Početna / Istaknuto / Pardon Zvonimire, ako si ti krao – ja nisam!

Pardon Zvonimire, ako si ti krao – ja nisam!

 

Odgovor kolumnistu Večernjeg lista na laži i uvrede spram svih poštenih građana – uredno je poslan. Objave nema, niti je očekujemo.

U Vašem listu 19.prosinca 2015. u rublici bez pardona kolumnist Zvonimir Despot pod naslovom „I prije 90-ih krao je tko je mogao i direktori i radnici“ iznio je niz neistina.

Klevećući tadašnji sistem grubo je oklevetao svakog žitelja tadašnjeg sistema. Ističući da je sve bilo društveno vlasništvo, drugim riječima ničije; da nije bilo nikakve odgovornosti, nego je svatko gledao kako će utrpati u svoj džep jer je bilo uvriježeno mišljenje da je sve to „naše.“ Ističe da je to i dio mentaliteta, mediteranskog i balkanskog gdje je takvo ponašanje uvriježeno, kao i korupcija i tome slično, a da se na taj mentalitet nakalemio još komunizam/ socijalizam pa smo dobili krajnje nakaradno ponašanje i nakaradnu državu sa nakaradnim sustavom.

Odmah da kažemo; ako se vaš kolumnist, njegovi i netko od tih koji propuštaju ovakve članke, u onom sistemu tako ponašao, mi nismo – ni onda ni sada.
Autor članka podastire kao primjer jednog direktora (po običaju naših glasila ) ne navodeći ime i prezime, kojeg je izvukao iz tadašnje štampe ;kako je ne navedenu firmu doveo programirano pred stečaj. Tu je tvrtku preuzela tadašnja velika građevinska firma s poslovima na Istoku, a taj direktor je dobio mjesto pomoćnika glavnog direktora za inozemstvo, te za jedan ugovoreni posao u Rusiji uzeo proviziju i kupio apartman na moru. Kralo se i da se osveti državi, sustavu, partiji, motiva je bilo više, ali je zajedničko bilo svima da je to bila država kradljivaca i lopovluka. Kažnjavani su samo neki – ističe autor članka.
U spornom članku ističe se: “Kako i kome može pasti na pamet pričati i pisati da se počelo krasti sa Franjom Tuđmanom, da je samo HDZ pokrao državu, da se sve svodi samo na ratno profiterstvo i privatizacijsku pljačku.
Ne znamo cilj ovog članka nabacanih laži i blata na bivši društveno politički sistem i cjelokupni narod koji je u njemu radio ,gradio i bolje , dapače puno bolje živio. To uostalom potvrđuje stvarna žrtva onog sistema Marko Veselica koji je ustvrdio da je bolje bilo u komunizmu nego sada(V.list 9.11.2003.) .
To potvrđuju i svi pokazatelji ostavljeni prilikom dostojanstvene predaje vlasti. Evo samo nekih:

BANKE
Banke su predane i bile su likvidne u onoj državi. Napravljen je manjak od 87 milijardi kuna. Sanirane su a potom prodane za jednogodišnju otplatu podignutog zajma za sanaciju (izjava Saborskog delegata HDZ gospodina Marića na HTV 1).
Da je napravljen manjak od 87 apartmana, Despote, bilo bi puno. I nije samo to najgore . Te banke „sišu“ naš kapital i iznose u svoje zemlje – razvijaju svoju privredu. Zamisli, tu nema krađe. Otuđivanje našeg kapitala je legalizirano, a Hrvatska ostaje godišnje bez 17 milijardi kuna kapitala građana i svoje privrede. U 20 godina to je blizu 340 milijardi kuna. Previše je to i za jednu Ameriku, a kamo li za državu sa 4 miliona stanovnika.

MIROVINSKI FONDOVI

Mirovinski fondovi imali su zalihe na računima za isplatu 6 mirovina umirovljenicima sa tendencijom stalnog povećanja jer se omjer radnik-umirovljenik kretao između 2,83 do 3,5 naspram jedan u korist zaposlenih radnika. Koliki je sada ?
U 2014. godini bio je1,13 : 1 .U onoj državi „lopova i kradljivaca“ bilo je cca 462.000 umirovljenika, a 2008 god.u R.H bilo je 1,114.510 umirovljenika (otkud i zašto to povećanje umirovljenika treba odgovoriti struka ; ne politika koja je to proizvela). U punu mirovinu se išlo sa 60 godina- muškarci a žene sa 55 godina. U prijevremenu mirovinu su muškarci išli sa 55 godina, a žene sa 50 godina. Puna mirovina je iznosila 85% plaće najboljeg desetogodišnjeg prosjeka u nizu. Kakvo je stanje sada u odnosu na onda? Udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći u onoj, po vašem kolumnisti nakaradnoj državi, bio je 75,3%, a u ovoj za neke lijepoj našoj, za ostale jadnoj našoj, 39%.
U onom sistemu mirovina je rasla rastom plaće radnika.

ZAPOSLENOST

U onoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj radilo je 1,618.204 radnika sa čvrstom garancijom radnog mjesta i osobnog dohotka. Dohodak je bio mjerilo rada; nisu bile određene plaće po državnom organu pa tad direktor-menadžer nije mogao imati i po 800.000kn plaće i to neovisno kako mu poduzeće posluje ;dijelio je zajedničku sudbinu uspjeha i neuspjeha poduzeće sa radnicima. Kod raskida radnog odnosa nije bilo otpremnine. Danas menadžer dobiva bogatstvo,a radnik ne može dobiti svoju zarađenu plaću. Uvođena je analitička procjena svakog radnog mjesta i na njemu svakog radnog zadatka,s ciljem eliminacije viška radne snage. Višak radnika se nije otpuštao već su vršene prekvalifikacije i dokvalifikacije radnika uz planiranje povećanja posla i povećanje bruto produkta poduzeća. Minimalni osobni dohodak je bio toliki da se od njega moglo pristojno živjeti. Kod odlaska u mirovinu jednako su dobivali i radnik i menadžer-direktor otpremninu u visini 3 prosječne plaće grada ili republike.
Imali su ti radnici sedam satne radne dane u tjednu s pravom preraspodjele ( koliki im je radni dan danas?), državnih blagdana više nego danas, godišnje odmora duže nego danas. Težilo se prema smanjenju radnog vremena na 6 satni radni dan.
Ono što uvode neke skandinavske zemlje – to smo imali mi prije 25 godina.

 

socijalizam

 

BILI SMO VISOKO RAZVIJENA INDUSTRIJSKA ZEMLJA

Predali su ti „komunisti“ privredu koja je u nekim granama prednjačila u svijetu, a velik dio se ravnopravno nosio na otvorenom svjetskom tržištu. Graditeljstvo je radilo diljem jugoslavenskih prostora,Azije Bliskog istoka,Afrike,pa čak i u razvijenoj Zapadnoj Njemačkoj. Pitam te, koliko je zapošljavalo radnika onda a koliko sada? Brodogradnja nam je bila 3. u Svijetu. Neka poduzeća su bila po tehnološkim dostignućima među prvima u Svijetu, primjer „Nikole Tesle koji je ispred „Eriksona“vladao tržištem tadašnjeg SSSRa i Kine. Imao je 7.500 tisuća radnika od toga 500 inženjera u razvoju.
Što radi sada, kojom se proizvodnjom bavi i koliko radnika ima i drži li tada osvojena tržišta?
Jedno znamo da je prodan – konkurentskoj firmi Erikson, a 1990 god.on je mogao kupiti Erikson, da je imao Eriksonovu upravu – do zadnjeg komada proizvedene centrale.
Tvornica alatnih strojeva „Prvomajska“je bila druga u Evropi. Izvozila je alatne strojeve na otvoreno tržište širom svijeta. Takve su bile i Tvornice Parnih kotlova,Bratstva i mnoge druge. Gdje su sada? Tvornica „Rade Končar“po veličini bila je 111 firma u Svijetu!? Da, Hrvatska sa 4,5 miliona stanovnika imala je takav industrijski gigant, ali je imala i vlastiti razvoj u kojem je radilo 1.1oo inženjera i ukupno 26.000 radnika+6000 po drugim Republikama i pretstavništima.
Koliko ima sada i šta proizvodi? Auto industriju smo imali da je pokrivala naše potreba. Tvornica autobusa Zagreb je imala 1300 radnika-prodana je za 4,5 miliona maraka a dvije godine prije izvršena je kompletna rekonstrukcija i samo termolakirnica je uvezena iz Njemačke za 17,5 miliona maraka. Njezin rad je zaustavljen primanjem polovnih autobusa sa zapada (prvenstveno Njemačke) i darivanjem autoprevoznim poduzećima. Stala je prodaja autobusa T.A.Z. a ubrzo i proizvodnja. Slično se desilo sa Auto Dubravom koja je radila nadogranje buseva i kombi vozila,a zapošljavala je više od 800 radnika . Nestala je na sličan način i Zagrebačka Zastava auto koja je sklapala Fijat 132 – vozilo u rangu klase Mercedesa. I tu je radilo više od pet stotina radnika .Kada se tom broju pridodaju kooperanti perfidnim Zapadnim uništenjem auto industrije nestalo je više od 5.500 radnih mjesta. Na tim prostorima su strane trgovine servisi stranih vozila ili skladišta. I dok je tadašnji predsjednik R.H. javno poručivao da smo mala zemlja za proizvodnju autobusa, da nam je dovoljna poljoprivreda i turizam druge zemlje su razvijale svoje industrijske potencijale. Hrvatska je izgubila svoju auto industriju naivno, primanjem besplatnim poklonima ne svaćajući cilj poklona (čuvaj se Danajaca kada ti darove nose), ali je zato primorana uvoziti 840 i više autobusa i na tisuće osobnih , teretnih i poluteretnih vozila godišnje .
Za napomenuti je da su tadašnji stručnjaci Tvornice autobusa Zagreb po uzoru na našu tvornicu napravili i pustili u rad takve tvornice u Egiptu i Čileu. Rumunjska čijem smo se u onom vremenu, osobnom vozilu smijali danas zapošljava 200.000 radnika u toj autoindustriji.
Nedavno (v.list 13. prosinca 2015.) objavljuje poruku Slovačkog predsjednika Andrej Kiske da ih poučimo o turizmu – a da će oni nas o autoindustriji.

Da se našalim: pošaljimo im te stručnjake koji nam u 25 godina umanjiše broj kreveta u turizmu za 20.000,a oni nama ne trebaju davati pouku o autoindustriji , mi smo to uništenje doktorirali. Kompletno uništenje industrije sveli smo na 6% u odnosu na 1990 godinu i sada kad jedan privatnik otvori primjera radi proizvodnju registarskih pločica hvalimo se kako nam je ta grana privrede u porastu.

GODIŠNJI RAST BRUTO PRODUKTA

Predali su ti „komunisti“HDZ-u i ostalim vladarima u Saboru vlast, dostojanstveno poslije gubitaka izbora i izdaje postojećeg rukovodnog kadra koji je partiju pretvorio u Stranku demokratskih promjena. Predali su oni Socijalističku Republiku Hrvatsku sa svim pokazateljima srednje razvijene evropske zemlje sa prosječnim godišnjim rastom BOD od 4% u njihovih 45 godina vladanja;godišnja stopa rasta industrijske proizvodnje iznosila je 6,2%Što je Hrvatsku svrstavalo u visoko Razvijene industrijske zemlje,a industrija je postala dominantna u strukturi ukupne proizvodnje(Jakov Sirotković-Hrvatsko gospodarstvo 1996.godine). Zagreb je bio najveći industrijski centar jugoistočne Evrope i male Azije. Zemlja je bila sa takvim međunarodnim ugledom da je tadašnji pasoš bio najcjenjeniji u svijetu. Socijalno zdravstveni sustav smo imali najbolji u svijetu sa besplatnim zdravstvom i školstvom. Predali su oni Hrvatsku kao nisko zaduženu zemlju, solventnu zemlju sa ukupnim dugom 3 milijarde i četiri stotine miliona $ od toga su ovi „vladari“ dobili povrat 700miliona $ u zlatu koje je bivša Jugoslavija deponirala u Švicarske banke pripremajući se na konvertibilnost dinara. Isto je prodato za polovičnu cijenu a danas mu je vrijednost veća od milijarda $. Nisu to radnici o kojima autor članka piše pokrali ali je otuđena stečena njihova„muka“.

STAMBENA IZGRADNJA

U toj po autoru članka državi kradljivaca i lopova izgrađeno je 898.484 stana(u periodu od1953 do 1990.g.) i 637 radničkih odmarališta sa 76.000 ležajeva(danas nema ni jednog ni odmarališta ni kreveta). Ti stanovi i odmarališta rađeni su iz dohotka radnika i nikako nisu mogli biti predmetom nikakve „pretvorbe“niti državnog prisvajanja pa potom prodaje. Oni su neotuđivo pravo radničke klase Hrvatske,kao što je i neotuđivo pravo svih žitelja Hrvatske društveno vlasništvo.
Ono nije moglo biti sa strane države oduzeto(konfiscirano)bez referendumskog izjašnjavanja svakog žitelja Republike Hrvatske s navršenih 16 godina(ne i dijaspore jer ona u stvaranju društvenog bogatstva nije učestvovala) jer je u onoj državi rada pravo na rad imao svaki građanin sa navršenih 16 godina pa je time i bio učesnik stvaranja onog što mu je doslovno oteto ili prisilno prisvojeno.

TURIZAM

Turizam nam danas predstavlja glavnu granu djelatnosti. U 2014.godini ostvareno je 66,1 milion noćenja, a u toj po autoru članka „nakaradnoj komunističkoj tvorevini 1987.godine ostvareno je 68,1 milion noćenja t.j. 2 miliona više,a bio je jedna od sporednih grana djelatnosti. Od toga je bilo 33% domaćih gostiju,a u 2014.god.svega 8% što ukazuje na to da je more bilo naše. Čije je sada kad naši ribarski brodovi moraju da stoje ,jer su ispunili Evropsku kvotu ulova, a talijanski love ribu u našem moru i prodaju je nama!?

LOPOVLUK ONDA I SAD

Kad autor izvlači iz tih godina slučajeve lopovluka kojeg je bez sumnje bilo, zaboravlja jedno da na svijetu nema zemlje bez popova i lopova. Bitno je da država zakonima i zakonskim sankcijama uz pomoć
policije,sudstva i državne administracije stanje drži pod kontrolom,da su lopovi u zatvorima a pošteni građani na slobodi. Da se našalim:ako se prije devedesetih kralo, al se i narodu dalo; sad se krade – narodu se ne dade.
U zemlji se držao red sa 9.000 do 11.000 policajaca. Danas to ne uspijevamo sa 20.000 policajaca.

SISTEMSKE PROMJENE A NE PROMJENA SISTEMA

I u onom vremenu protivnici onog sistema govorili su da je na sistem potrošen i onda i sada stojimo stanovištu-Socijalistički radnički samoupravni sistem je društveni proces koji je u onom vremenu trebalo nadograđivati,a ono što se pokazalo loše mijenjati. Ne mijenjati sistem koji je Hrvatsku po stopi razvoja doveo na 3 mjesto u svijetu (Slovenija je bila 1.). Ta Socijalistička Republika Hrvatska bila je visoko pozicionirana industrijska zemlja u svijetu. Zemlja u kojoj se plaćao rad, a ne kao danas nerad (slučaj saborskih zastupnika-dovoljno je da je izabran –prima plaću iako ne dolazi na sjednice i nikome ne odgovara što je izigrao svoje biračko tijelo i još ostvaruje pravo na povlaštenu mirovinu;dobar neki sistem).
U tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj 95% stanovništva činilo je srednju klasu. Danas srednje klase gotovo nema, a ona nosi razvoj društva.
Nažalost, u nadi promjena na bolje taj radnik je dao svoju vlast u ruke onima koji ga izvlastiše i baciše sa pozicije upravljača tvornicom , državom i društvom u najamni odnos bez garancije da će dobiti ikakvu plaću za svoj rad.
Poništeno je 45 godina njegovog razvoja države i društva kao da baš ništa nije valjalo . Konfiscirano je društveno vlasništvo, razdijeljeno; rasprodano u bescjenje domaćim i stranim „šakalima“ koji gledaju svoje – a ne narodne interese. Radnici su naprosto izdani, a ideolozi bivše partije danas su i krajnji desničari.

Kad autor spornog članka spominje toga direktora-lopova koji je upropastio  poduzeće, upravo je dao priliku da se usporedi onaj sistem koji je imao višestruku kontrolu i unutar poduzeća i van poduzeća. državne kontrolne službe i organe.
Pod privatizacijom nastala je povijesna pljačka društvene imovine, kroz koju se odvio proces prvobitne akumulacije kapitala i stvorio mali broj bogatih, a istovremeno uništio sloj srednjeg staleža koji nosi razvoj nekog društva. Privreda je uništena i dovedena u stanje u kojoj treba obrtna sredstva kakvih u našoj zemlji nema.

DEMOGRAFSKA SLIKA

Hrvatsku je do 2000 godine, uz protjerane Srbe, napustilo 300.000 mladih, školovanih i zdravih Hrvata (prof.dr.Stipe Šuvar).
Po popisima stanovništva iz 1991.godine Hrvatska je imala 4,784.625 stanovnika a 2011.godin 4,284.88stanovnika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju broj stanovništva smanjen za 499.736 stanovnika što napuštanjem „ lijepe naše“ odlaskom trbuhom za kruhom, što većom stopom umrlih nego rođenih.
Od 2011.god.iseljavanje je ubrzano, mortalitet povećan. Tako je 1990. godine rođenih 55.409  a 2014.godine 39.566, dok je iste godine broj umrlih bio 50.839, što je samo sa tog osnova za 11.273 smanjen broj stanovnika. Prosječan vijek starosti stanovništva 1990 godine je bio 38,7 godina a 2011.godine bio je 43,4 godine. Demograf dr.Stjepan Šterc upozorava da bi zbog negativnog prirodnog prirasta i iseljavanja Hrvatska mogla gubiti 50.000 stanovnika.
U sistemu po kojem autor članka pljuje tih problema nije bilo.

ŠTA JE HRVATSKA DANAS

Hrvatska je danas potrošačka zemlja sa visokom stopom nezaposlenosti (jedna od najviših u Evropi).
Spada u visoko zadužene zemlje svijeta, s vrtoglavim rastom duga i ulazi u dužničko ropstvo iz kojeg neće lako izaći. Hrvatska je zemlja koja nužno treba reorganizaciju države i društva ; ne nikakve najavljivane djelomične reforme sistema koji dokazano ne funkcionira; sistema u kojem na vlast dovodimo stranca koji uz najbolje namjere da nešto promjeni na bilje treba minimalno pola mandata da saživi sa stanjem države i društva te da sa sigurnošću vuče eventualno prave poteze. Sve ostalo, eventualno dobro, je slučajni pogodak (zar to isto susjedna država Srbija nije pokušala sa Panićem-rezultat znamo).
Usput lopovluk, nerad (mi više nismo zemlja rada), nesposobnost , neznanje, crkva koja zloupotrebljavlja vjeru i vjernike radi svojih interesa, nacionalizam u kojem nikako da pokopamo partizane ,ustaše,domobrane,četnike, nedićevce, jotićevce i druge pa čak ni da usaglasimo to tko je u toj prošlosti bio pozitivna a tko negativna strana (Domobrani – vojska koja se borila na strani Hitlera jedina je vojska u svijetu koja dobiva mirovine za 30% veće od vojske koja je učesnik pobjede nad fašizmom!?)
Sve to nas je dovelo u red država iz koje svatko iole sposoban traži mjesto pod suncem, van ovog teritorija visoko zadužene zemlje u dužničkom ropstvu.

Predsjednik gradske organizacije SRP Zagreb
Gojko Maričić


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Svibanjski brevijar

  Saborski svibanj ljeta Gospodnjeg 2017. ostat će nam u nezaboravnom sjećanju. Nevjerica, zapanjenost, zgranutost …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

three × two =