Početna / Dnevni Komentar / Nova melodija malenog frulaša

Nova melodija malenog frulaša

icelandstrike

Neki dan sam tako besciljno tumarao po nekim stranim portalima s vijestima kada sam krajičkom oka u zakutku jedne rubrike u stilu ‘razno’ ugledao vijest koja me zaintrigirala.

Vijest je govorila kako su vlasti Islanda nedavno otplatile poslijednju ratu duga Međunarodnom monetarnom fondu preuzetu 2008. u paketu mjera kojima se trebala sanirati šteta izazvana izbijanjem globalne recesije. Spominjao se ukupan iznos duga od 1.800. milijuna eura te se referiralo na ponudu za članstvom Islanda u Europskoj uniji, što je bilo odbijeno prošle godine.

Slučajni čitatelj koji prati moja ranija pisanja o Islandu na ovom portalu već zna ponešto o metodologiji i mehanizmima razrađene, izdašno financirane, i svojevremeno do zla boga gudane iluzije o oporavku islandske ekonomije (u kojoj je tek pukim slučajem globalna recesija i začeta na prvom mjestu); te o događajima koji su slijedili sve do današnjih dana. Ostali će se morati zadovoljiti čituckanjem vezanih članaka na kraju. Ovdje ću to preskočiti, budući mi je zanimljiv jedan drugi moment u cijeloj toj otočkoj priči

Daklem, zašto bi netko tko je gotovo zadnje desetljeće u suglasju, na sva zvona i toliko opetovano gudio onu poznatu sagu o ‘oporavku posrnule ekonomije’; o stopiranju i obustavi isplate svih vanjskih dugova, o uhićenjima i suđenjima odgovornih bankara, o izradi građanskog ustava putem Interneta (crowdsourcing), i o svim drugim neo-vikinškim pothvatima i čudesima; odjednom tako naprasito i radikalno promjenio partituru po kojoj uveseljava puk.

Kao da kažeš kako su dosada sami otočani sve bili kadra iznijedriti na svojim matrijahalnim i poslovično prosvjećenim leđima i bez igdje ikoga sa strane da im pomogne; da bi zatim najednom ispalo kako je Međunarodni monetarni fond ona patronska instanca u sjeni koja je zapravo sve etape ‘oporavka’ tamošnje, u slobodno vrijeme nedorasle nejačadi, financirala sama.

Doista, u progresivnim mantrama i naracijama o Islandu proteklih godina IMF-a nije bilo ni za vidjeti ni čuti, a sada se odjednom otkrivaju kao nekakvi mecene i dirigenti čitave sage od A do Ž – ma molim te! A svi mi znamo onu staru: Gdje ima dima, ima i vatre.

Početkom srpnja ove godine na Islandu se održao kolektivni prosvjed 70. 000. zaposlenih u raznim sektorima protiv ekonomske politike nove vlade, te sredinom istog mjeseca još jedan čak i veći. Čini se kako obadva okupljanja nisu urodila plodom osim možda utjerala paničan strah u kosti tamošnjim strukturama moći. No, ono na što spomenute demonstracije jesu jasno ukazale je stvarni razmjer islandskih gospodarskih problema. Jer potrebno je podosta više od ‘nekoliko već viđenih rezova i otpuštanja’ da bi na ulice izašlo gotovo 1/3 ukupno zaposlenih u nekoj državi.

Let’s face it: Na Islandu ispod svima poznate i opjevane revolucionarne površine neki suštinski gospodarski problemi ključaju neprestano još od samih početaka globalne krize 2008. Bilo je samo pitanje vremena kada će nakupljeni problemi preći točku vrijenja te eruptirati. A opet, varijabla je to koja savršeno objašnjava i IMF-ov nedavni “izlazak iz sjene” na Islandu. Ne misliš li tako?

Obzirom na sve rečeno na tu temu u ovom i prethodnim člancima, stvarno je steta što se populističko recitiranje skandinavske sage o uspjehu dosada uglavnom već pretvorilo u svojevrstan kult. Jednom u budućnosti kada će neke nove generacije ekonomista, sociologa i psihologa nastojati proniknuti u stvarne uzroke tada već blijedeće ili čak potpuno minule globalne recesije s početaka trećeg milenija; vrlo vjerojatno će doći do zaključka kako čitav islandski scenarij zauzima prvo i ishodišno poglavlje u toj priči.

 

Krešimir Pavlović

 

Vezani članci:

Skandinavski lijek za izbornu amneziju

Slučaj Island: nastavak

Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Jure Francetić i antifašizam – oksimoron

  Za nekoliko dana, točnije 3.7. navršava se 105 godina od rođenja Jure Francetića, ustaškog …