Početna / Kolumne / Gost Kolumnist / Pismo majke

Pismo majke

beba1112

SRAMITE SE!!!!!!!!!!!!! SJEĆA li se itko više onoga davnog referenduma kojim je Hrvatska izglasala raskidanje svih veza sa SFRJ. Pamti li itko sreću, zadovoljstvo, ushit, ponos koji smo tada osjećali?  Zna li netko, možda, koliko se stanovnika Hrvatske odazvalo referendumu? Očito ne zna jer je to bilo davno, još u prošlom stoljeću. Koliko se vas sjeća tridestdvojice mojih učenika koji su iz školskih klupa, puni zanosa otišli braniti tu svoju sanjanu Hrvatsku.

Pozdravili su me odjeveni u maturalna odijela, a ja sam njih ispratila odjevene u maskirne uniforme. Tko više zna da su jednom ljubili, tugovali, pjevali, ljutili se neki Hrgović, Burić, Dvornik, Matas, Drmić……..Želi li uopće netko znati da je moj pokojni sin Goran, napustio studij na prvoj godini i kao osamnaestogodišnjak otišao braniti tu svoju Hrvatsku? Prohujalo je tih pet godina, a onda ste, ove što ih nisam ispratila u uniformi, poslali u mirovinu.

Zašto, valjda zato da što prije skončaju po birtijama u pijanstvu ,drogi, ludilu.  Takvu su ,valjda, Hrvatsku htjeli i izborili svojim životima i svojom mladošću. Da pobjegne tom ludilu, moj je sin otišao koćariti ,zanimljivo, na brodovima svoga zapovjednika Ante Žonija Maksana i domoljuba Badurine. I poginuo je jer je spavao na brodu koji je zapaljen da bi se naplatilo osiguranje. Razumljivo, slučaj je proglašen slučajnom nesrećom.

Ne mogu, a da se ne pitam u kojem su se to ratu i u kojoj to zemlji borili njegovi zapovjednici Maksan, Roso Gotovina, pa Šušak, Čermak i ostali. Kako li su i gdje uspjeli zaraditi i uštedjeti milijune, kupovati radne strojeve i brodove od nekoliko milijuna dolara, benzinske postaje, Tifonne…….?

Moj se sin iz Knina vratio s nekoliko srpskih dinara i čokoladicom Toblerone. U kojoj su to zemlji tih ratnih godina živjeli Todorići, Tedeschi, Tuđmani, Kutle, Mamić, Pašalić, Rajić…….Valjda je cijelo vrijeme, u nekom paralelnom svemiru, postojala neka paralelna Hrvatska, za koju ja očito nisam znala. Danas,kada tisuće mladih odlaze iz ove zemlje za koju su moji momci dali živote, vi imate hrabrosti izaći pred naša lica i rugati se našoj muci ,našim rastrganim utrobama.

I moj je sin kanio otići,ali nije mogao dobiti vizu jer je bio dragovoljac Domovinskog rata, a svijetu sigurno nisu trebali ratom izluđeni mladci . Njemu i ostalima dali ste Spomenice, Redove i ostala sranja. Danas na vašim listama niču novi branitejli i Medved , bez imalo srama, kaže kako su to branitelji kojima su , eto, bezrazložno uskraćena prava.Sramite se Tuđmane, Kitarovićka, Milanoviću Oreškoviću, Karamarko, Mesiću, Josipoviću, Sanaderu…………….

Sramite se jer ste ovom nadu oduzeli nadu, životnu snagu i pretvorili ga u jadnike koji se uzajmno mrze, jer je nečiji otac ili djed bio partizan ili ustaša, Da, svi moji su bili partizani i Hrvatska je bila moja zemlja. Ja nisam imala i nemam alternativnu domovinu ni otadžbinu.
Za godinu dana ću otići u mirovinu. Nakon 40 godina profesorskog rada, imat ću mirovinu 3800,00 kuna. To ste mi vi ukrali,kao što ste ukrali živote našoj mladosti. SRAMITE SE!

DA, DANAS ŽALIM ZA JUGOSLAVIJOM jer bih imala sina i živjela dostojanstvenim životom maloga čovjeka. Zbog vaše, a ne moje Hrvatske, ja više nemam sina. Zbog vaše Hrvatske ja sam stoka sitnoga zuba. Moja je Hrvatska nestala s mojim sinom, tridestdvojicom mojih momaka i tisućama njihovih suboraca, čija imena danas pamte samo njihove obitelji.
SRAMITE SE!

Dunja Erceg (izvor : facebook)

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Kako živjeti antifašizam?

  Ako živiš u državi u kojoj se strukture vlasti srame antifašizma kao civilizacijske tekovine, …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

eighteen − eighteen =