelj kulturno-umjetničkog društva “Četnici”

Šešelj i četnici u Vukovaru 1991.
Šešelj i folklorni ansambl “Četnici” u Vukovaru 1991.

 

Piše: Miroslav Pavičević

Internet je bio naprosto proključao u prošli četvrtak, 31. ožujka, nakon izricanja presude haaškog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, kojom je Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke i glavni ideolog i vođa četnika modernog doba, oslobođen po svih devet točaka optužnice za počinjenje ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti u Hrvatskoj i BiH.

Haaško tužiteljstvo, koje je očito traljavo odradilo svoj posao, teretilo je Vojislava Šešelja da je izravno počinio, poticao, pomagao i podržavao zločine koje su počinile raznorazne srpske oružane bande u razdoblju od kolovoza 1991. do rujna mjeseca 1993. godine, ili da je sudjelovao u njihovom počinjenju svojim učešćem u udruženom zločinačkom poduhvatu zajedno sa Slobodanom Miloševićem i drugim srpskim političkim i vojnim vođama.

No, sud, pod predsjedanjem Francuza Jean-Claudea Antonettija, nije ni nakon 13 godina suđenja našao da je Šešelj odgovoran za bilo koju od tri točke optužnice za zločine protiv čovječnosti, što uključuje progon, deportaciju i nečovječna djela ili prisilno preseljavanje, a sud je odlučio i da Šešelj nije kriv niti za jednu od šest točaka optužnice za ratne zločine, što uključuje ubojstva, mučenje i okrutno postupanje, bezobzirno razaranje, uništavanje ili nanošenje štete ustanovama posvećenim religiji ili obrazovanju, pljačkanje javne ili privatne imovine.

Po onoj narodnoj “svakog Facebook posta – dva dana dosta”, danas, niti pet dana nakon izricanja presude, svi ti komentari “sramotne presude” Šešelju preko Facebooka i “društvenih mreža” su utihnuli.

Čak ni potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko, trenutačno vodeći hrvatski verbalni borac protiv verbalnih Jugoslavije, komunizma i četništva, koji je u četvrtak izjavio da je “konsterniran”, ne govori više ništa na tu temu, niti hrvatska Vlada, u kojoj je Karamarko ipak glavni šef, poduzima išta u vezi slučaja Šešelj, osim što je MUP donio debilnu i smiješnu odluku da se novo-četničkom vojvodi i vođi zabrani ulazak u Republiku Hrvatsku na 20 godina.

U svim tim komentarima u novinama, na internetskim portalima i društvenim mrežama, ljudi su najviše kritizirali presudu zbog činjenice da Šešelj nije osuđen ni na doživotnu robiju, ni na 40 godina, a bome ni na 20 godina zatvora, odnosno komentatori su “skandaloznim” ocijenili činjenicu da Šešelj izlazi na slobodu, da neće provesti u zatvoru više ni minute.

Razumljivo je ogorčenje javnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, jer za Hrvate i Bošnjake-muslimane Šešelj je glasnogovornik i oličenje zla, monstrum koji je s nevjerojatnom lakoćom huškao i inspirirao tisuće srpskih dobrovoljaca da idu ratovati, klati i silovati za “Veliku Srbiju”.

Po mišljenju potpisnika ovog teksta, sama činjenica da vrlo inteligentan, pokvaren, zao i opasan luđak Vojislav Šešelj neće provesti u zatvoru više ni minute manje je bitna od činjenice da je dvoje od troje sudaca dalo za pravo Šešelju, koji se na sudu branio da je samo “štitio srpski narod” od ustaša i muslimana.

I da je dobio osudu na 20 godina zatvora, Šešelj se svejedno ne bi vraćao u zatvor, jer je u pritvoru u Haagu proveo 12 godina, oko dvije trećine takve kazne, pa bi svakako ostao na slobodi.

Sud je, de facto, Vojislava Šešelja, umjesto ratnim zločincem proglasio srpskim herojem, domoljubom i – voditeljem kulturno-umjetničkog društva!

To je ono nevjerojatno: sud u Haagu otkrio je o Šešelju ono što nisu znali niti njegovi četnički sljedbenici – Vojislav Šešelj bio je, zapravo, neka vrsta umjetnika, folklorni pregalac, voditelj KUD-a “Četnici”!

Baš tako, haaški sud doslovce u oslobađajućoj presudi navodi kako “mnogi dokazi pokazuju da je cilj dogovora (sa Slobodanom Miloševićem) bio obrana Srba i tradicionalno srpskih teritorija ili očuvanje Jugoslavije, a ne počinjenje zločina koji se navode” u optužnici.

“Nije sporno da je Vojislav Šešelj bio vođen političkom strašću da se stvori Velika Srbija. Međutim, ništa ne ukazuje na zločinački cilj slanja dobrovljaca. Postoji razumna mogućnost da je svrha slanja tih dobrovoljaca bila zaštita Srba“, stoji u oslobađajućoj presudi koju su izglasali suci Jean-Claude Antonetti i Senegalac Mandiaye Niang, uz protivljenje i izdvojeno mišljenje talijanske sutkinje Flavije Lattanzi.

Skandalozno? Sramotno? Nije to ništa. Pogledajmo kako se Šešelj branio i kako je sud u cijelosti prihvatio njegovu obranu.

“Uopćenije promatrano, Vojislav Šešelj prikazuje Srbe kao žrtve agresije Hrvata i Muslimana. On osim toga tvrdi da su i jedni i drugi pokrenuli protuustavno otcijepljenje, koje je potom dovelo do izbijanja sukoba u kojem su Srbi nastupali kao branitelji legalnosti. Po njegovom shvaćanju, regrutiranje i organiziranje dobrovoljaca bilo je dio legitimne operacije obrane Srba, uključujući i u Hrvatskoj, gde je dovođenje u pitanje njihovog statusa konstitutivnog naroda, zajamčenog ustavom, zajedno sa njihovim uznemiravanjem i progonom, predstavljalo ozbiljnu pretnju njihovom opstanku”, stoji u presudi.

“Vojislav Šešelj tvrdi da su se ti napadi morali shvatiti ozbiljno kako bi se za Srbe izbeglo ponavljanje tragične povijesti. Upravo u tom smislu Vojislav Šešelj nudi drugačiji kontekst za svoje govore koji su, po njemu, poticali vojnike da mu se priključe ili su izražavali njegovu vlastitu političku viziju i društveni projekt, a koje je tužilac pogrešno kvalificirao kao djela progona ili raspirivanja mržnje i poticanja na protjerivanje”, zaključak je suda.

Haaški sud je, kako vidimo, “popušio” onu poznatu srpsku promidžbu s početka napada na Hrvatsku i BiH o “ugroženim Srbima” i “srpskoj nejači” kojoj prijeti klanje, što je dovelo do preventivnog istrijebljivanja Hrvata i muslimana.

 

Folklorno druženje četnika na Ravnoj Gori 2010.
Folklorno druženje četnika na Ravnoj Gori 2010.

 

“Po mišljenju većine članova Vijeća, projekt Velike Srbije, kakav zagovara Vojislav Šešelj, je prvenstveno politički, a ne kriminalni cilj. Prema Vojislavu Šešelju, samo Srpska radikalna stranka je imala za cilj stvaranje Velike Srbije koja je trebala obuhvatiti sve Srbe, bilo da su pravoslavne, katoličke ili muslimanske vere. Čini se da tužiteljstvo ne osporava izjave Vojislava Šešelja u vezi s njegovom idejom Velike Srbije”, navodi se dalje u presudi.

Suci Antonetti i Niang smatraju da “čak i kad se uzmu u obzir stavovi Srba koji se smatraju diskriminatornim, naročito kad je riječ o uspostavljanju njihovih lokalnih institucija u Hrvatskoj i BiH, dokazi uzeti u cjelini ne omogućavaju zaključak da je proglašenje autonomije srpskog naroda u Hrvatskoj i BiH rezultat kriminalne nakane”.

Znači, “SAO Krajina” i “Republika Srpska” su OK.

“Također, nije sporno da je Vojislav Šešelj bio vođen političkom strašću da se stvori Velika Srbija. Međutim, ništa ne ukazuje na zločinački cilj slanja dobrovljaca. Postoji razumna mogućnost da je svrha slanja tih dobrovoljaca bila zaštita Srba. Iz više dokaza proizlazi da regrutiranje i raspoređivaje dobrovoljaca od strane Vojislava Šešelja i njegove stranke, i suradnja u tom pogledu sa drugim srpskim snagama, uključujući JNA, MUP, Teritorijalnu obranu, kao i s drugim paravojnim formacijama, ne predstavlja nezakonitu djelatnost”, smatra većina u sudskom Vijeću.

Sve je bilo zakonito, pa i poželjno, po mišljenju dvojice sudaca.

“Naprotiv, kontekst rata mogao mu je dati solidno opravdanje. Pravni propisi bivše Jugoslavije dopuštali su korištenje dobrovoljaca. Oni su bili integrirani u sastav oružanih snaga SFRJ, uključujući JNA i TO. Vijeće također konstatira da Vojislav Šešelj nije bio hijerarhijski nadređen dobrovoljcima na terenu. Dokazi uzeti u cjelini idu u prilog tome da razlog za slanje dobrovoljaca nije bio činjenje zločina nego podrška ratnim naporima“, utvrdilo je sudsko Vijeće.

Nije bilo nikakvog srpskog zločinačkog poduhvata, kaže presuda, nego je 1991. amputirana trećina Hrvatske, a 1992. su Srbi zauzeli i etnički očistili dvije trećine BiH kako bi se obranili od Hrvata i muslimana!

Tužiteljstvo je, stoji u presudi, pokušalo ukazati na identičnost stavova Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića i Željka Ražnatovića Arkana o stvaranju Velike Srbije, te da su oni bili udruženi u zločinački poduhvat.

No, nesposobni tužitelj Matthias Marcussen mijenjao je svoje tvrdnje, pa tako na jednoj raspravi kaže da Milošević nije dijelio ideologiju Velike Srbije, na što mu je sud ukazao na njegove ranije podneske iz kojih proizlazi da je pojam Velike Srbije u samoj srži njegove teorije.

“Tužitelj je okolišao, mijenjajući nekoliko puta svoju verziju i pritom svo vrijeme odbijao iskoristiti vrijeme koje su mu suci rado dali da pojasni svoj pristup, za koji je ocijenjeno da je konfuzan”, stoji u obrazloženju presude.

Sud tako nije utvrdio da je Velika Srbija nešto negativno, a kamoli zločinački poduhvat.

“Po mišljenju većine, ta konfuzija ne samo da nije riješena, već i mnogi dokazi pokazuju da je cilj dogovora bio obrana Srba i tradicionalno srpskih teritorija ili očuvanje Jugoslavije, a ne počinjenje zločina koji se navode. Prema tome, većina članova Vijeća je, uz suprotno mišljenje sutkinje Lattanzi, zaključila da tužitelj nije dokazao postojanje udruženog zločinačkog poduhvata“, piše u presudi koja krivnju za ratove na području bivše Jugoslavije prebacuje na Hrvate i muslimane, koji nisu željeli ostati u toj državi pod srpskom vlašću.

Što reći na ovo sve? Možda je najbolje parafrazirati samog Vojislava Šešelja, voditelja kulturno-umjetničkog društva “Četnici”, koji je sucima na jednoj raspravi u rujnu 2005. poručio: “Vi svi pripadnici sekretarijata haaškog tribunala možete samo da prihvatite da mi popušite kurac!”

I još:

“Na kraju ćete morati da pojedete sva govna koja ste izasrali. Jebem vam majku svima!


Facebook komentari

Miroslav Pavičević

Miroslav Pavičević
Propali novinar i fizički radnik. Pardon, novinarski radnik, fizički propao.

Provjeri i ovo

Svibanjski brevijar

  Saborski svibanj ljeta Gospodnjeg 2017. ostat će nam u nezaboravnom sjećanju. Nevjerica, zapanjenost, zgranutost …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

5 × 1 =