Početna / Aktualno / Novo u hrvatskoj turističkoj ponudi: lovstvo (priča u pet dijelova)

Novo u hrvatskoj turističkoj ponudi: lovstvo (priča u pet dijelova)

lovci2
Koliko lovaca je potrebno da se zamjeni jedna žarulja? (retoričko pitanje)

1. glava – umjesto uvoda, ukratko o psihologiji:

Još uvijek ne postoji jednoznačan odgovor na pitanje zašto lovci love iz užitka i kakva je vrsta uzbuđenja koje osjećaju prilikom lova i ubijanja životinja.

Istraživanja psihologije lovaca navode mnoge uzroke, od toga da su bili zlostavljani u djetinjstvu, da su bili zlostavljači životinja, mnogi od ispitanika su mokrili u krevet poslije pete godine. Mnogi su procijenjeni kao narcisoidne osobe, manipulatori opsjednuti kontrolom nad drugim ljudima, psihopate bez empatije.

Užitak u lovu se povezuje i sa seksom tj. muškim viđenjem žene u dijelovima s kojima vode ljubav, a ne sa ženom kao cijelom osobom, pa navodno zato niti životinju na nišanu ne vide kao cjelovito biće. Da su seks i lov prilično povezani vidi se iz mnoštva lovačkih viceva na lovačkim forumima. Uglavnom, svi lovci tvrde da je lov užitak i uzbuđenje ali je očigledno da on nije isti za svakog lovca.

Osim toga, lovci su često vrlo uspješni ljudi – generali, policajci, političari. Oni su ponekad i ljudi koji pokazuju empatiju poput odvjetnika koji će braniti pro bono ili plastičnog kirurga koji će besplatno operirati unakaženo lice djeteta. Lovci često govore da vole životinje, neki čak i doniraju udrugama za zaštitu životinja.

Kako je teško shvatiti lovački um govori jedan primjer iz našeg Sabora. U raspravi o izmjenama Zakona o oružju, jedan je zastupnik argumentirao zašto nije dobro da se nabava i držanje oružja postroži. Rekao je otprilike ovo: ”Mnogi članovi lovačkih društava su branitelji koji boluju od PTSP-a i bilo bi štetno da im se oduzima oružje.”

Trebalo bi u budućnosti provesti istraživanje na milijunima lovaca da bi se shvatili lovački užitak i uzbuđenje u ubijanju životinja.

 

2. glava – alohtohtona divljač i lovački ekocid na otocima:

Svaki osnovnoškolac nauči na satu prirode ili biologije da su otoci izuzetno osjetljivi eko – sustavi koje treba čuvati. Međutim, u školskim programima nema ništa o namjernom uništavanju ovih sustava unošenjem alohtonih vrsta životinja od strane lovaca. Tako su lovci zaštićeni i u školskim udžbenicima kao što su u svim zakonskim propisima.

Oni se tretiraju kao najzaštićenija ljudska vrsta i naprosto je nevjerojatno koliki utjecaj imaju na sve druge oblike života i na ljudske zajednice izvan njihove. Lovci su poput nekih viših bića, nadljudi, veći, bolji, savršeni. Njima se sve oprašta, njih se ne kažnjava, oni ne moraju biti odgovorni. Nije važno koliko su i jesu li uopće obrazovani, jer njih se uvijek sluša, njima se udovoljava bez obzira na posljedice po druge ljude, po tuđe egzistencije, prirodu, zdravlje, slobodu. Lovci uber alles!

Alohtone vrste biljaka i životinja su vrste koje se ne pojavljuju u prirodno danom okolišu, nego su unesene slučajno ili namjerno posredstvom čovjeka. Posljedica takvog djelovanja je promjena okoliša koja često postane trajna. Te su vrste često invazivne tj. ponašaju se agresivno prema domaćim (autohtonim) vrstama. Najpoznatiji primjer i vjerojatno jedini koji će se ipak naći u udžbenicima je primjer mungosa koje je početkom 20. stoljeća Ministarstvo poljodjelstva u Beču odlučilo uvesti na otok Mljet s namjerom da s njega ukloni zmije otrovnice.

Uneseno je sedam mužjaka i četiri ženke. Mungos je već odavno pojeo sve zmije, pa se danas između ostalog hrani ptičjim jajima i pticama, a napada i divljač, tako da ga i lovci smatraju ljutim neprijateljem lovstva. Ovaj primjer je dospio u udžbenike zato što je za mungose kriva bečka okupatorska bulumenta. O unosu divljih svinja, jelena lopatara i druge divljači na otoke ne piše ništa, jer su ih naselili još uvijek živući lovci većinom u vremenu od 50 – ih do 90 – ih godina, a sada ih love i njihovi potomci, među njima vjerojatno i razni ministri i drugi službenici po institucijama koje odobravaju udžbenike. Slika o lovcu kao čuvaru, a ne uništavatelju prirode se ne smije narušiti. I prilično im dobro prolazi ta priča u javnosti.

Je li i ovo Kvarner Family brand?
Je li i ovo Kvarner Family brand?

Na jadranske otoke su između ostalog unesene divlje svinje, jeleni lopatari i mufloni. Divlje svinje su u svrhu lovačkog turizma naseljene na Krku, Lošinju, Rabu, Zeči, Pagu, Viru, Hvaru, Braču, Šolti, Mljetu, Visu, poluotoku Pelješcu. Na Cres su donesene 1985. godine i to njih 30-ak na predio Tramuntana. Točan im se broj danas ne može ustanoviti, a lovci koji bi trebali imati barem kakve takve procjene o njihovoj brojnost petljaju s brojkama koje nemaju veze s vezom.

Npr. 2004. su tvrdili da ih je na Tramuntani ostalo oko 70, a već 2005. su odstrijelili njih 78, 2007. 151 divlju svinju, a 2010.čak njih 525. Ovo pokazuje da se divlje svinje ne može izloviti, jer se stalno razmnožavaju.

Divlje svinje uništavaju bioraznolikost otoka i uništavaju složene i osjetljive eko – sustave. Jedu kornjače, mlade galebove, endemske vrste guštera, zmije, ptičja jaja, preokreću kamenje koje drži dragocjenu otočku zemlju pa se pašnjaci pretvaraju u kamenjar. Ruše suhozide, uništavaju poljoprivredne nasade i ubijaju janjad koja na otocima još uvijek živi slobodno u prirodi.

Na kvarnerskim otocima ubile su već tisuće janjadi i ovaca, a lovci su godinama tvrdili da je to nemoguće. Teško je zamisliti da nisu imali pojma o životinjskoj vrsti Sus scrofa L. iliti divlja svinja. Ako zaista nisu, onda i to spada u psihološki profil lovca, a ako su znali, onda su se pravili blesavi i obmanjivali javnost ne želeći priznati da su sve to napravili namjerno kako bi se zabavljali. Kada bi se danas donijela odluka da se zaista uklone divlje svinje s otoka, onda bi za uklanjanje trebalo oko 30 godina. Metode takvog uklanjanja su već uspješno provedene u svijetu. Nažalost, kad stvar izmakne kontroli, niti jedna metoda više ne može biti humana.

Naravno, kod nas su se još unosile alohtone vrste na otoke kad su drugdje u svijetu programi uklanjanja bili završeni. Evo o iskustvima iz svijeta, a prvo citat iz teksta o tome zašto se kod nas ne može tako: ”Na svakom od tih 25 otoka gdje je problem riješen, o rješavanju nisu odlučivali lokalni političari kao kod nas, nego stručne službe za zaštitu prirode. Političari su samo donijeli odluku da žele riješiti problem i osigurali novac.”

Uklanjanje divljih svinja moglo bi potrajati 30 godina

Jelen lopatar je najprije naseljen na Brijune početkom 20.-og stoljeća, nakon 2. Svjetkog rata je uvezen na Mljet, a 1953. na Grgur, oko 1995. na Plavnik, itd. Danas ih ima na Hvaru, Šćedru, Lošinju, Braču, Krku i Cresu. Na Cres su naseljavani 1966. na predio Punta križa i 1985. na Tramuntanu.

I s brojem jelena lopatara lovci petljaju, pa su tako od navodno preostalih 120 iz 1999. godine osam godina kasnije odstrijelili njih čak 255. Uz to da košuta može imati samo jedno mlado godišnje, a do spolne zrelosti jelenima lopatarima trebaju 2 – 3 godine, jasno je da su i ove brojke izfrizirane prema trenutnim lovačkim potrebama.

Za 200 jelena lopatara na Cresu (broj je iz lovačkih izvora) treba 170.000 litara vode pa isušuju slatkovodne lokve na otoku iz kojih piju ovce.

Strava na Cesu: djeci pred očima ugibali lanad i srne

Jedan lopatar pojede trave koliko 6 ovaca. Zimi uništavaju mladice, pa time uništavaju šume. Uklanjanje jelena lopatara je za razliku od divljih svinja jednostavno jer su polupitomi i za to je potrebna samo odluka. Naravno, kad bi ih se zaista i željelo ukloniti s otoka.

Mufloni nisu opasnost za eko sustave na dramatičan način kao divlje svinje ili jeleni. Izgleda da ih ipak ima manje, možda i iz razloga što mužjaci postižu spolnu zrelost tek sa 7 godina. Problem na otocima na kojima ovce još uvijek žive slobodno je što se pare s domaćim ovcama pa bi povećanjem njihovog broja bile ugrožene domaće pasmine, npr. na Cresu endemska creska ovca. Također, muflon je vrsta koja smanjuje resurse hrane domaćim ovcama.

 

3. glava – cijena lova:

Otkud lovcima novac za njihov hobi? I to u zemlji koja je po siromaštvu na vrhu europske ljestvice? Kažu da ne ide svih 62.000 – 65.000 lovaca u lov, već neki samo vode brigu o životinjama (to je ona slika lovca, čuvara prirode). Ovi su vjerojatno siromašni sluge onima dubljeg džepa, a među njima se po svoj prilici i nalazi većina poniženih krivolovaca. Lovačkih udruga ima oko 1.000 i iako ne zarađuju kao Dinamo, njihovi prihodi nisu mali.

Žale se da je lovni turizam na niskim granama za razliku od drugih europskih država pa svoje poslovanje nastoje poboljšati. Te 2014. godine, iako ih je bilo za 4% manje nego prethodne godine, bili su efikasniji. Tako su te godine odstrijelili 26.394 divlje svinje, 16.800 srna, 4.382 jelena, 82.000 fazana, 28.000 zečeva, 117.000 razne pernate divljači, te 30.000 ptica močvarica.

Gledano u postocima, u usporedbi s 2013. broj odstrijeljenih jelena veći je za 15 posto, srna za deset, divljih svinja za 23, zečeva za 12, fazana za čak 46, a raznih močvarica za 11 posto. Uspješni masakr.

Broj divljači koja se može odstrijeliti temelji se na broju divljači u lovištima, a broje ju lovci sami. O friziranju brojeva smo pisali u 2. dijelu ovoj serijala, a to je nemoguće spriječiti, jer nema vanjskog, neutralnog monitoringa (koji čak i političari imaju). Lovci imaju slobodne ruke brojati kako i koliko im je volja.

Neki kažu da čak za svoj hobi kupuju fazane iz uzgoja, a divlje ne love. Kako to izgleda? Divlji su plavi, a iz uzgoja su zeleni? Ili se ovi iz uzgoja puste na neku livadu pa onda brzo navali pucati. Časno, nema što.

Lovci u 2014. odstrijelili 82.000 fazana, 16.800 srna, 4382 jelena…

Evo cjenika odstrjela divljači u jednom lovištu:

H4rvatski lovački savez – cjenik lova za 2015.-2016.

Ako vam se ne proučava ovu kompliciranu tablicu, evo nešto jednostavnije za turiste.

Navedene su najviše cijene, a one mogu biti niže, ovisno o bodovima kojima se ocjenjuju trofeji.

Hunting in Croatia: price list | Balkan Hunter’s Club

Na slijedećem linku možete vidjeti koje su životinje u ponudi za lov u Hrvatskoj. Obratite pažnju da je u ponudi i vuk, za kojeg će vas iz Hrvatske odvesti u BiH, jer je u Hrvatskoj zaštićen i zabranjeno ga je loviti. Vuk nema putovnicu, pa se slobodno šeta preko granice sa susjednom državom (kao i medvjed i druga divljač).

Ma neeee, nema lov veze s novcem več s uzgojem uljane repice u Španjolskoj – naravno da ima veze s novcem.

Grivna.hr: hunting and fishing in Croatia

Pametnom dosta.
Pametnom dosta.

 

4. glava – snaga lovačkog lobija:

Otkako smo pokrenuli serijal o lovcima ovu je zajednicu napustilo sedam članova. To nas ni najmanje ne čudi, jer znamo da ju prate i lovci i to ne zbog tekstova o lovcima nego prvenstveno zato što ih zanimaju i neke druge teme koje nemaju veze s lovstvom. Međutim, sada kad smo se prihvatili njihovog hobija, stranica im se više ne sviđa toliko da bi ju lajkali. Zaista bi bilo čudno da na njihovim Facebook profilima među lajkanim stranicama stoji takva koja o lovcima piše negativno.

Ajde još dok je bilo samo tu i tamo nešto, čak i kad je procurilo da se planira Zakonom odobriti lov lukom i strijelom bili su tu, jer su ljubitelji ovakvog načina lova ionako u manjini pa je većini ta tema ni vrit i mimo, a možda se nekima zaista niti ne sviđa ta ideja. Ali sada smo očito taknuli u nešto što smatraju da bi moglo ugroziti sliku lovca kao čuvara prirode, jer lovački ekocid na jadranskim otocima i novac sigurno ne idu ruku pod ruku s predodžbom koju su prodali javnosti. Čini se da se lobi uskomešao.

Prijedlog zakona o lovstvu: obogatimo turističku ponudu toljagama i kremenim sjekirama

Što je to lovački lobi? Lov je hobi, on je strast i u njemu nema stranačkih i statusnih podjela. Portir u školi može loviti rame uz rame s kirurgom, direktorom kompanije, predsjednikom stranke i poslije se s njima zabavljati uz gulaš i vino. U lovstvu nema stranačkih podjela i zato je moguće da imaju tako snažan interesni lobi koji se na svim društvenim, političkim i zakonskim planovima bori da lovci ne ostanu bez svog hobija, bez svoje strasti.

Lov je važniji od zaštite prirode, državne i lokalne ekonomije, ugroženih vrsta, poljoprivrednika, ljubitelja životinja, stočara. Lovci sami po sebi ne moraju biti negativni ljudi, mogu na drugim poljima svog života biti humani i darežljivi, ali kad im se dirne u hobi, u njihovu strast, onda više ništa nije važno, niti tuđe egzistencije, niti zaštićene vrste, niti priroda. Tada će zbiti redove i uvijek podržati jedni druge. To je snaga lovačkog lobija o kojoj druge interesne skupine mogu samo sanjati. Samo veliki pritisak javnosti može natjerati političare da smanje utjecaj lovaca.

Galeriju fotografijja 16 ustreljenih smeđih medvjeda pogledajte na web-stranici tvrtke Adria-Hunt d. o.o.
Galeriju fotografijja 16 ustreljenih smeđih medvjeda pogledajte na web-stranici tvrtke Adria-Hunt d. o.o.

 

5. glava – Divlji Zapad  i turistička ponuda otoka Cresa:

Krivolovci na otoku Cresu su Milan V., Giorgio Ba., Giorgio Br., Franjo S., Joso M., Branimir C., David K., i dr. Oni su već prijavljivani za krivolov ali nemamo informacije jesu li na bilo koji način sankcionirani. Možda je naivno očekivati da se to dogodi, jer lovci su ljudi od portira i poštara do generala i političara, pa je teško zamisliti da ih nema i među državnim odvjetnicima. Ovaj tekst je zbog toga što sumnjamo da pravda može dotaknuti lovce, pa evo da si samo čupate kosu.

Zbog specifičnosti lovstva na otocima, preporučujemo vam da najprije pročitate tekst o lovačkom ekocidu na kvarnerskim otocima koji smo objavili prošlog mjeseca.

LOVCI 2. dio

Ukratko, na jadranske otoke je naseljena divljač (prvenstveno divlje svinje ali i jeleni lopatari) koja na njima nikada prije nije živjela (alohtona divljač), populacija divljači je izmakla kontroli i proteklih 30 godina uništava otočke eko sustave, imovinu otočana i zbog nje je ugrožena sigurnost ljudi.

Sve to se ignorira iz jednog jedinog razloga – da bi se odrasli ljudi zabavljali lovljenjem i ubijanjem životinja.  Evo kakvi su razmjeri pokolja životinja koje su se ni krive ni dužne našle na Cresu zbog njihove zabave i koje se više, kad bi se zaista i htjelo, ne mogu maknuti s otoka na potpuno human način.

IZLOV NEPOŽELJNE DIVLUAČI NA KVARNERSKIM OTOCIMA 2011. (izvještaj)

Ako ste mislili da je Divlji zapad nestao krajem 19. stoljeća, grdno ste se prevarili. Njegov nasljednik nam je pod nosom, na otoku Cresu. Imamo kauboje, Indijance, farmere, poslovne ljude, vlast i njihove interese zbog kojih se međusobno sukobljavaju. Jedino još ne znamo da li uz ”Kvarner family”, brand koji favorizira Turistička zajednica Kvarnera ide i pokoji bordel koji bi upotpunio sliku kauboja…. ups…. lovca koji naoružan do zuba šeta pitoresknim mjestašcem Beli na Cresu. Inače, ”Kvarner familiy” brand omogućuje turistima doživljaj domaćinskog i obiteljskog ugođaja, što se iz priloženih fotografija i vidi. Ono što se na fotografijama ne vidi ćemo vam ukratko nabrojati.

Lovački lobi na otoku Cresu su nepoznati lovci zagrebačkih, slavonsko-brodskih, šibenskih, makarskih, imotskih automobilskih registarskih oznaka, koji su ujedno i članovi LD (lovačko društvo) ”Orebica” Cres uz jednog policajca iz Cresa. Niti jedna odluka Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva zaštite okoliša o uklanjanju alohtone divljači ne može se provesti bez njih, pa se tako niti ne provodi.

Evo i popisa protuzakonitih aktivnosti na Cresu za koje izgleda da još nitko nije odgovarao iako se sve marljivo prijavljuje.

LD ”Orebica” 2005. godine dobiva od Primorsko – goranske županije lovišta broj VIII/130 ”Tramuntana” i VIII/108 Cres koje prema aneksu ugovora ne smije dati u podzakup. LD Orebica ipak daje lovište u podzakup talijanskim lovcima za cijenu od 20.000,00 eura na godinu, prema riječima predsjednika LD ”Orebica” Ante Čule. Osim toga, prema zakonu, lovci plaćaju lovne dane, a ne godine.

Talijanski lovci smiju loviti na 2.500 hektara lovišta ali love na 5.000 hektara. Vlasnicima zemljišta se obraćaju držeći se za spolni organ i govoreći: ”Evo tebi i hrvatskoj policiji ovo!” Inače, privatno vlasništvo je ustavna kategorija.

LD ”Orebica” ne poduzima mjere za sprečavanje šteta od divljači, niti nadoknađuje štete od divljači na stoci, poljoprivrednim kulturama, ili drugu štetu.

LD ”Orebica” ne poštuje Zakon o lovstvu (NN 153/09.) članak 11., stavak 4. prema kojem je dužno obilježiti granice lovišta.

Tijekom srpnja 2015. nepoznati obrtnici ulaze bespravno u kuću u nenaseljenom naselju Konac, te obnavljaju i nadograđuju zgradu koja je u vlasništvu Grada Cresa. O tome su obaviješteni gradonačelnik Grada Cresa i građevinska inspekcija, koji ništa ne poduzimaju. 10. travnja 2016. godine grupa od 20-ak lovaca nastavlja s uređenjem tj. bespravnim prisvajanjem zgrade, pa je obavještena Policijska postaja Mali Lošinj koja ne izlazi na teren pod izlikom da nema vozila niti ljudi da nadgleda ovo područje. Zato stanovnici Cresa predlažu da se postavi tabla na lokaciji s natpisom: ”Ovo područje je bez pravnog nadzora Republike Hrvatske”. Zatim je obaviještena Policijska uprava Primorsko-goranska, koja je izvijestila Općinsko državno odvjetništvo. Policija je u 18.08.2016. opet bila na lokaciji i evidentirala naše i strane državljane koji su protuzakonito koristili kuću.

Izgleda da je upravo gradonačelnik Cresa odobrio da se kuća u Koncu da lovcima bez natječaja čime je zloupotrijebio službeni položaj i svoje ovlasti. Budući da Cresani tvrde da lovci naplaćuju korištenje kuće, otokom kruže glasine da od novca na crno i on ima koristi ali to tek treba dokazati. Sumnju u umiješanost gradonačelnika povećava i činjenica da je sporna kuća pripala Cresu hoš 1994. godine, a tek je 2015. godine izvršena uknjižba i odmah je poklonjena lovcima. Uskoro će lokalni izbori, a na Cresu opcija koja dobije 150 – 200 glasova pobjeđuje. Je li već počela bitka za glasove na Cresu?

Čeke se postavljaju 5 – 25 m od puteva i raskršća kojima se kreću mještani okolnih naselja, turisti, izletnici, rekreativci čime je ugrožena njihova sigurnost. Međutim, problem je u tome što ne postoji propis koji određuje udaljenost čeka od javnih puteva, pa lovci sami procjenjuju opasnost. Na terenu to izgleda ovako: s jedne strane javnog puta nalazi se čeka, a s druge strane se postavljaju mamci (hrana i voda) i zatim se puca u divljač preko puta kojim hodaju ljudi. Problem bi se mogao riješiti tako da se čeke okrenu ne suprotnu stranu od puta ali stari lovci i oni s velikim trbusima zbog kojih se ne mogu sagnuti i teško se kreću bi onda morali hodati nekoliko stotina metara noseći ubijenu divljač.

I ovo je prijavljeno, policija je napravila očevid 06. lipnja 2016. i GPS-om registrirala sve takve čeke. Vidjeti ćemo što će biti dalje, rekli bi slijepci. Upit o čekama poslan je i glavnom lovnom inspektoru kako bi ipak on procijenio opasnost za ljude i domaće životinje. Prilično smo uvjereni da je inspektor lovac ali ne znamo koliki mu je trbuh.

Vratimo se još malo krivolovcima. Krivolovac je ona osoba koja nelegalno drži oružje, koja lovi bez lovačke iskaznice, koja nelegalno prodaje divljač i sl. Zadržati ćemo se na ovom posljednjem. Na sastanku u Cresu, koji je održan 24.svibnja 2016. s predstavnicima Grada i Županije, nazočna inspektorica lovstva za PGŽ nije imala primjedbi na ponašanje lovaca unatoč tome što se krivolov stalno prijavljuje, što lovci ulaze na privatne parcele i što se lovina direktno prodaje lovcima iz drugih lovačkih društava na terenu ili ju prodaju privatnim osobama diljem Hrvatske. Naime, za svaku pojedinu životinju koju lovac ubije, predsjednik društva određuje što će biti s njom. Ako se divljač prodaje, mora biti očišćena u odobrenom objektu, meso joj se ispituje na trihinelozu i dobiva markicu. Krivolovci to učine s jednim dijelom divljači, a ostalo prodaju na crno. Od 2005. – 2012. godine lovci su prijavili da su ubili oko 3000 jelena lopatara i isto toliko divljih svinja. Smatra se da je ubijeno još tri puta toliko ali nije prijavljeno.

Osim toga, otočani tvrde da lovci devastiraju otok i na razne druge načine – na primjer, da ruše suhozide s planinarskim oznakama i čupaju planinarske znakove u koje su uloženi deseci tisuća kuna.

Tijekom prosinca 2015., siječnja i veljače 2016. pucano je na udaljenosti manjoj od 300 m unutar naseljenog mjesta, a pojedinci čak i na manje od 50 m o čemu svjedoče i patrone iz sačmarice ostavljene na tim pozicijama. Svaki je put obaviještena policija koja je rekla da je podigla prijavu ali je rezultat prijava koš uvijek nepoznat.

Naredbom ministra Čobankovića od 11.04.2007. dozvoljava se lov 365 dana bez obzira na dob i spol na alohtonu divljač na kvarnerskim otocima. Ministrica Mirela Holy je 2012. donijela istu naredbu ali za sve jadranske otoke. Ove se naredbe nikada nisu provodile, a i zašto bi kad tadašnji predsjednik LD ”Orebica” Cres, Branimir Curl smije izjaviti bez ikakvog straha od posljedica da bi mogli poloviti alohtonu divljač (jelene lopatare) za dvije godine, ali što bi onda za lovce ostalo na otoku (u prijevodu, što bi oni poslije toga radili). (Izvor: časopis ”Dobra kob”, srpanj 2014.)

LOVAČKI SAVEZ PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE | Lovačko društvo «OREBICA» Cres

I tako država, županija i Grad prešutno odobravaju ekocid na otoku, uništavanje imovine otočana i ugrožavanje njihove egzistencije. Zašto? Zato što smatraju lovce važnijim ljudima od drugih. Kao što smo već prije napisali: ”Lovci su poput viših bića, nadljudi, veći i bolji. Njima se sve oprašta, njih se ne kažnjava, oni ne moraju poštivati zakone, druge ljude, tuđe egzistencije, prirodu, zdravlje, slobodu. Lovci uber alles!”

A javnosti se samo mažu oči povremenim uredbama, osnivanjima povjerenstva i sjednicama kako bi se ostavio dojam da se problem ne ignorira. I tako prolaze godine i desetljeća.

Nastaviti ćemo pisati o lovačkom ekocidu na otoku Cresu.

lovci6

 

Izvor: Psi laju, a karavane prolaze


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

POVRATAK AUTOHTONIH DEVA U ĐURĐEVAC (i opet o ismijavanju zakona i maltretiranju životinja)

  Tekst o devama u podravskom gradiću Đurđevcu koji smo objavili krajem ljeta nije privukao …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

1 × five =