Početna / Istaknuto / Nobel Bobu Dylanu: priznanje rock-kulturi i beat-književnosti

Nobel Bobu Dylanu: priznanje rock-kulturi i beat-književnosti

Nobel Bobu Dylanu: priznanje rock-kulturi i beat-književnosti

– Nikad nećeš pogoditi tko je dobio Nobelovu!

– Kundera?

– Ne. Poznatiji je kao roker, nego kao književnik.

– Springsteen?

– Ne. Ali njegov «glazbeni otac».

– Bob Dylan.

Ovakav sam dijalog vodio u rano popodne 13. listopada u kući na istoku Slavonije. Bila su potrebna samo tri pokušaja da se ono moje “nikad” s početka pretvori u pogodak i to u kući u kojoj se Dylan ne sluša niti spominje baš svakodnevno. To dakako ne govori o ničemu osim o Dylanovoj planetarnoj popularnosti, koja srećom nije kriterij kojim se u odlukama vodi Nobelov odbor (inače bi se nagrada već zalomila Rihanni ili Kanye Westu). No odluka je gotovo trenutno podijelila facebook-bratiju na za i protiv tabore.

Odluka je zatekla i mene, toliko da sam morao dvaput provjeriti je li vijest objavila facebook-stranica Nobel Prize ili je neki Dylanov fan napravio zafrkanciju. A onda su uslijedile reakcije. Koliko sam uspio vidjeti, najveći problem onima iz tabora protiv jest taj što se Dylana prije svega doživljava kao kantautora, a “kantautorstvo nije književnost”, te da istu tu Nobelovu nisu dobili mnogi veliki književnici, od živućih primjerice Kundera, Pynchon, Philip Roth itd. Te da je ovo srozavanje, te da je ruganje, te ovo, te ono.

Osobno, nisam Dylanov fan, od njega me je najviše odbijao njegov “tuberkulozni” glas koji mi je otežavao slušanje čak i onih najgenijalnijih studijskih i live-albuma, ali teško mi je dokučiti kako bi to on mogao naštetiti ugledu i Nagrade i Akademije.

Kao da ta nagrada nije već mnogo puta dodijeljena ljudima koji su je svojim kasnijim političkim istupima i djelovanjem kompromitirali (nju ili sebe, kako se uzme), dok je dobar dio dobitnika potonuo u književni zaborav (možda ne baš posvemašnji, ali spram ne-nobelovaca Nabokova, Joycea i Borgesa itekako).

Uz to, Dylan je doista utjecajan umjetnik, možda utjecajniji nego li će to pola Nobelovih laureata ikada biti: s jedne strane tu je nemjerljiv utjecaj na pop-rock kulturu, a s druge, ono značajnije, ali u njegovom slučaju možda manje vidljivo – na suvremenu poeziju. Odnosno književnu beat-generaciju s dalekosežnim utjecajem na postmodernističke neakademske poetike (u nas sve do suvremene “stvarnosne” poezije i proze). Tako gledano, Dylan tu nagradu zaslužuje jednako kao i Kundera, premda nije romanopisac njegova kalibra (nije nitko, ako se mene pita, ali o tome prije svega treba pitati švedsku akademiju). No kako ga nisam previše slušao i čitao, teško mi je ovdje razglabati o zasluženosti i svrstavati se u tabore za i protiv. Ali nekako sam ipak siguran, onoliko koliko poznajem njegov lik i djelo, da se Dylan neće svrstati u neonacističke redove niti će Nobelovu medalju dati izliti u topove. I to mi je zasad dovoljno.

Možda je najveći problem u svemu tome taj što se Nobelove nagrade za književnost i mir najlakše mogu dovoditi u pitanje, nasuprot onih u područjima egzaktnih znanosti, gdje se otkrića i zasluge teže mogu osporiti. Potvrde nekog otkrića u raznim laboratorijima diljem svijeta su jedno, a mišljenja književnih kritičara nešto sasvim drugo. Stoga bi prije trebalo razmisliti jesu li nagrade za ne znanstvene kategorije uopće potrebne, a ne lomiti koplja oko toga zaslužuje li je netko ili ne. No dobro, kad su već tu, lomimo koplja. Zaslužuje li Dylan Nobela? Ok, on je prije svega kantautor, ali opet je više književnik od Bertranda Russella i Winstona Churchilla, a podsjetimo da je Arsenu Dediću još 2003. dodijeljen Goranov vijenac. Zar ga veliki Ars nije zaslužio?

Nobel Bobu Dylanu: priznanje rock-kulturi i beat-književnosti
Nobelovac Dario Fo (1926.-2016.)

U svom tom žamoru, nekako je ispod radara prošla vijest da je istoga dana preminuo jedan književni Nobelovac, talijanski dramatičar Dario Fo. Umro je u 91. godini, a Nobelovu nagradu dobio je davne 1997. Ima neke simbolike u svemu tome: jedan književni klasik staroga kova je umro, mogli bismo to literarno uljepšati, pa i našalit se, da bi mlađi dobili priliku. Dylana je Nobelova nagrada zatekla u 75. godini života, neki bi ga već ubrojili i u rock-dinosaure, ali na neki način, Nobel za književnost nikad nije bio mlađi.

Jer Nobel za književnost Bobu Dylanu prije svega je priznanje rock-kulturi i beat-generaciji; ja je kao takvu vidim, i mislim da se ovako nešto, barem ne od strane Nobelova odbora, više neće ponoviti.

A Kundera s početka teksta, kao vječna prva asocijacija, misao, želja? Što ćemo s njim? Pa recimo to ovako: nije Kundera bez Nobelove, nego je Nobelova bez njega.


Facebook komentari

Davor Ivankovac

Književni proleter i volonter, čita i piše kada mu to mačak Arthur dopusti, inače je beskompromisan.

Provjeri i ovo

Premijerka Velikog Njega

  Srbija ce ovih dana dobiti prvu ženu premijera, no ni to nije jedino iznenađenje …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

1 × 3 =