Početna / Istaknuto / Pirati s Temze

Pirati s Temze

Pitati s Temze

„Ako mi pošalješ 12 muškaraca, poslat ću ti 12 parova muda, pa ćemo zajedno gledati kako ih tvoje kurve proždiru, prije nego što tebi odsiječem stopala i skuham ih” kaže u prvoj epizodi nove BBC-jeve serije Tabu (Taboo) glavni antijunak James Keziah Delaney (Tom Hardy), i od tada, pa do kraja osme epizode, odnosno, upravo emitirane prve sezone uglavnom tako prijeti, ako ne šuti ili šuteći prijeti, ili mrmlja. Kao što se može zaključiti iz gornjeg citata, on je opasan i mračan tip. Stoga priča kao Batman, jer opasni momci pričaju tiho i hrapavo. Opasni momci ne trepću, samo netremice zure. Usporeno se kreću. Sve je na njima opasno. Oni imaju tajnu. Nose je sa sobom, nose se s njom, teško je i zamisliti kakva tama je u njima. Mračni su kao pakao u koji svako malo bace oko. A Tabu je još jedna serija upravo o takvom momku.

 
Producirali su je Tom Hardy, Ridley Scott i Steven Knight, a od najiščekivanije serije godine, kako to često biva, ispala je najveći ćorak. Radnja pomalo podsjeća na Grofa Monte Crista. Godina je 1814. i James Delaney nakon 12 godina vraća se u London ne bi li preuzeo nasljedstvo od upravo preminulog oca i tim svojim povratkom unese pomutnju u sve slojeve društva, od najnižih (kurve i prosjaci) do samoga kralja. Spor nastaje zbog zaljeva Nootka u Americi koji se pokaže strateški važnim za sve aktere priče – i Britansku Krunu i SAD koji upravo ratuju (a u cijeloj Sjevernoj Americi izgleda nema povoljnijeg mjesta za trgovinu s Kinom od zaljeva Nootka); za samoga Delaneyja, koji i nije tako glup kako se čini i shvaća potencijal zaljeva; te za njegovu polusestru Zilphu, čiji suprug je očekivao nekakvu korist od oporuke. Tu je i čuvena Istočno-indijska kompanija (EIC), pomorska trgovačka sila koja je zagorčavala život i Jacku Sparrowu u franšizi o piratima s Kariba, a koja također želi monopol na trgovinu krznima i barutom, pa poseže mimo Krune za Delaneyevim nasljeđem.
Da bi stvar bila gora, iz zaljeva Nootka je Delaneyeva pokojna majka, Indijanka koja u njegovim vizijama više sliči na vješticu iz jeftinih horora nego na Indijanku. On je na čudan, mističan način vezan za nju, premda ga je kao dojenče navodno pokušala utopiti, pa je spremljena u umobolnicu gdje je umrla. Nije ni njegov otac bio puno prisebniji, kažu svi, a kako se čini, i samom Jamesu fali koja daska.

 
Cijela zavrzlama nastaje upravo oko Delaneyevih spletki kojima pokušava izigrati sve tri strane u sporu i dobiti sam monopol na trgovinu s Kinom. To je cijela problematika serije, zapravo poprilično bezvezna i besmislena priča o monopolu nad nekim zaljevom, pa scenaristi radi zanimljivosti pribjegavaju raznim smicalicama i komplikacijama: Delaney je rekli smo, poprilično lud, opasan i neuračunljiv, protivnike ne ubija, nego ih dodatno kasapi i vadi im organe i utrobu, ima uznemirujuće vizije majke, ponekad u osami i plače, te je u incestuoznom odnosu s polusestrom (kojoj dolazi u snovima, i to svjesno i doista ju ševi, naočigled njenog supruga, koji, što će jadan, nego biti ljubomoran, prebiti je, izazvati đavla na dvoboj, te dovesti svećenika da egzorcira jadnicu).

Pirati s Temze
Opet vuk?

U konačnici njegovi odnosi s ocem i majkom ostaju poprilično nerazjašnjeni, kao i njegove vizije i tobožnje voodoo-sposobnosti, dok je odnos s polusestrom krajnje iritantan i nepotreban. Do kraja nismo saznali ni tko je njena majka (mada ona sama liči na Indijanku više od njega – glumi je Oona Chaplin, koja je u Igri prijestolja došla glave Mladom Vuku Robbu Starku). Delaney k tome otvara ilegalnu fabriku baruta, a sva sila Krune i Kompanije nikako da se sjeti provjeriti u obližnji mlin gdje sa skrbnikom živi Delaneyev mlađi brat (također potpuno nerazjašnjen lik). U sve se uplete i George Chichester, crnac koji istražuje vezu Delaneya i EIC-a s potapanjem broda punog okovanih robova desetak godina ranije i on je u cijeloj seriji vjerojatno jedini pozitivac.

 
Delaney je zapravo lik kojega uopće ne možemo simpatizirati, a jedva biti na njegovoj strani. Čini se da Hardyju pašu takve uloge, jer izgleda kao da se nije oprao ni presvukao od Mad Maxa i Povratnika, nego je samo prelazio s jednoga seta na drugi, a tako i priča – vrlo malo, a često samo hmmm hmmm. Uopće, kompletno ponašanje Delaneya je iritantno, a izgled poludjelog ofucanog mađioničara s visokim cilindrom samo ga čini dodatno odbojnim. Ostali likovi uglavnom su skicirani (jer se pažnja poklanjala samo Delaneyevim spletkama, pa se za ništa drugo nije imalo vremena), a posebno je upečatljiv karikaturalan prikaz tadašnjeg britanskog kralja Georga IV. koji se samo prežderava i onako degeneriran jedva hoda i diše.
Pravog ženskog lika gotovo da i nema. Pojava nove mlade supruge njegova pokojnog oca jednako je isprazna i besmislena kao i inzistiranje na polusestri, s kojom scenaristi ne znaju što bi, pa je kao hrvatski književnici iz 19. stoljeća, nakon što izgovori potrebne replike – naprosto smaknu. Tako su do kraja zaglavile i prostitutka kojoj je na početku prijetio izjedanjem dvanaest parova muda i njena maloljetna kćer Winter, pa je družina tetoviranih i neopranih muškaraca mogla nesmetano zaploviti morima (uz čini se, samo dvije žene, jednu prostitutku i jednu glumicu koja je teško ranjena i na izdisaju). Glumom se ipak izdvajaju njegov sluga Brace (David Hayman) i zapisničar EIC i transvestit Godfrey (Edward Hogg), te predsjednik EIC Sir Stuart Strange, kojega glumi pouzdani Jonathan Pryce. Njemu također pristaju ovakve kostimirane uloge – u Piratima s Kariba muku je mučio s kompanijom kojoj je sada na čelu, a gledali smo ga i kao Vrhovnog Vrapca u Igri prijestolja.

 

Pirati s Temze
“Ubij bandu!”

Jedan od upečatljivijih likova svakako je i London, koji je uz pomoću kompjuterske tehnologije pretvoren u autentično blatnu i prljavu svjetsku prijestolnicu s početka 19. stoljeća. No unatoč svemu, gledatelj se naprosto mora pitati – čemu sve to? Zašto zaboga ulupati pare u priču iz 1814. godine o nasljeđu nad nekim zaljevom jednog sociopatskog, psihopatskog lika koji komada žrtve, ševi polusestru (to je valjda taj tabu iz naslova), vrača nad vodom i pepelom, a više od svega želi trgovati s Kinom? Čemu, zašto i kome? Na ovakva pitanja je zbilja teško odgovoriti, a nekako sumnjam da će u tome pomoći i druga sezona, ako je bude.
Do kraja nam Delaneyeve spletke, faca i ponašanje (osobito prema polusestri) toliko krenu na živce da počnemo navijati za kralja, koji napokon, između dva zalogaja, uzvikne ono što je svima na usnama: Jebeš Nootku!! Jebeš oporuku! Jebeš sporazum! Ubij gada!

Facebook komentari

Davor Ivankovac

Književni proleter i volonter, čita i piše kada mu to mačak Arthur dopusti, inače je beskompromisan.

Provjeri i ovo

Salon Nepotkupljivih: Vladan Jeremić i Rena Rädle

  Umjetnički par Vladan Jeremić i Rena Rädle su tijekom listopada boravili u Zagrebu na …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

16 + nine =